Cijena ljubavi

Zbog ljubavi

Sutradan na poslu Adela i Dora provodile su svaki slobodan trenutak zajedno, bolje se upoznajući i izbjegavajući svoga novoga šefa, dr.Vukasa.

"Oh, Adela, ne mogu ti reći koliko mi je drago što sam te upoznala. Nakon što sam proživijela toliko lažnih prijateljstava lijepo je konačno imati nekoga s kim možeš otvoreno razgovarati o svemu i znaš da će te taj netko razumjeti."

"Meni pričaš. Dora, ja sam ta koju su drugi uvijek razočaravali i napuštali."

"To nije ni bitno. Važno je da smo se nas dvije pronašle."

"Da, i da nam je super zajedno." Adela ju zagrli.

Damjan uđe unutra.

"Damjane?" Adela ga zbunjeno pogleda.

"Adela, mogu li razgovarati s tobom na samo?"

"Ja ću izaći." Reče Dora i ode.

"Adela, moram te ovo pitati ili ću poludjeti. Izbjegavaš li me?"

"Damjane, ja stvarno ne želim da itko od nas ostane povrijeđen."

"Ali... Kada bi mi samo dala priliku, dokazao bih ti da nisam kao Bruno. Da nisu svi isti."

"I nisu, znam to. Bruno je gad no niste svi takvi."

"Eto, znaš. Zašto mi onda ne daš barem jednu priliku? Bruni si je dala, zar je on bolji od mene?"

"Damjane..."

_________

Pred vratima je stajala Dora čekajući da Damjan i Adela završe razgovor kada joj Bruno priđe.

"Je li ona unutra?"

"Na koga mislite?"

Bruno uzdahne zakolutavši očima.

"Na Adelu. Koga drugoga?"

"Ne znam. Nisam bila unutra."

"Zašto onda ne uđeš? Nemoj samo stajati pred vratima." Reče i krene ući u sobu.

"Ne!"

Bruno ju zbunjeno pogleda.

"Ovaj... Stanite, ne možete ući."

"Zašto ne bih mogao? Ja sam ovdje šef."

"Da, ali... Htjela sam vas prvo nešto pitati."

"Ah... Hajde brzo, nemam vremena kao svi drugi ovdje."

"Ovaj... Zašto ste tako loši prema Adeli? Ona to nije zaslužila."

"Molim? Pitaš me o privatnom životu. Mislio sam da je pitanje vezano za posao."

"Ah, ali... Zanima me."

"E pa ne tiče te se. Adela je moja žena i mogu se ponašati prema njoj kako hoću! Sad se gubi da prođem!" Reče lagano ju odgurnuvši kako bi ušao.

Unutra je ugledao Adelu i Damjana kako se zagrljeni ljube što ga je razbjesnilo.

"Što je ovo?! Ti mali nitkove! Tko si ti da ljubiš moju ženu?!" Bruno reče i udari Damjana u glavu čime ga je oborio nazad na kauč na kome su se on i Adela ljubili.

Adela je ustala s kauča i vikala: "Nisam ti žena! Pusti ga na miru! Osiguranje! Dora, idi po pomoć!"

Dora na to istrči van iz sobe.

"Kako se usuđuješ?" Damjan se ustane. "Ti si nitkov! Nisam ja taj koji je napustio trudnu ženu. Ženu koja mi je upravo priznala da me voli!" Damjan ga udari u trbuh.

"Ti jedan..." Bruno je mrmljao savijen od bola.

"To je za Adelu."

"Damjane! Sad vidim da si isti kao i on!"

"Ali... Adela, zar ne želiš da on pati kao što si ti patila kada te ostavio?"

"Ne, ne želim."

Bruno je iskoristio Damjanov trenutak nepažnje i ponovno ga udario u glavu, ovaj put jače tako da se onesvijestio i pao na pod.

"Damjane! Gledaj što si napravio, svinjo! Gubi se!"

"Adela, oprosti..."

"Izađi van!"

Bruno iziđe iz sobe.

"Damjane, jesi li dobro?" Upita ga kleknuvši na pod do njega.

Otvorio je oči i ustao se.

"Dobro sam." Izađe van i na vratima sretne Doru i dvojicu iz osiguranja.

"Sve je u redu." Reče im i iziđe.

"Adela, jesi li dobro?" Upita ju Dora.

"Moram ići." Reče i iziđe van.

_________

U čekaonici je konačno pronašla Damjana kako sjedi na stolici.

"Damjane, tu si." Sjedne do njega. "Jesi li dobro?"

"Adela, dobro sam. Ali ne mogu više ovako."

"Što ne možeš?"

"Trpjeti ovo sve. Tvoga bivšeg i njegove ljubomorne ispade, tvoju potpunu nezainteresiranost za mene a u sobi kada sam te poljubio rekla si da me voliš..."

Adela ga poljubi.

"Jer je istina."

"Zbilja?"

"Da. Volim te."

"Oh, Adela, i ja tebe." Damjan ju zagrli.