Priča o 25-godišnjoj Adeli, majci 7-godišnjeg sina Nea, medicinskoj sestri koja se mnogo žrtvuje za dobrobit svoga sina. Nakon što je s 18 godina pobjegla od kuće i udala se taj brak se ubrzo raspao nakon što je njezin muž pobjegao kada je saznao da...
Nakon vjenčanja Bruno i Adela otišli su u svoju hotelsku sobu koju je Bruno rezervirao za njih. Bruno uđe unutra noseći kofere dok je Adela sjedila na krevetu.
-Samo sam htio da budemo malo sami. Ne znam, nekako mi je glupo da prvu bračnu noć provedemo kod Stephanie. No to ne znači da očekujem išta od tebe... Mislim, ako nisi spremna...
-Nisam. Nikako.
-Shvaćam. U redu, idem se istuširati pa na spavanje.
-Dobro.
-Dobro...-Bruno ode u kupaonicu. Nije znao što krivo čini i kako da joj se približi. Cijelu je sobu uredio kako bi ju razveselio i približio joj se no ona nije pokazivala nikakvo oduševljenje.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nakon što se Bruno istuširao vratio se u sobu a Adela je spavala na krevetu. Sjeo je do nje i gledao ju. Bila je toliko umorna da nije ni presvukla vjenčanicu. Zauzela je neku čudnu pozu za spavanje koja ga je nasmijavala. No svejedno je izgledala kao kraljica.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Poljubio ju je u čelo i legao do nje. Tako su zajedno zaspali.
~*~
Ujutro je Neo sjedio za stolom doručkujući s Vivian, Stephanie, Dorom i Patricijom. Nitko nije rekao niti riječi što je Neu bilo jako neobično. Očekivao je da će svi komentirati vjenčanje.
-A gdje su tata i mama sad?-Neo je prekinuo šutnju u sobi.
-Dragi MOJ unučiću...-Vivian pogleda Stephanie.-Tata i mama su otišli u hotel da se malo odmore.
-Aha. A zašto i mene nisu poveli?
-Zar ti je dosadno s nama?-upita ga Dora.
-Nije, samo... Htio bih biti s njima.
-Neo, oni samo trebaju malo privatnosti.-reče mu Patricija.
-Privatnosti? Znači li to da žele biti sami.
-Da.
-Zašto?
-Pa... Oni, vidiš...
-Nemoj mu ti objašnjavati.-Dora ju prekine.-Dijete će imati traume.
-Ma da, baš.
~*~
Bruno i Adela su izašli u restoran na doručak kraj plaže.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
-Ovdje je divno.-reče Adela.-Htjela bih ostati zauvijek.
-Zašto ne? Tako te Damjan nikad ne bi mogao pronaći.
-Ne želiš da me pronađe radi mene ili radi sebe?
-Oboje. Kad te gledam ovako prelijepu ne mogu da ne budem ljubomoran.
-Pa, hvala ti.
~*~
Nakon doručka otišli su po Nea do Stephanie.
-Došli su!-Neo je istrčao iz kuće Adeli u zagrljaj.
-Neo.-Adela ga poljubi.-Zar smo ti toliko falili?
-Jeste. Nemojte me više nikad ostaviti samoga.
-Ne brini, Neo. Nećemo.-Bruno mu reče i zagrli ga.
-Sada se pozdravi sa Stephanie, ići ćemo opet na Floridu a onda kući u Hrvatsku.
-Zbilja? Već odlazite?
-Gledaj kako se pravi da je tužna zbog toga...-Vivian šapne Patriciji.-Jedva je čekala da odu.
-Da, hvala ti na gostoprimstvu, draga Stephanie.-Adela ju zagrli.-No kod kuće nas nestrpljivo čeka novi sinčić.
-Posjetite me jednom i s njim.
-Hoćemo. Hvala vam na svemu.-Bruno ju također zagrli.
-Vidjet ćeš, posjetit će je za par mjeseci na novom vjenčanju.
-Dobro, Vivian, hoćeš li prestati?-reče Patricija.
-Vivian, draga, i ti me posjeti. Ne mogu dugo bez da se svađam s tobom.
-Svaki dan ću te zvati i prigovarati ti.
-Obećavaš?-Stephanie ju zagrli.
-Obećavam.
-I, ne vjeruješ više u čuda?-Dora se okrenu k Patriciji.
-Nevjerojatno.
~*~
-Ah, Bože, muka mi je...-Vivian se žalila u avionu.
-Mama.-Adela se okrene.-Pa već si se vozila u avionu.
-Samo jednom. Na putu ovamo.
-I, u čemu je sad problem?
-Tada sam išla na tvoje vjenčanje, morala sam.
-Pa moraš se i nekako vratiti kući.
Patricija i Dora su sjedile s Vivian a Bruno, Adela i Neo su bili ispred njih.
-Neo, možemo li zamijeniti mijesta?-upita ga Patricija.
-Nema šanse.-odgovori Neo.
-Kakav otac, takav sin.-Patricija zakoluta očima.
-Baš tako, Patricija.-Bruno joj reče.
~*~
Avion je sletio i svi su izlazili van a Vivian je još uvijek drhtala što je Adela primijetila.
-Mama, što ti je? Još uvijek drhtiš...
-Ah, Adela... Kad je avion počeo padaliti... Mislila sam da će mi srce stati od straha!
-Bako, avion nije padao. To se zove slijetanje.
-Ne zanima me, išao je prema dolje i jedva smo preživjeli.
-Dobro, mama, sada smo ponovno na tlu. Opusti se.
-Lako je tebi reći...
-Adela ja i Patricija idemo.-Dora ju zagrli.
-Da, a ti nam se čuvaj i čim dobiješ novog sina zovi nas na proslavu.-Patricija ju zagrli.
-Čekajte cure.-reče Vivian.-Idem i ja svama. Usput vam je odbaciti me kući.
-Kako je to usput?-Patricija promrmlja.
-Naravno, gospođo Vivian, rado ćemo vas odvesti kući.-reče joj Dora.
