An Injury

Decisions

Naravno da se nije mogla iskrasti iz kreveta samo tako.

Bacila je pogled preko ramena kada je otvorila oči. Dala si je truda raditi što manje pokrete kako ga ne bi probudila. Barem je mislila da jest sve dok se ruka nije prenula preko njezinog struka i povukla je nježno unazad.

Sklupčala se od žmaraka koji su je prošli kad je promrsio u negativnom tonu i odbio joj dopustiti da se udalji od njega. Žudio je za sitnicama koje mu je davala samim time što je bila uz njega. Njezina prisutnost tog mu je umornog jutra bila najbolji lijek.

Prolazio joj je dlanom niz okvir tijela, dirajući je preko struka do golih bedara samo kako bi se ponovno vratio i obgrlio je. Smjestio je lice uz stražnji dio njezinog vrata poljubivši ga. Glas mu je kvrcnuo hrapav i pospan dok je izgovarao komplimente na račun njezine tople kože i mirisa.

Stisnula se uz njega, ispreplevši prste s dlanom koji je držao preko njezinih prsa. Popustila je, znajući da će minute biti kraće nego je Neymar to zamišljao. Sinoć kad se istuširao i legao uz nju, zaspao je prije nego mu je poželjela laku noć, a ni sada joj se nije činio odmoran.

Njegove riječi uskoro su se pretvorile u tiho disanje. Stisak oko Maisinog tijela popustio je kad je Neymar ponovno utonuo u san i prsti su mu lako kliznuli iz njezinih jednom kad se pomaknula. Iskrala se sigurno ovaj put, odmjerivši ga.

Stajala je kraj kreveta u prevelikoj majici i užasnoj punđi koja se rasula kroz noć te zurila u njega. Ruka kojom ju je zaustavio malo prije ležala je sada preko praznog mjesta. Kapci i usne mirovali su mu dok su se prsa uzdizala i spuštala spokojno. Ovaj joj put nije mogao dobaciti što ga je promatrala polugolog pa se samo zahihotala tiho i na prstima izašla.

Iz nereda u kosi uspjela je načiniti rep -- nakon nekoliko minuta vriskanja i frustriranja kad se pokušala raščešljati. Osjećala se ležerno pa je umjesto traperica obukla kratke sportske hlače i majicu kratkih rukava. Pretrčala je stepenište i obula tenisice koje je uvijek ostavljala u ormariću u hodniku kod ulaznih vrata.

Provirila je nabrzinu u blagovaonicu. Gil se stresao i udario koljenom u stol kad je dotrčala i preplašila ga. Nasmijala se i ispričala.

"Zašto Rafael nije ušao unutra? Je li dugo ovdje?" Upitala je nakon što je vidjela automobil na prilazu.

"Stigao je prije par minuta. Pozvao sam ga unutra, ali rekao je da će pričekati vani. Mislim da mu nije bilo baš drago što me vidio..."

Napravio je grimasu.

"Rafael nije zlopamtilo." Okretala se nervozno, tražeći svoj novčanik koji je ostavljala na polici između blagovaonice i kuhinje.

Mahnula je djetinjasto. Po izlazu je zgrabila svoj malen ruksak i jedva uspjela nagurati novčanik unutra koliko je nespretna bila kad se žurila. Počela se ispričavati što kasni prije nego je otvorila vrata i bacila se na suvozačevo sjedalo pa je Rafael čuo samo drugu polovicu rečenice.

On i Maisa izgradili su prijateljstvo kad je Rafael počeo raditi kod Joane. Poznavali su se vrlo dobro i bili su poput obitelji pa stoga nije razumijela zašto joj odmah nije rekao za Lupe i zašto su imali potrebu skrivati se.

Pogledala ga je strogo kad su krenuli, no nije mogla dugo zadržati ozbiljan izraz lica. Pošteno se nasmijala njegovim objašnjenjima dok su prolazili gradom. Nije ni znala da je prekinuo sa svojom dotadašnjom djevojkom sve do tog trenutka. Shvaćala je zašto su se on i Lupe zbližili već nakon prvo susreta.

Nije parkirao vrlo blizu Maisine kuće. Odlučili su malo prošetati s obzirom da Maisa dugo nije prolazila ulicama svog kvarta. Osmjehnula bi se tu i tamo kad bi se osjetila dobrodošlom. Nitko je nije gledao drugačije niti joj prilazio iako je primijetila par pogleda. Razgovor koji je vodila s Rafaelom držao ju je manje nervoznom kad je hodala ulicama ovako otvoreno. Posljednji put kad je pokušala prošetati, srela se s osobom koja joj nikako nije odgovarala, a sada su je ovako i onako svi znali. Lice joj je bilo po svim naslovnicama.