Stefan P. O. V
Dok jedan vojnik izvlači kaiš iz svojih vojničkih pantalona ja djevojku čije ni ime ne znam držim čvrsto za njenu malu i nemoćnu ručicu. Na koljenima smo sva djeca očeva koje gledamo upravo kako Stajinov vojnici kroz osmjeh i zadovoljstvo ubijaju.
Stajin je naredio da se svi muškarci stariji od 18 pogube u ostacima škole, koju su naravno oni uništili. Mislim da je djevojčica pored mene barem 6 godina mlađa od mene, ali nije važno. Ne boli me gledanje kako mi ubijaju oca, boli me njena bol. Po izrazu na njenom licu mogu vidjeti bol koju za svoj 16 godina nisam vidio. Mnogo je voljela svoga oca, više nego ja svoga, sigurno. Mrzim cijeli svjet što tako jedna mala nevina djevojčica mora proživljavati sve ovo, a ne ići normalno u školu i družiti se sa svojim vršnjacima. Proklinjem sudbinu što nas je spojila na ovoj ovako bolnoj situaciji, a ne ispred školi. Igrao mi se sa njom školice, bio bi njen mušterija i pustio je da svojim malim prstima mi prelazi po kosi. Sve bi joj dopustio, samo da vidim nevini osmjeh na njenom licu. Ne boli me šibanje koje dobivam po svojoj lijepoj ruci, boli me što ne mogu promjeniti sudbinu. Imam potrebu da joj obećam jednu stvar, kako njoj tako sebi. Dok me gleda svojim malim uplakanim očima, izgovaram obećanje koje nastojim i ispuniti.
"Pojavit ću se u tvom životu onda kada se budeš najmanje nadala. Bit ću uz tebe onda kada mislila da si sama na svjetu"
____________________________________
Mislim da je za uvod sasvim dovoljno. Nastavci bi trebali da sadržavaju najmanje 500 riječi, ne želim da budu ni predugi a ni prekratki. Volim vas sve više već što mislite i molim vas pišite mi u komentarima svoje utiske.
Čuvajte mi se
YOU ARE READING
Zaborav (ZAVRŠENA)
Historical FictionGodine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga je...
