Elena Williams
Nevrijeme se bližilo, a Ekanu je bilo sve lošije. Pričao je narazgovjetno. Katharina mi je pripremila lavor vode i staru majicu koju smo upotrijebili za obloge. Imao je groznicu. Plašilo me njegovo zdravlje.
Liama nisam vidjela od zadnjeg razgovora. Katharinu sam zamolila da ode pogledat gdje je. Kada se vratila rekla mi je da ga zbog ne vremena nije vidjela u blizini, a da do bungalova nije mogla otići.
Imala sam loš osjećaj.
Dok je kiša snažno udarala od šator pitala sam se gdje je Liam mogao otići i hoće li mi moći oprostiti. I ako oprosti, nisam znala kako će se naš odnos nastaviti. Možda budemo samo prijatelji...
Bila sam između dva vojnika i nisam znala kojeg više volim. Nisam ni jednog željela ostaviti, a morala sam. Nisam ostavila Liama samo mu nisam imala hrabrosti reći istinu. Pripremala sam se danima, ali bezuspješno. Sada je na njemu da odluči.
I Liam i Ekan su imali kod sebe nešto posebno. Nešto zbog čega sam ih zavoljela.
"Kako mu je?" upitala me Katharina. Od kako su nas Nijemci spasili upoznala sam njemu drugu stranu. Bila je draga i brižna. Bilo mi je žao što je izgubila kćerke.
"Sa svakim satom mu je sve lošije" rekla sam tiho dok sam gledala u njegovo beživotno lice.
Nakon svega što sam saznala o njemu, morala sam se brinuti. Niko nije zaslužio ono što je on preživio.
"Idi odmori se. Ja ću mu mijenjati obloge"
"Ne" shvatila sam da sam to rekla previše drsko "izvini. Ne vjerujem da bi mogla zaspati. Hvala ti"
"Ovo će biti duga i neizvjesna noć" nakon tih riječi vjerujem da se otišla odmoriti.
Bio je ovo doista dug i naporan dan.
Poslije par minuta do kreveta je došao Robert. Samo je nijemo gledao u Ekana. Vjerujem da je osjećao dozu krivice zbog svega što se desilo vojnicima.
" Hoće li preživjeti?" odlučila sam ga upitati .
udahnuo je "on je jak vojnik" napravio je stanku prije nego je nastavio "Ali, metak je zadobio u jako nezgodno mjesto" Bojala sam se da će to reći.
Ekan je bio ranjen tik uz opekotinu. Bojala sam se da je Robert upravu. Dok sam milovala njegove ruke ponovno sam primjetila palac na kojem mu je uspjelo narasti samo pola nokta. Ponovno sam zamišljala kako mu kliještima povlače nokat i njega nemoćnog da im se suprostaviti.
Te misli su me gušile.
"Elena" Katharinin glas odavao je uznemirenost brzo sam ustala i upitno je pogledala.
"Robert i ja smo pogledali sve u blizini. Liama nismo pronašli "
Prvo što mi je došlo u glavu bilo je...
rijeka.
أنت تقرأ
Zaborav (ZAVRŠENA)
أدب تاريخيGodine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga je...
