Zaborav (ZAVRŠENA)

Poglavlje 17.

Liam Ewans

Nisam želio da je povrijedim. Na kraju sam očito učinio upravo to. Kako su njene suze potekle, steglo me u prsima. Znao sam da ih je pustila zbog mene. Bez pitanja sam legao pored nje položivši je na prsa. "Tu sam. Uz tebe sam. Dao sam ti obećanje i vjeruj mi, nastojim ga ispuniti" nisam znao da li me osjećaj vara, ali činilo mi se da se malo smirila.

"Šta ako ti se doista nešto dogodi?"  upitala me kroz suze i ja sam se suzdržavao da ne pustim suzu koja mi je pekla oči.

"Obećajem ti, još jednom. Ostat ću živ zbog tebe" zbog nas.

Poljubio sam je u potiljak, a ona nije više ni riječi rekla. Slušali smo jedno drugom otkucaje srca. Pitao sam se čuje li svaki komadić kako kuca. Sa njom imao sam osjećaj da mi srce zarasta, kao da ga neko ušijeva.

"Svi van" probudili su nas vojnici dok su nas izbacivali van iz kućica.

"Drugi vagon će sutra popodne biti ovdje. Do tada svi ostajemo ovdje. Ne  pomišljajte na bijeg, u suprotnom znate kako ćete završiti" izvijestio nas je Stajin. Da znao sam, završit ćemo poput moje majke. Eleni ne mogu pomoći mrtav.

Mi kao i svi ostali nismo znali šta slijedi. Samo smo bespomoćno stajali dok su vojnici razgovarali na ruskom. Jedan dio razgovora sam čuo dok nisam svoju pažnju posvetio Eleni. Izgledala je mnogo bolje danas. Što se tiče razgovora koji su vojnici vodili. Radilo se o tome da je došlo do promjene plana. Javili su im da drugi vagon, dolazi sa kojim će nas preostale odvesti, dolazi uskoro. Kamo? to niko od nas nije znao. Nismo znali je li bolje što odlazimo sa tim ljudima ili samo još gore. Elenu sam uspjeo obgrliti oko struka dok su vojnici još uvjek vodili razgovor. Bila je mirna, vjerujem da je znala o čemu pričaju.

Sve se promjenilo kada smo vidjeli da se vlak približava. Sve je izgledalo onako kako je Stajin zamislio, ali mislim da jednu stvar nije očekivao. Ne mogu razabrati. Vlak u kojem su trebali biti Stajinovi, pretpostavljam prijatelji, nisu bili.

Bili su to Nijemci. Rad između njih zvanično je počeo kada su Nijemci kroz prozore na vlaku zapucali na njih. Stajin je bio nespreman s obzirom na to gubio je dosta vojnika. Gubili smo i mi nevine ljude.

Pojedini su se uspjeli baciti na rosnu travu, Njemici nisu pucali na njih. Sjećam se uplakane djevojčice kako stoji pored svoje krvave majke. Taj prizor će mi dugo ostati urezan u sjećanju. Nisam ga mogao spasiti kao ni sve ostale. Elena i ja smo se uspjeli skloniti iza jedne kućice dok se nekoliko metara od nas vodio rat. Mi smo se uspjeli povući, ali sta je bilo sa Donovanom?.