Zaborav (ZAVRŠENA)

Poglavlje 12.

Elena Williams

Molile smo je da pričeka i da se ne udaljava od nas. Znali smo da vojnike neće zanimati zbog čega se ona odvojila od naše grupe, ubit ce je. Ali Judy je zanemarila naša upozorenja i potrčala prema svom sinu u želji da ga posljednji put zagrli, ali u toj namjeri nije uspjela. Jedan od vojnika vjerovatno je pomislio da je željela pobjeći, ali ona i nije pomišljala na to. Željela je samo zagliti svoga sina, jedino sto joj je ostalo u životu. Sada je njen sin ostao bez nje.

Gledala sam Judy kako pada na koljena dok joj se niz leđa sliva krv.
Stegla sam prste u bespomoćne šake. Znala sam da nisam mogla ništa napraviti i to me je izjedalo. Podigla sam pogled sa mrtve Judy i pogledala u njenog sina, Liama. Bio je blijed. Pod sucem su mu se vidjele pjegice po nosu i obrazima, imao ih je baš poput njegove majke. Bili su zapravo jako slično, kako po izgledu, vjerovala sam da je tako bilo i u duši. Nastojali su pomoći svima oko sebe dok njima nije imao ko pomoći. Ili pak, nije želio. Ali, nažalost, tako to obično biva sa dobrim ljudima.

Liam je bio slomljen, vidjela sam to. Željela sam mu prići i zagrliti ga. Reći mu kao i on meni da nije sam. Željela sam biti uz njega, ali vojska mi to ne bi dopustila. Nisam željela završiti poput njegove majke. Željela sam danas sutra biti uz njega.
To neću ostvariti tako što ću završiti poput njegove nje.

On diže pogled sa mrtve majke dok je vojnici vuku u šumu. Mislim da je osjetio moj pogled na sebi. Trebao me je, vidjela sam to u njegovim suznim očima, ali kako da dođem do njega.
Mrzila sam to.

Jedan od dječaka mu je prišao, dječak je imao otprilike pet godina. Nije ni bilo bitno, bitno je da je bio uz njega. Zbog toga sam se nesigurno osmjehnula i legla na travu. Dok sam tako gledala sunce imala sam osjećaj da ležim u Litvi.

Da sam bar

Čula sam kako neko govori Belli da ne radi to. Šta da ne radi?

Ustajem i okrećem se prema skupini žena i vidim kako povlače Bellu za rukave njene prljave haljine. Zbog čega je čuvaju?

"Pustite me, želim biti sa svojom kćerkicom" govori blijeda, skoro izgubljena, dok se pokušaje osloboditi žena oko sebe.
Shvativši šta Bella želi krenem prema njima u namjeri da im pomognem da je spriječe od te sulude ideje, ali prije mene uspjeva doći Katharina i sklanja žene oko Belle. "Pustite je to je njena odluka" govori im, a Bella zgrabi priliku i potrći prema najbližem vojniku i napadne ga.

Pucanj. Ostajemo bez još jedne žene.