Liam Ewans
Ostao sam sa preživjelima dok su Elena i Ekan otišli još jednom potražiti Domiana. Tiješilo me samo to što ga nisam našao mrtvog. S druge strane uznemiravalo me na koji način Ekan gleda moju Elenu. Kada sam vidjeo kako mu se osmjehuje imao sam osjećaj da dijele ista osjećanja jedno prema drgom.
Šta tom momku nije bilo jasno kod "Ovo je moja djevojka"?
Na sjećanje stegnam prste u šaku. Bilo bi mi lakše da imam u koga udariti. Mogao sam ga ubiti kada se vrati, imao sam oružje ,ali šta bi postigao tim. Imao sam osjećaj da kada mi je dao pušku da je to uradio namjerno. Kao da mi je dao poruku da ga ubijem Nisam mogao shvatiti šta je Elena vidjela u njemu. Kako nije vidjela da sve ovo radi sa namjerom. Ali zašto?. Kada bi je to upitao vjerujem da bi me zbunjeno pogledala i osudila me da izmišjam . Da sam samo ljubomoran, ali zapravo i jesam bio."Mislim da je ono Domian" nesigurno je rekla Katharina. Pogledao sam u njeno pravcu i pimjetio sićušno tijelo kako viri iza drvene kućice. Sa oprezom sam se približio mjestu dok mi je srce tuklo u grudima.
Da bio je to Domian.
"zabrinuo si nas. Jesi li svo vrijeme bio ovdje?" osjetio sam olakšanje iako je bio blijed . Bit će dobro.
"izvini. Mislim da sam se unesvjestio"
"uredu je mališa .Jesi li sada bolje?" bilo mi je razumljivo.
"da, gdje je Eena?"
"sa jednim od vojnika je"
"Stajinovim? zašto si to dopustio?" iako nije bila sa Stajinom pitanje je bilo dobro. Zašto sam to dopustio? Mogao sam zajedno sa njom još jednom potražiti, ali ne, ja sam bez pogovora dopustio da ona ode sa njm.
Mogao je biti opasan.Šta se dovraga dešavalo ?
"sa sigurnim je"
"kako to?" zbunjeno me upitao. Pomogao sam mu da se uspravi i da preskoči mrtva tijela. Na povratku do mjesta gdje su ostali ispričao sam mu šta se desilo.
"uskoro ćemo biti na sigurnom?" uptao me iscrpljeno.
"da mališa , uskoro"
Nisam mogao da znam hoćemo li, ali morao sam se pobrinuri da ostali nemaju nedoumice oko toga.
Odlučio sam vjeroavti Ekanu, no je li to bilo ispravno?
Koliko će im trebati da shvate da Domian nije na mjestu gdje ga traže. Ako ga uopšte zapravo traže.
Mrzio sam sebe jer na vrijeme nisam shvatio da mu za kratko vrijeme dajem samo još jednu priliku da se približi Eleni. Nisam znao čuvati ono što je moje.
Morat ću se više potruditi.
Domiana sam smjestio na zemlju "odmori malo. Probudit ću te kad trebali poći"poslušno je zatvorio oči i utonuo u san.
Bio je doista preumoran.Osjeti sam nekoga iza sebe te sam se brzo okrenuo i naciljao.
"Ej alo polahko. Nečeš valja ubiti svoju djevojku?" Ekan mi se osmjehnuo. Nisam htjeo povrijediti Elenu, ali njega zasigurno jesam.
Ukazala mi se odlična prilika za to.
YOU ARE READING
Zaborav (ZAVRŠENA)
Historical FictionGodine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga je...