Liam Ewans
Svakog sam se dana nadao da će doći sebi i prestati me ignorisati. No do toga nije dolazilo pa sam prestao pokušavati. Odlučio sam joj dati vremena, koliko god da joj je potrebno. Naravno, bio sam uz nju, ali nisam želio da joj stvaram pritisak. Bilo mi je bitno da je živa.
Naravno šansa da se probudim bez nje je bila jeziva, ali postojala je. Bila je smetnja u vazduhu koje se nisam mogao tako lahko riješiti. Da joj se bilo sta dogoditi, krivio bi sebe. Možda se nisam dovoljno trudio.
Svakim danom sam pokušavao skrenuti misli od tog, posvetiti se nećemu drugom o čemu bi mogao razmišljati. Ali naravno to mi nije uspijevalo. Ako bi se Stajin približio bio sam spreman pridružiti se vojnicima u želji da ga ubijem. Naravno želio sam da smrt bude spora i da pati, ali znao sam da nikada neće moći patiti koliko mi.
Jedne večeri dok sam slušao Elenu kako na prstima ulazi u bungalov, postavio sam sebi jedne pitanje. Šta bi da me ubiju?. Kako bi Elena nastavila? Kratko sam razmišljao o tom jer sam došao do zaključka da ze trenutno ponaša kao da sam mrtav.
"Jeste li se pomirili?" upitao me Domian. Nismo se ni svađali.
Bio je jako tužan od kako Elena i ja nismo pričali. Rekao sam mu da su to neki ljubavni problemi, a kada mi je rekao da ne shvata rekao sam mu da nije jedini.
Imao sam osjećaj da ga razvlačimo na dvi strane. Bilo mi ga je žao gledati kako svaki put kada priča sa njom brine hoću li se ja naljutiti. Nije imalo potrebe za tim jer, nisam bio ljut. Kako na njega tako ni na nju.
Grešku sam preuzeo na sebe, iako možda nisam za sve bio kriv.Ekana uprkost svemu nisam mrzio. Mislim, da mu Elena nije dopustila da joj se približi on ne bi mogao. Mogao bi pokušavati, ali da me Elena voljela, ne bi uspio. Ne znam kako i ne znam tačno šta je učinio, ali ne samo da ju je odvojio od mene već i od sebe. Nije pričala kako sa mnom tako i sa njim od onog dana kada su nas Nijemci spasili i kada su njih dvoje otišli potražiti Domiana. Možda Eleni nismo bili potrebni više. Možda se nadala da je ono najgore prošlo, ali nismo znali je li zapravo ili ono najgore tek dolazi. Nismo znali šta nosi novi dan isto kao što nismo znali kome će se Elena vratiti i hoće li.

YOU ARE READING
Zaborav (ZAVRŠENA)
Historical FictionGodine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga je...