Elena Williams
Vojnici su nas probudili prije zore. Broj se povećao, bilo je još mrtvih. Tri žene su umrle od hladnoće, predpostavljam. Umrle su i Katharinine dvi kćerkice, mojih godina. Katarina nije zaplakala. Kao da je to gledala svaki dan, kako joj djeca umiru. Nije mi bilo jasno kako je mogla ostati tako hladna, pa to su ipak bile njene djevojčice, ona ih je rodila. Jedan od vojnika je uzeo šibicu i spalio njihova tjela na mjestu gdje smo prenoćili. Gledali smo do jučer žive ljude kako se pretvaraju u pepeo. To bi se sutra moglo isto desiti sa Liamom. Sa svima nama.
Sunce još nije izašlo, a oni su nas vodili nedaleko od mjesta gdje smo prenoćili.
"Moramo se podjeliti, ići ćemo deset po deset" prevela sam vojnikove riječi ostalima. To je značilo da ćemo opet biti razdvojeni, neću moći biti blizu njega.
Ovo je bilo kupnjište. Stavili su nas u stočni vagon, zašto nas sada žele čiste. Zanimalo me. Vojnik mi je rekao još nešto sa zadovoljstvom u pogledu. Bilo mi je očito da je njemu sve ovo bila zabava. Kao i predhodne riječi prevela sam ženama iza sebe ono što mi je vojnik rekao.
"Moramo se skinuti"
"Ovdje. Sad, odmah?" upitala me žena iza mene sa dozom panike u glasu.
"Ajde žene skidajte se, ionako smo sama kost i koža" naravno, kao i uvjek Katarina i imala komentar. Vojnici su nam naredili da uđemo u kupnjište i da se skinemo. Morale smo ih poslušati, znali smo to. U suprotnom broj mrtvih bi se mogao povećati.
Katharina se prva počela skidati. Svukla je svoju crnu haljinu preko glave i otkrila svoje bujne grudi i žene su je slijedile. Katharina je po prvi put bila upravu. Bile smo sama kost i koža.
Jedan od vojnika imao je u ruci neki bijeli prah. Prolazio je ispred nas naredivši svakoj pojedinačno da se okrene. Zadovoljno ih je gledao dok su one plakale i pokušavale rukama prekriti svoje intimne dijelove tijela dok su gole stajale pred njima. Posipao je prah po njihovim tijelima i zadovoljno ih odmjeravao. Došao je i do mene. Odmjerio me pogledom potom se ugrizao za doljnu usnu. Ovu ga je zadovoljavalo. Sve smo bile dio njegove prestave. Gadio mi se. Gadili su mi se svi oni. Posuo mi je prah po prsima te mi naredio da se okrenem što sam i učinila. Osjetila sam kako mi prah pada po leđima.
Kada je završio sa svojim scenarijem naredio je drugom vojniku da započne dok je palio svoju cigaretu. Vojnik je odvio šljunak. Ledeno hladna voda nam je napravila šok za tijelo. Žene su počele vrištati. Bila sam sretna što me on sada ne može vidjeti u ovom stanju.
Mislim da smo on i ja imali nešto slično. Bolilo nas je to što ne možemo ništa da poduzmemo. Morali smo da glumimo željene uloge u njihovom filmu. Nismo mogli promjeniti scenario. Mogli smo samo ne izgubiti razum i ostati čvrsto na nogama. Morali smo to zbog nas.

KAMU SEDANG MEMBACA
Zaborav (ZAVRŠENA)
Fiksi SejarahGodine 1941. Stajinova vojska ubila je moga oca. Imala sam samo 8 godina kada sam bila prinuđena zajedno sa drugom djecom gledati kako Stajinov vojnik kroz osmjeh malim nožem prerezuje vrat moga oca. Mislila sam da je moj otac mnogo jači od da ga je...