Poglavlje 28.

6 0 0
                                    

Elena Williams

Okrenuo se "zanima li te doista?"  njegovo lice nije odavalo nikakave emocije. Nisam mogla znati kako se trenutno osjeća.

"Da" imala sam osjećaj da se pomalo tresem. Srce mi je ludo tuklo.

Sjeo je ispred mene na jedan kamen uzevši mi granje iz ruke. Započeo je priču dok je lomio grančice i bacao ih u vatru.

"Prije skoro dva mjeseca Stajin me zarobio" na prve riječi sam se naježila "bio sam zarobljen u svojoj kući"

"Kako?"  glas mi je drhtao.

"Vraćao sam se roditeljima da se oprostim sa njima. Morao sam u vojsku i znao sam da ih više neću vidjeti. Međutim ja sam njih vidio, ali oni mene nisu. Bili su zaklani kada sam ušao u našu staru skoro pa strušenu kuću. Ocu je glava bila nekoliko koraka od tijela. A majci... Njoj je vrana kopala oči. Tijelo joj je bilo svježe, ali uz pomoć razbijenog prozora vrana je mogla uči i dodatno je unakaziti. Ruka joj je bila slomljena u laktu, a dio noge bačen do drugih vrata. Tri prsta su joj falila na rukama. Sa kojima me milovala dok bi joj ležao u krilu. Suknja joj je bila krvava, a u krilu joj je umjesto mene ležalo njeno uho".

Jeza mi je prolazila cijelim tijelom dok sam u glavi svo vrijeme zamišljala te prizore i zbog toga mi nije bilo dobro i shvatila sam da je on to primjetio pa je prekinuo sa pričom i sa razumijevanjem mi je rekao "Ako ne želiš da nastavim, uredu je. Razumjet ću" odmah sam ga prekinula i sa isprekidanim glasom mu rekla da nastavi.

Poslušno je klimnuo te nastavio. Bila sam spremna na sve nakon ovog "Pao sam na koljena. Izgledali su kao da su ih psi izraskidali. A meni se srce kidalo dok sam ih gledao. Nisu bili psi, bili su to Stajin i njegovi. Nisam znao da li su prošle minute ili sati, ali znam da me iz šoka prenuo muški glas." Vidi ti to roditeljima smo ti morali otkinuti pola tijela da bi se ti pojavio. Ako misliš da si kriv za ovo pa ja ti mogu potvrditi to" zadnje mi je rekao približivši se uhu. Roditelje od suza nisam vidio i nije mi dugo trebalo da shvatim  da su umrli zbog toga što nisu htjeli reći gdje im je sin vojnik. Imao sam osjećaj da bi umrli svakako, ali osjećao sam se krivim i bez njegove potvrde. Snage da udarim čovjeka koji mi je to rekao, nisam imao. Naredio je vojnicima koje do tada nisi primjetio da me stane na očevu stolicu. Njega su čizmom gurnuli sa stolice te mi je tijelo došlo do glave. Mislim da sama shvataš kakvo mu je lice bilo. Znao sam da je čovjek koji mi je sve ovo priredio Stajin. Htjeo je da sazna gdje nam je vođa. Naravno bio sam spreman završiti kao roditelji, ali istinu mu nisam rekao. Nije imalo potrebe, ali zavezali su me za stolicu. Sa svakim novim neodgovornim pitanjem pravili su mi po jedan rez na tijelu. Od silnog šoka, bol skoro da nisam osjećao. Kada je vidio da ne pomaže naredio je jednom od vojnika da mi urade ono što boli jednako kao metak. Kliještima su mi otkinuli nokat. Imali su osjećaj da ću im na kraju reći te me nisu htjeli ubiti, ali htjeli su da mi stvore bol koja će me natjerati da im priznam. Na stolu u sobici bila je pegla pa su i nju iskoristili prislonuvši je ovdje "pokazao je mjesto na kojem sam opekotinu već vidjela"od bola sam izgubio svjest, ali priznao nisam. Kada sam se probudio bio sam na nekom  polju ispred ograde. Unutar ograde nalazili su se psi i svezani vojnici. Znao sam da su ti vojnici bili naši. Stajin mi je rekao da oni kao i ja nisu htjeli da im kažu tu važnu informaciju te da ja imam još jednu šansu prije nego završim kao i oni. Pitaš se šta su im uradili. Dok se Stajin mirno odvezao vlakom, znajući da mu istinu neću reći, na isti znak svi vojnici su pustili pse na naše. Gledao sam kako im živima otkidaju meso. Njih dvanaest pokušali su ih odgurnuti nogama no međutim nisu uspjeli. Gledao sam kako im otkidaju meso sa nogu dok se oni glasno zapomažu. Zatvorio sam oči jer im nisam mogao pomoći. Ali zato su Nijemci mogli. Spasili su me, ali njih nisu. Ubili su par vojnika, a par izgubili. A ja sam u tom svemu pored roditelja izgubio sebe " kada je završio sa pričom, iako sam znala da mi nije ispričao cijelu već samo ukratko, zatekla sam samu sebe kako se tresem. Nisam si mogla pomoći.

Zaborav (ZAVRŠENA) Where stories live. Discover now