Zaborav (ZAVRŠENA)

Poglavlje 33.

Liam Ewans

Trebalo mi je otprilike pola sata da dođem do tijela nedavno žive majke. Noć se bližila, kiša nije prestajala i bilo je doista mnogo hladno.
Morao sam pobjeći od svih.

Sjeo sam pored majke koja je za čudo ostala ista kao kada sam je ostavio. Uspomene na nju počele su navirati, a suze su se pridružile kiši. Sjedio sam pored nje i bilo mi je žao što je ne mogu zakopati. Nakon sveta što je uradila za mene nije zaslužila da je ostavim pod otvorenim nebom.

"Znam da si je voljela" kao da me mogla čuti. Ali nastavio sam. Jadna utjeha, ali jedina bila mi je da me sada gleda i, da je živa, stavila bi ruku na moje rame i rekla "reci mi sine, šta te muči". Kao da sam sada osjetio njenu toplu ruku na svom ramenu. Odlučio sam uraditi kao i svaki put, samo što mi nakon mog ispovjedanja nije mogla udijeliti savjet. Morao sam se služiti predhodnim.

"Znam da bi voljela da budemo zajedno, ali ja ne znam kako"

Ostavio sam je sa Ekanom i bilo mi je drago što se o njemu imao ko brinuti. Pitao sam se bi li se i o meni brinula onako.
Sumnjao sam da je i primjetila da me nema.

"Volim je. Ali, čini mi se da ona mene ne voli. Možda me nekada i zavoli. Možda je Ekan ostavi, a ja ispunim obećanje koje sam joj dao. Dužan sam joj majko. Bila je sa tobom u vlaku i znam da si ju voljela. Ne znam šta je to tako posebno kod nje pa smo je svi zavoljeli na prvi pogled. Nemoj biti ljuta na nju, nije povrijedila tvog sina. Ja sam majko sebe povrijedio. Elenu, razumijem. Znam da je čudno, ali u situaciju smo u kojoj nismo u mogućnosti postupati ispravno. Možda me nekad i zavoli "
Legao sam na njena prsa. Bolilo me sto nisam čuo umirujeće otkucaje njenog srca kao obično.

Kada sam se probudio shvatio sam da sam noć proveo na njenim prsima. Bilo mi je doista hladno. Ustao sam i pogledaj oko sebe. Trebalo mi je par sekundi da shvatim gdje se nalazim. Morao sam se vratiti. Prije nego sam se uputio nazad do bungalova, premjestio sam je ispod jednog drveta. Ništa neće promjeniti, ali mislim da ću ja biti mirniji spavati jer sam nešto uradio.

Pri povratku sam shvatio da se ne osjećam dobro. Previše sam se znojio i put mi je bio jako dug i naporan. Na svakih pet minuta morao sam sjesti da se odmorim. Noge me nisu po najbolje služile.

Kada sam konačno došao do bungalova činilo mi se kao da sam pješačio dva sata. Katharina je odmah ushićeno dotrčala do mene.

"Oh hvala Bogu, tražili smo te. Gdje si bio cijelu noć? Zabrinuo si nas"

"Gdje je Elena?" shvatio sam da su mi usta suha "Treba mi vode"

"Kod Ekana je i zabrinuta je. Za obojicu" zabrinuto je upitala "Jesi dobro ti ?"

"Da" odgovorio sam, a odmah nakon toga uslijedio je mrak.