Zaborav (ZAVRŠENA)

Epilog

Godinu dana poslije

Liam Ewans

Prije nego sam ponovno sreo Elenu napisao sam knjigu, zaborav. Nisam želio da se knjiga izda na moje ime.

Stavio sam na papir sve ono što smo preživjeli i knjiga se na kraju mogla svrstati u horor. Nisam mogao dozvoliti da se zaboravi. Ispričao sam naše životne priče i prije nego sam otišao Robert mi je ispričao Ekanovu te sam i nju mogao dodati. Spomenuo sam mnoga imena njemačkih vojnika. Bio sam dužan njihovim porodicama kao preživjeli.

Pored sretnog života koji sada vodim sa Elenom to je ipak bila pozadina. U posveti sam napisao "Za najmlađeg i najhrabrijeg vojnika. Za Domiana".

Poslije Ekanove sahrane Elena i ja smo bez mnogo razmišljanja kupili veliku porodičnu kuću. Daleko od groblja na kojem je Ekan bio sahranjen. Imala je veliki vrt u kojem smo zamišljali našu djecu kako se igraju. Elena je zasadila veliki broj cvijeća i u njemu je pronalazila svoj mir. Bili smo srećni. Konačno

Elena je nakon mjesec dana zatrudnjela te smo se odlučili vjenčati. Trudnoća sa devetnaest bila je jako rizična. Doktor nam je rekao da ima slabo srce i da je bolje da rodi na carski rez. Ali Elena to nije prihvatila.

Danas, sjedim u čekaonici. Nestrpljiv sam i imam loš osjećaj, ali opet znam da je Elena hrabra i da će izdržati  porod. Čujem koliko ju boli, ali može ona to.

Nakon dva sata izlazi doktor koji je bio zadužen za Elenu. Strah mi se uspinje kada vidim njegovo razočarano lice.

"Iskrvarila je. Nismo je mogli spasiti, primite moje saučešće"

Cijeli svjet je stao za mene "A beba?"

"Ona je živa. Možete ući "

Prošao sam pored njega i ušao u unutra. Vidjeo sam svoju ženu prekrivenu do iznad grudi. Lice joj je bilo blijedo, bezizražajno. Doktorica koja je držala bebu mi ju je pažljivo dala i izašla.
Moja mala djevojčica, nije plakala.

Sjeo sam pored par sati ranije žive i nasmijane žene na stolicu.
Pogledao sam bebu u svom naručju pa ženu.

"Ne brini mila moja. Reći ću joj kao što je tvoj otac tebi. Reći ću joj da si umrla od prevelike sreće što si ju rodila"

Suza mi je skliznula i pala na bebu. Spustio sam glavu i otisnuo poljubac na njeno malo smežurano čelo.

"Elena"