Zaborav (ZAVRŠENA)

Poglavlje 23.

Liam Ewans

"Liame" Elena me zabrinuto pogledala poručivši mi da spustim pušku. Možda neki drugi put pomislim.

"Nismo pronašli malog. Ne vjerujem da je preživio " 

"Nisam siguran ni da ste ga tražili" misli su mi se pretvorile u riječi. Možda nisam trebao, ali to mi je pomoglo da vidim da se Elena ukučila "Nije bitno. Domian je ovdje"

"Kako misliš ovdje?" čemu sada zabrinutost u njenim očima. 

Pokazao sam rukom prema usnulom Domijanu. 

"Oh hvala nebesima" iako je to trebalo biti olakšanje Elena je još uvjek bila ukočena. Imao sam osjećaj da dobro promisli o svakom sljedećem koraku kao da će je jedan od nas ustreljiti ako napravi pogrešan korak.
Sjetio sam se da imam pušku u ruci i brzo je ispustio na vlažnu zemlju. Ako joj je to stvaralo strah oduzet ću sebi mogučnost da ubijem Ekana.

Dok su bili u šumi razmišljao sam o tome da ga ubijem. Dobro sam razmislio i došao sam do zaključka ako ostali vojnici shvate da im nedostaje jedini vojnik kojeg su ostavili kao na straži, posumnjat će u nas.
Bio sam okružen malim brojem ljudi, ali nisam mogao da ih dovedem u opasnost samo zbog svoje nesigurnosti. Možda je Ekan samo obavljao svoju dužnost. Pokušao sam vjerovati u to sve dok nisam primjetio Eleninu zabrinutost. Nisam je morao dugo poznavati da bi shvatio da ovdje nešto nije štimalo.

"Elena mogu li te uzeti na sekund?" kao da već nije bila moja. Ali sa svim ovim, imao sam razloga sumnjati u to.

"Naravno"

Prošli smo pored tijela izmorenih. Neki od njih su spavali, a neki su sjedili grleći svoje noge i ljuljajući se naprijed, nazad. Razumio sam da još uvijek postavljaju ista pitanja. 
Šta dalje i kako dalje?

Stali smo ispred njih, na čistinu.

"Elena..." 

Ekan me prekinuo prije nego sam završio pitanje."Sada bas i nije najbolje vrijeme za riješanje ljubavnih problema, vojnici se vraćaju"

Nakon Ekanovog obaještenja začulo se komešanje. Oni koji su cijelo vrijeme bili budni probudili su usnule.

"Idi po Domiana ne smijemo se ubuduće razdvajati" moglo se reći da sam naredio Eleni. Poslušno je otišla do Domiana i s mukom ga probudila dok su nam se njemački vojnici s oprezom približavali.

Čini li se meni ili je Ekan namignuo Eleni dok se vraćala do mene?

Kada su bili dovoljno blizu Ekan je uzeo pušku koju sam odbacio te stao ispred nas.

"Kakva je situcija?" sada više nije imao zadirkujuć glas već glas ozbiljnog vojnika .

"Ništa. Nismo ga uspjeli ubiti" kada je jedan od vojnika začuo zabrinuto komešanje "Što ne znači da nečemo" dodao je.

Ljudi su uglas pitali gdje sada idemo. Vojnici su se pogledali kao da nas ne razumiju.

Ništa ovdje nije bilo uredu.

"Ekane trebaš nam na minut" Ekan je poslušno klimnuo glavom i pošao prema vojniku koji mu je izdao zapovijed.
"Šta će biti sa nama?" Katharina je postavila pitanje koje je sve nas mučilo.

"Obavijestit ćemo vas poslije. Do tada vas molimo da budete strpljivi"

Kada su se njemački vojnici odvojili od nas okrenuo sam se prema Eleni. Primjetio sam da me ne želi pogledata. Tim mi je stvorila dodatnu sumnju.

"Elena pogledaj me" Nisam želio, ali sam joj rukama obojmio bradu. Osjetio sam njen strah i podrhtavanje. Definitivno nešto nije bilo uredu. Nisam shvatao o čemu god da se radi zašto joj je teško reći. Jedno pitanje mi se stvorilo u glavi.
Stvara li joj taj strah i nesigurnost on ili ja?