VATRA #2 / Ante Rebić Ff

VIII

(Ostavljajte usputne komentare!)

~ I čuvam miris tvoje kose,
mi dobro znamo da se znamo ~

Matea P.O.V.

Gledala sam u smjeru veličanstvenog para, Mijata i Vedrane i moram priznati da su savršeni zajedno. Između njih se vidi ono, ono što ti ne da mira, zbog čega ti je cijelo životinjsko carstvo u trbuhu, ono zbog čega ti je glava u oblacima, a srce kuca sto na sat - ljubav. 

Ni u jednom trenutku mi pogled nije odlutao, nikamo, a kamoli na Antu. Mogla sam čak primjetiti da je okrenuo par puta pogled prema meni, no nisam se obazirala. Ostatak večeri sam provela pričajući s Stellom ili Karlom oko nastavka vjenčanja, kordinacije kad će torta i te stvari. Pogled na Antu mi je odlutao tek dok mu je Luka u naručje uvalio malog bebača. Nisam mogla ne primjetiti kako ga je gledao i čvrsto ga držao, čak mu je nešto i šaptao. Zamislila sam se oko nečega, no bolje da nisam. Pred očima mi je bila naša zamišljena fotka kako bi on i ja izgledali sa jednim takvim klincem, eto, čak sam i samu sebe uhvatila da razmišljam o glupostima. Moram prestati misliti na njega i to pod hitno! Tako sam još buljila sve dok nisam u pozadini vidjela blic fotoaparata, Ante je uhvatio moj pogled, a ja sam istog trena odmahnula glavom kao da se ništa nije dogodilo. Matea, glupačo! - opomenuo me glasić u glavi istog trena i ima pravo.

Uzdahnula sam svjež zrak dva puta i nastavila nešto tipkati na mobitel. Sva sreća pa mi je Leon došao uskoro pitati za to kad da konobari počnu servirati desert, pa smo malo oko toga pričali što bi bilo najbolje. Nakon što je otišao od mene, zazvonio mi je mobitel, a na ekranu je bilo ispisano ime moje drage šefice. 

"Molim?" javila sam se i okrenula se lagano cupkajući nogom na mjestu. 

"Večer, samo da pitam, kako ide?" čula sam veseli Lilin glas sa druge strane, odvratila sam pogled do mladenaca i uspješno se nasmijala. 

"Odlično je! Svi su sretni i zadovoljni." rekla sam ponosno, "Drago mi je to čuti." odvratila je, a ja sam se nakašljala. 

"I, kako je sa sinom?" upitala sam sa zanimanjem, prije nego što sam čula njeno smijanje sa strane.

"Super je, upoznala sam mu curu konačno. Jako je slatka i draga, barem za sada." rekla je i nasmijala se, točno mogu pretpostaviti kako joj je. 

"Ajde, baš mi je drago! Uživajte onda!" sa osmijehom sam rekla iako me ne može vidjeti, drago mi je da je konačno sretna sa sinom, kad već ne može sa svojom kćeri. 

"Hvala ti, draga! Usput, odlična je muzika u pozadini!" viknula mi je na što sam se ja nasmješila i rekla da se slažem. Tu smo se i pozdravile te sam istog trena prekinula poziv čim sam čula kako me poznat muški glas iza mene doziva. Naglo sam se okrenula te u istom trenu osjetila kako me polila neka tekućina.

"Budalo!" viknula sam kad sam shvatila da mi je nova bijela košulja uništena vinom. Ugledala sam Antu ispred sebe te smo se istog trena porječkali. Krenula sam tako ljuta prema sobi, no on je cijelo vrijeme trčao zamnom i dozivao me. Prvih par puta se nisam obračala, no ušao je i u lift samnom gdje mi je rekao da želi razgovarati samnom. Iskreno, ponijela sam se kao kučka i rekla da ja ne želim s njim, i to je bilo jedino ispravno što sam mogla reći u tom trenutku. Nisam se željela kačiti s njime, pogotovo ne nakon što me onako ostavio i sad se pojavio bez trunke srama. Usput na putu do sobe sam mu opalila i jedan dobar šamar, čak me dlan zabolio, no nisam dopustila da i sam primjeti to. On kakav i je, uporan, uspio me svladati i ušao je samnom u sobu gdje smo se naravno posvađali oko toga što on želi samnom razgovarati.