VATRA #2 / Ante Rebić Ff

XVIII

~ Gdje smo sad
kad snove smo izgubili ~

Ante Rebić P.O.V.

"Ante, ne osjećam noge više!" uspuhnuo je Jerko i odmahnuo rukama. Nasmijao sam se sebi u bradu, no primjetio je to i okrenuo se prema meni hodajući u nazad. "Ti si u kondiciji, a ja tu nek' te pratim u stopu. E, pa ne više!" doda i prebaci ručnik koji je držao u rukama na vrat time brisajući sav znoj koji mu se nakupio. 

"Eh, Jerko, moj Jerko. Pivo ti sad ne bi škodilo. Znaš, pivo je hranjivo i puno vitamina." cerekao sam se pričajući mu dok je on umoran sjeo na klupu u svlačionici i počeo obuvati tenesice za van, dok sam se ja ležerno obrisao ručknikom po licu. Nije ništa rekao, samo me opakim pogledom pogledao dajući mi do znanja da ga nikad neću uspjeti nagovoriti. Koji je od nas dvojice gori, on tvrdoglav ili ja uporan? Mislim da mi je poznata ta situacija i sa jednom osobom. Eh... uspuhnuo sam i sjeo na klupu ležerno se krenuvši preskidati. 

"Jesi se predomislio?" upitao sam ga nakon što sam izašao iz wc-a, a on je odmahnuo glavom i zatvorio svoju sportsku torbu. "Mrtav sam..." uspuhnuo je kao i kad smo otrčali jedan kilometar na traci za trčanje. Pokazao je dobru volju nakon što sam došao u Split i odlučio mi biti pratnja u teretani. Doktor mi je prepisao neke vježbe za koljeno tako da ću se sam pozabaviti njime. Naravno, trčanje mi uvijek dobro dođe, i za koljeno i za održavanje kondicije. 

"Jedno pivo, molim te! Baš mi se pije sad!" zacvilio sam pogledavši ga onom puppy facom. Stavio je naočale na oči i odmahnuo ponovno glavom, "Idem se doma zavaliti u krevet i gledati Teoriju velikog praska." isplazio mi je jezik i prošao pokraj mene, pa sam samo zakolutao očima, "Jarac jedan!" viknuo sam mu sa vrata gledajući kako odlazi, "Nitko ne odbija pivo!" doviknuo sam mu još jednom, a onda mi je mahnuo silazeći niz stepenice. Slegnuo sam ramenima i odlučio sam otići na pivo kad već on neće samnom. Tko živ odbija pivo osim njega, i to poslije teretane? Pa gdje ćeš bolje!

Pokupio sam svoje stvari i stavio ih u sportsku torbu te odjenuo jaknu jer je već počelo biti hladno vani. Ipak je sredina jedanaestog mjeseca. Uskoro će i dvanaesti mjesec, pa Božić i nova godina koja će donijeti puno toga, nadam se najviše sreće i zdravlja. Sišao sam niz stepenice te izašao iz stare gradske zgrade odmah na rivu. Super je to što mi je Jerko otkrio ovu teretanu direktno u centru tako da ne moram puno voziti autom. Odmah sam dobio pogled na predivnu rivu ispunjenu ljudima čak i sad u jedanaestom mjescu. Zapazio sam neki kafić u blizini, svega dva metara udaljen, pa sam odlučio sjest na terasu i naručiti pivo usput imajući pogled na rivu. Sjeo sam kao što sam i planirao, no čekanje me ubilo. Pogledao sam na mobitel koliko je sati i shvatio da nema konobara već desetak minuta otkako sam došao, a drugi ljudi su posluženi. Već nervozno sam uzdahnuo i odlučio otići unutra, sjesti za šank i konačno popiti to pivo. 

Sjeo sam na visoku barsku stolicu usput pričekajući da se konobar okrene jer je tipkao nešto po blagajni. Izvadio sam mobitel i provjerio društvene mreže, a onda konačno mi se taj lik obratio, "Izvolite?" upitao je, "Ožujsko, molim." uljudno sam rekao ne skidajući pogled s mobitela. Za minutu mi je već pivo sa čašom ispred mene, pa sam podigao pogled i zahvalio se konobaru. Podigao sam obrvu ne vjerujući tko se nalazi ispred mene. "Poznat si mi od nekud..." pravio sam se da se ne mogu sjetiti. Zadovoljno sam si počešao nos smijući se u sebi da će ovo biti takva igrica, bolja nego one na Playstationu. 

Klimnuo je glavom, "Da, upoznali smo se na humanitarnoj večeri." rekao je točno ono što sam želio da kaže, podsmjehnuo sam se i klimnuo glavom "T, t, t..." pucketao sam prstima praveći se da se ne sjećam kako se zove, "Tin!" uskliknuo sam i natočio pivo u čašu onako profesionalno da nema pjene. 

"Pa, kako ste Matea i ti?" otpio sam gutljaj pive i podignuo pogled prema njemu nadajući se da će reći da su prekinuli. Molio sam Boga da je tako. Umjesto toga, raširio je osmijeh od uha do uha, "Lijepo nam je, uživamo zajedno." kao da mi je stao na žulj. Promeškoljio sam se na barskoj stolici i lagano se osmjehnuo. "Baš mi je drago." zapravo nije. Drago bi mi bilo da su prekinuli, onda bi mu isto to rekao.