VATRA #2 / Ante Rebić Ff

XIV

~ A ja gorim da te poljubim
i još se borim da ne poludim ~

Matea P.O.V.

Čula sam kucanje na vratima svog ureda pa sam automatski podignula pogled sa računala i ugledala Lili kako otvara vrata. "Jutro!" pozdravila me te odložila jednu čalicu kave ispred mene, drugu ispred sebe. Uzvratila sam joj pozdrav te joj se zahvalila na kavi. 

"Trenutno imam malo slobodnog pa sam te došla gnjaviti, nismo dugo pričale." sjela je u udobnu fotelju preko puta mog radnog stola dok sam je ja cijelo vrijeme pratila pogledom. "Da..." prokomentirala sam i otpila gutljaj tople kave. 

"Onda, tko ti je onaj?" upitala me pridržavajući šalicu kave ispred svojih usana s namjerom da otpije malo, to je i učinila. "Na koga misliš točno?" pravila sam se zbunjena i vratila pogled na računalo provjeravajući usput da li je sve na pozivnicama za vjenčanje točno ispisano.

"Pa na onog tvog novog dečka!" uzviknula je i prekrižila jednu nogu preko druge. "A, Tin." blijedo me gledala kao da sam pala s marsa. Klimnula je glavom očekujući taj odgovor dok sam ja i dalje buljila u monitor. 

"Uglavnom, imam iznenađenje za tebe!" ovim je privukla moju pozornost, te sam okrenula glavu prema njoj. Iz svog džepa je izvadila neku omotnicu i bacila je pred mene. "Što je to?" upitala sam je, a ona je mignula obrvama u znak da otvorim. Otvorila sam bijelu omotnicu i iz nje izvadila dvije pozivnice, upitno sam ju pogledala, "U srijedu navečer je humanitarna večera u hotelu Blue. Pošto ja ne mogu ići jer imam nekih obaveza, možeš ići ti i zastupati moju firmu." i dalje sam je upitno promatrala dok je sve to govorila. 

"Zašto dvije pozivnice?" upitala sam je gledajući u njih, "Jedna je za dvije osobe, možeš pozvati neku prijateljicu sa sobom pa da i ona dođe s pratnjom." klimnula sam glavom razumjevši što mi govori, ali ipak mislim da mi nije pametna ideja ići na svečane večere. 

"Ne znam baš, iskreno, nisam baš raspoložena ovih dana." dodala sam, "Ponudila bi nekome drugome iz firme, ali većina ih ide samnom do Trogira na drugi event, pa mislim da je ovo savršeno za tebe." rekla je i otpila gutljaj kave, "A, i možeš Tina povesti sa sobom." na kraju mi je namignula te se ustala iz fotelje. 

"Nadam se da ćeš odlučiti ići jer bi bilo lijepo da i naša firma ima predstavnika, a uostalom, humanitarna je večer, sav novac što se skupi ide za rehabilitaciju djece s posebnim potrebama." dodala je prije izlaska iz ureda, sa sobom noseći šalicu kave, dok je moja još puna stajala pokraj tipkovnice računala. Možda će ova večer biti dobra, pozvat' ću Tina pa što bude, bude. 

Upalila sam mobitel i prvo što sam ugledala je njegova poruka za dobro jutro. Odmah sam se osmjehnula i uzvratila mu. Već smo dva tjedna zajedno, od one večeri kad smo išli u šetnju. Tad mi je priznao da mu se sviđam i da osjeća nešto prema meni. Divna je osoba i iako smo se malo tad znali, osjećala sam se kao da ga poznajem cijeli život pa tako ni ja nisam mogla prešutjeti da mi se sviđa. Još tad nisam ništa posebno osjećala prema njemu, ali sad mi svakog dana sve više znači i nekako se osjećam bolje uz njega. Možda je on taj uz kojeg ću zaboraviti na prošlost i sve loše dane. Mislim da već polako to i uspjevam. Viđamo se svakog dana, svakog dana poslije posla otiđem k njemu u kafić i tamo se družimo za šankom ili navečer on dođe k meni u stan ili šetamo gradom. Shvaćam da sam totalno opuštena pred njim, da me u potpunosti razumije i voli iste stvari kao ja. Možda je on savršen muškarac za mene, samo Bog to zna. 

Poslije radnog vremena odmah sam krenula prema parkingu s namjerom da uskočim u auto i odvezem se do shopping centra. 

"Matea!" čula sam poznati ženski glas blizu sebe dok sam otključavala auto. "Hej!" viknula sam okrenuvši se i ugledajući Maru koja je sva uspuhana dotrčala do mene. "Kako si? Nismo se vidjele dugo..." naslonila se na auto baš kao i ja. Nakon one kave i razmjene brojeva, počele smo se dopisivati. Naravno, odmah me dodala na Instagramu te me tagirala na storyu. Mogu se samo moliti da Ante to nije vidio.