VATRA #2 / Ante Rebić Ff

XIII

~ Nedostaje mi tvoje tijelo
o kako želim da si tu ~

Ante Rebić P.O.V.

Umoran od života izlazim iz aviona noseći ruksak na leđima te se usput protegnem. Nije mi bilo dosta dva sata sna u avionu. Opet se susrećemo, Frankfurt i ja, aerodrom i ja. U svoj toj gomili putnika, uspijem se progurati te među prvima uzeti svoj kofer. Stavio sam kapuljaču na glavu izlazeći van usput nadajući se da ću u miru stići u stan. Čekajući taksi prošvrljao sam društvenim mrežama i tako naletio na Instagram priču moje drage sekice Mare. Da vidimo što ona objavljuje. 

Zastao sam na mjestu, razjapivši usta i oči, začuđeno gledajući u mobitel. Na slici su dvije prazne čaše i šalica kave, a u pozadini prekrasan zalazak sunca sa lokacijom 'Split, Croatia'. No, to mi nije privuklo veliku pažnju, nego to što je na drugoj čaši bila označena 'matea.k', sjetivši se Mateinog imena na Instagramu shvatio sam da je to ona. Ušavši u njen profil potvrdio sam svoju teoriju i vidio da joj je i dalje poslan zahtjev za praćenje. Nije odbila, a nije ni pristala. Podsmjehnuo sam se na to i zakolutao očima. Usput sam primjetio da se taksi nalazi ispred mene, pa sam odmah sa koferom ušao unutra na zadnja sjedala govoreći vozaču adresu. 

I dalje me kopkalo ono kako su se njih dvije upoznale. Pogledao sam na sat i vidio da je dosta kasno, stoga sam odlučio nazvati Maru sutra ujutro, čim se probudim. Hoću li izdržati do onda, to je upitno. 

Čim smo došli pred zgradu, platio sam vozaču određeni iznos i izašao van iz taksija promatrajući visoku zgradu. Došao sam liftom na sedmi kat i začudio se kad sam vidio da su mi vrata otvorena. Pogledao sam još jednom na sat začuđen time da je pola jedan u noći, a vrata stana su otvorena i svjetlo u hodniku je upaljeno. Kroz glavu mi je prošlo sto scenarija, no nemoguće da je Mijat ovdje, nismo se čuli kad dolazi jer je još sigurno na medenom mjesecu s Vedranom, ja kao pravi prijatelj im ne želim smetati dok oni uživaju. Volio bih da je to uzajamno. 

Jedan onaj najbolji scenarij koji mi se odigrao u glavi je to da mi je provalnik u stanu. Tiho sam se došuljao do vrata, ne čuvši ništa odlučio sam da polako uđem unutra, što mi nije bila pametna ideja. Čim se netko stvorio ispred mene, vrisnuo sam na sav glas, a i on. 

"Mijate, budalo!" viknuo sam nakon glasnog vriska. "Antee!" viknuo je i te mu je kartonska kutija pala na pod, "Prepao si me!" dodao je, no oboje smo prasnuli u smjeh. 

"Što radiš u ove sate?" upitao sam ga ulazeći u stan dok je on podignuo tu kutiju sa poda, izvodi gluposti, pomislio sam. Skinuo sam jaknu na ulazu i ostavio je na vješalici usput izuvši tenesice osjećajući se odmah lakše. 

"Dragi moj cimeru, od danas imaš stan samo za sebe!" doviknuo mi je te ostavio kutiju na ormariću u hodniku i došao zamnom do dnevnog boravka gdje sam se bacio na kauč. Začuđeno sam ga pogledao, "Kako to?" 

"Vedrana i ja smo kupili stan, nedaleko odavdje. Pošto je trudna i vjenčali smo se, mislim da je red da počnemo konačno živjeti zajedno." rekao je i sjeo do mene, "Divno! Znači, postaješ pravi obiteljski čovjek!" našalio sam se i udario ga u rame usput se nasmješivši. 

"Kad ste se vratili s medenog mjeseca?" upitao sam ga prekriživši noge, "Prije par sati, ona je otišla preuzeti stvari i odmah do stana, a ja sam došao uzeti svoje." klimnuo sam glavom, "Znači, preselit' će se skroz u Frankfurt?" upitao sam ga, a on je klimnuo potvrdno. 

"Nego, kako je tebi bilo? Jesi se odmorio u Vinjanima?" upitao me te se ustao i otšetao do kuhinje. Čuo sam samo da otvara neke elemente i uzima čaše. 

"A, jesam." uspuhnuo sam odgovorivši mu. Došao je do mene te stavio dvije čaše na stol i bocu rakije. Odmah sam ga pogledao sa velikim osmjehom. Natočio je prvo meni, pa sebi.