VATRA #2 / Ante Rebić Ff

XXVIII

~ Kad ti se ne smiješim
znam da tada griješim ~

Matea P.O.V.

Otvorim oči i glavu podignem sa Antinog ramena. Nadala sam se da je sve bio samo prokleti san, sve ono što sam saznala da je laž. No, Ante je bio pokraj mene i spavao je kao anđeo, to mi je bio dovoljan dokaz. Pogled sam spustila prema svom trbuhu i pokušala ga zamisliti kao da je ogroman. Nisam mogla, jednostavno znajući da je Tin otac mog djeteta nisam se mogla zamisliti kao ženu koja rodi njegovo djete, pogotovo ako je sve ono što mi je Ante rekao istina. Ne bi valjda dolazio iz Njemačke samo zbog toga da me obasipa lažima. 

Lagano sam se ustala sa kauča nadajući se da se neće probuditi. Odlučila sam otići k Tinu i pitati ga je li to istina što mi je Ante rekao. 

Baš kad sam krenula prema hodniku, oglasio se Antin mobitel te se osvjetlio. Prebacila sam pogled i shvatila da je dobio poruku od Mare. Tiho sam uzela njegov mobitel dok je još spavao te sam ušla u njega ukucavši moj datum rođenja kao lozinku. Pogledala sam ga na kratko kako spava kao anđeo, mirno i spokojno, ali vjerujem da i on ima puno većih problema od mene. Bože, posvađao se sa trenerom samo da dođe u Split k meni. To nije smio napraviti i tako ugroziti svoju karijeru i status u klubu. Znam da je ono što najviše voli lopta i da ne može zamisliti život bez nje. 

Ušla sam u poruke i počela čitati sve nedavne poruke koje je razmjenjivao s Marom usput provjeravajući spava li još. 

Mare: Jesi uspio dobiti dozvolu da ideš u Split?
Ante: U avionu sam, slijećem za pola sata.
Mare: Znači nagovorio si ga?
Ante: Aa... ne baš. Posvađali smo se. 
Mare: Ante, to ti i nije bilo baš pametno.
Ante: Znaaaam! Ali, morao sam doći u Split, moram Matei reći sve što si saznala.

Raširila sam oči saznavši da je Mara ta koja je saznala to o Tinu. Osjetila sam grč u želucu i pomislila na to da je Tin zapravo lažljivac. Ako i je... onda, nije zaslužio ovo djete, nije zaslužio mene uopće više vidjeti do kraja života. Samo, ne shvaćam koja mu je bila namjera. Ako mu je namjera bila mene izluditi i ovo napraviti onda je stvarno jadnik, ne zaslužuje oprost od Boga. 

Mare: Nadam se da ćeš uspjeti. Držim fige :)
Ante: Pošalji mi adresu od te Kristine, da vidim zna li ona što. 

U sljedećoj Marinoj poruci bila je ispisana adresa te Kristine. Daa! Sve mi se povezalo u glavi. Tin je lažljivac. Ono slovo K na njegovoj tetovaži nije namjenjeno nikakvoj Katarini, nego toj Kristini. Kako sam ispala glupa i naivna povjerovajući mu. 

Prosljedila sam si tu poruku sa adresom na svoj broj i brzim koracima izašla van iz stana usput pazeći da ne budem glasna. Sjela sam u auto i puna entuzijazma, no s nekim bolom u srcu sam krenula prema toj adresi. Što bude-bude. Ne mogu odustati i dalje živjeti u lažima. Kroz desetak minuta vožnje stigla sam na lokaciju. Sjedila sam u autu i gledala prema toj zgradi u kojoj ću možda potvrditi to da je Tin zapravo Robert i da je sve što se dogodilo između nas bila obična laž i gluma. 

Duboko sam uzdahnula i ušla u zgradu te došla do stana broj 33 kao što je pisalo u adresi koju je Mare poslala Anti, a koju sam si ja prosljedila. Nadala sam se samo da se Ante neće probuditi i shvatiti što radim. Opet sam osjetila grč u želucu te sam usprkos njemu pozvonila na zvono. Ruke su mi se počele tresti i osjećala sam se nervozno i nisam znala što da očekujem. Bilo mi je toliko sve naglo i loše iznenađenje. 

Kroz par sekundi nakon zvona, na vratima se pojavila visoka žena plave kose. Pogled mi je pao na malu bebu u njezinom naručju i sve što sam je htjela pitati u tom trenutku je isparilo. Nisam znala kako da uopće počnem razgovor, a ona me upitno pogledala, "Izvolite?"