~ Zamolio sam nebo da te čuva za mene
i mada ljubav ne zaslužujem ~
Matea P.O.V.
Okrenula sam se na drugu stranu kreveta osjećajući bol u glavi. Nevoljno sam otvorila oči te zatekla mračnu sobu. Posegnula sam rukom prema noćnom ormariću i dohvatila mobitel. Rolete su mi bile spuštene i soba je bila u mraku tako da nisam imala uopće pretpostavku koliko je sati, a s obzirom da sam večer prije išla kasno u krevet zbog filma, postavljam pretpostavku da je podne. Pogledala sam na mobitel koji me oslijepio svojom svjetlinom te saznala da je prošlo jedanaest sati. Dobro da radim popodne. Sjela sam na rub kreveta i iz ormara izvadila majicu dugih rukava jer me obuzela hladnoća. Definitivno bi trebala početi paliti grijanje. Laganim hodom sam izašla iz sobe i krenula prema dnevnom boravku gdje sam se i u dugim rukavima protresla jer je hladnoća ušla u stan, a otvoren balkon je bio tome i razlog.
Odmaknula sam bijelu dugu zavjesu te odmah ugledala Tina kako sjedi na stolici i gleda prema van. Čim sam mu se približila zapuhnuo me miris cigarete, dim koji je ispustio iz svojih usta. Znam da puši, no nikada to ne radi preda mnom jer zna dobro što ja mislim o tome iako sam i ja bila u toj fazi. Prvenstveno kad sam došla u Split iznervirana i ljutita na mamu i cijelo čovječanstvo. Nakon godinu dana ovisnosti o toj glupoj cigareti, Jana mi je pomogla da se odviknem i sad cigaretu ne mogu vidjeti više jer me podsjeća na sve loše, pogotovo na loše dane.
Primjetivši moju prisutnost, ugasio je cigaretu u pepeljari i okrenuo se prema meni dok sam ja sjela nasuprot njega.
"Jutro." pozdravi me i nasloni se dublje u stolac. Uzvratim mu pozdrav za dobro jutro te prebacim pogled prema gradu sa balkona. Neka lagana kiša je počela padati i tako dala dojam stvarnog jedanaestog mjeseca.
"Mislila sam da si u kafiću." kažem i pogled vratim na Tina, "Imam slobodan dan." kaže nekim hladnim tonom, doslovno samo odbrusi. Sljedećih dugih pet minuta koje su mi prošle kao vječnost smo proveli u tišini. No, ne u onoj ugodnoj gdje se krajičkom oka gledamo i ne znamo što da kažemo jedno drugom, nego u onoj neugodnoj, napetoj tišini.
"Jesi gladna?" upita konačno, a ja odmahnem glavom. Nemam uopće neke volje za jelom i to već zadnjih tjedan dana. Da Jana čuje to, pomislila bi da sam bolesna i odmah bi me poslala da obavim sve moguće preglede. Dođe mi tako nekad takva faza. Zapravo, svima dođe. Osjećam se kao da sam pojela slona, pa ne mogu ništa drugo.
"Navratio sam dolje u pekaru dok si spavala. Imaš u kuhinji krafnu od čokolade i neka peciva." nastavi pričati iako sam mu dala do znanja da nisam gladna. Klimnem glavom, "Previše!" mahnem rukom i osmjehnem se lagano, a onda i on izvuče osmijeh na lice jer je bio mrgud do sad.
"Pa, što imaš danas u planu kad već imaš slobodan dan?" upitala sam ga nagnuvši se malo naprijed. Slegne ramenima i raširi ruke.
"Mogao bi otići do svog stana." kaže, a ja klimnem glavom. Dopustila sam mu da ostane na kratko u mom stanu nakon one večeri kad me to pitao. Iskreno, nisam bila uopće oduševljena, ali rekao je samo dva-tri dana, dok ne sredi situaciju sa svojim roditeljima koji su prema njegovim riječima pred razvodom nakon više od 25 godina. Nikad neću razumjeti svrhu rastave nakon toliko godina što provedeš s nekim. Žalosno, ali istinito.
"Moram vidjeti što su moji rješili, nisam im htio smetati ovih dana. Znaš, još su malo u svađama i odvjetnici dolaze doslovno svakog dana. A meni nije baš drago to gledati." iskreno kaže, a ja spojim usne u ravnu crtu razmišljajući o tome što trenutno moji roditelji rade, u kakvoj su oni fazi trenutno pošto se mama vratila k tati nakon svega onoga. Zadnji puta kad sam se čula s Igorom, mojim bratom, prije tjedan dana, rekao je da je njegov mali sin dobro i da polako raste i razvija se, a da su Anđela i Lana također dobro, malo prehlađene jer je počelo biti hladnije vrijeme. A za roditelje je rekao da su okej i ništa više. Nisam niti pitala jel' se mama vratila u obiteljsku kuću, no sigurna sam da je. Tata je previše voli da bi dopustio da i dalje živi u onom stanu gdje je živjela dok je bila s Darkom, svojim ljubavnikom.
VOUS LISEZ
VATRA #2 / Ante Rebić Ff
FanfictionNastavak priče "Iskra" "Došao sam u nalet da je zagrlim, ali znao sam da bi to potpalilo vatru." 1.5.2019.-1.10.2019.
