VATRA #2 / Ante Rebić Ff

V

(Ostavljajte usputne komentare!)

~ Kad ti jednom srce slome,
ne vjeruješ nikome ~

Matea P.O.V.

Nakon četiri dana provedenih u Frankfurtu, vratila sam se ponovno u Split. Moj najdraži grad na svijetu, kojeg ne bi dala ni za što. Helena i Danijel su me nagovarali da ostanem još koji dan, no na tu odluku me nisu uspjeli nagovoriti. Zadnje na što su me uspjeli nagovoriti je to da otiđem s Danijelom na poslovnu večeru i to se ispostavilo krivom odlukom, stoga nisam mogla dopustiti da mi i ostanak dulje u Frankfurtu bude još gora odluka. Danijel je rekao Heleni da je Ante bio u istom restoranu kao i mi, čula sam ih da pričaju o tome dok sam odlazila do kupaonice, no zahvalna sam im na tome što me nisu ispitivali, jednostavno su shvatili da je to bilo i prošlo i da ne želim o tome. Ne želim pričati više o prošlosti, želim se smiriti i ne dopustiti da prošlost utječe na moju sadašnjost i budućnost. 

Standardno sam se vratila na posao, ovog puta sam se više voljela ustajati nego za prethodni posao kad sam svakog jutra jurila u redakciju. Sad prije posla, odlaska u agenciju, otrčim par kilometara u Splitu i to je ono što me ujutro ispunjava, što mi daje novu energiju za dan. 

Pokucala sam na vrata Lilinog ureda te pritisnula kvaku i ugledala je kako tipka nešto po tipkovnici računala. Uvijek je zaposlena, nema mira. Kao i ja. 

"Bok, draga!" viknula mi je kad me ugledala na vratima. Osmjehnula sam joj se i sjela nasuprot nje uzvračajući joj pozdrav. 

"Kako je bilo u Frankfurtu?" upitala me dok sam se ja dublje naslonila u udobnu fotelju koju obožavam i odmah sjednem u nju prije bilo koga drugog. 

"Odlično!" rekla sam joj sarkastičnim glasom i primjetila je to, pa je samo odmaknula pogled sa monitora. 

"Drago mi je to čuti." namignula mi je, dok sam je ja gledala u nevjerici, skoro sam usta razjapila. No odmahnula sam glavom na tren i pribrala se. Neću o Frankfurtu, treba mi posao, i to u roku odmah. 

"Onda, što je na tjednom planu?" prešla sam na temu dok je ona i dalje tipkala nešto po tipkovnici i tu i tamo pogled bacila na mene ili rokovnik ispred sebe. 

"Joj, zaboravila sam ti reći!" uzviknula je nakon par sekundi od kad joj je moje pitanje postavljeno i lebdi u zraku, udarila se u čelo dlanom i pogledala me skinuvši svoje naočale sa očiju. 

"Što?" upitno sam je pogledala podignuvši jednu obrvu, nadam se da nije nešto glupo i besmisleno. 

"Ti i ostatak tima večeras idete na Brač" nije uspjela do kraja dovršiti rečenicu, već sam je upitno pogledala i uspravila se u fotelji, "Molim?" klimnula je glavom rekavši mi da sam dobro čula. Od kud sad Brač?

"Trebala sam ići ja, no sin mi dolazi poslije podne u Split, pa sam odlučila tebe poslati, ipak ti najviše vjerujem." klimala je glavom dok mi je to govorila. 

Iskreno, lijepo mi je bilo čuti to zadnje od nje, da mi najviše vjeruje. U samo tri mjeseca što radim kod nje u agenciji, odnosno u najvećoj agenciji za planiranje vjenčanja i evenata u županiji, ona meni to govori, pa to nije mala stvar. 

"Dobro, može." klimnula sam glavom odlučivši da će ipak biti dobro za mene da se malo, barem na par dana, maknem i od Splita, da rasčistim glavu, da upoznam neke nove ljude i napravim odličan posao tamo. 

"Karla i ostatak tima A znaju sve detalje, tako da će ti na putu tamo večeras sve objasniti. Imate osiguran smještaj u vrhunskom hotelu, stoga se očekuje da i vjenčanje bude vrhunsko." izreferirala je sve po redu, a ja sam klimnula glavom shvativši da ovaj projekt mora, kao što je i sama rekla, biti vrhunski, bez greške, kao i ostala vjenčanja.