VATRA #2 / Ante Rebić Ff

VII

(Ostavljajte usputne komentare, ovaj dio je zabavan!)

~ Ginem, za tobom ljubavi ginem
ko vojnik na noćnoj straži ~

Ante P.O.V.

Zakopčao sam zadnji gumb na košulji i stavio crnu leptir mašnu te na kraju obukao crni sako. Kao šećer na kraju uzeo sam svoj najdraži parfem i naparfemao se tako da je na kraju cijela soba mirisala na isti parfem. Prije nego što sam izašao van iz sobe, izašao sam na balkon i bacio pogled prema bazenu. Već se okupila hrpa ljudi, a čak i sa te visine četvrtog kata uspjela mi je u oko upasti samo ona. Uzdahnuo sam duboko da se smirim i izašao van iz sobe. 

Došao sam dolje do bazena te pogledao veliku tablu gdje su pisala imena i broj stola. Super, sa Lukom i Filipom sam. Već sam se uputio k tom stolu broj tri, kad sam ih ugledao kako se svi smiju. Baš izgledaju kao sretne obitelji. Luka s Anđelom i Davidom, a Filip s Kristinom i još jednim malim Davidom, samo jedna stolica je bila prazna, i to za mene. Pozdravio sam ih na što su mi oni uzvratili pozdrav, a uskoro je počela i sva ceremonija. 

Gledao sam Mijata i Vedranu kako izgledaju sretni zajedno, jednostavno vidi im se taj sjaj u očima, ta želja i ljubav koju jedno drugome stalno iskazuju. Jednostavno savršenstvo. Poslije prekida Matee i mene, odustao sam od ljubavi, koliko puta sam pomislio da prava ljubav ne postoji, no oni su taj dokaz. Svi ti ljudi, Mijat i Vedrana, Filip i Kristina, Luka i Anđela. I ne mogu ne priznati da nisam ljubomoran, jesam. Želim ljubav više od ičega drugog, što će mi sav novac, auti, kuće, karijera kad nemam to, ljubav, ono što pokreće svijet i čini ga boljim mjestom. Znam da se mnogi ne bi složili samnom, no ljubav je najbitnija. 

Okrenuo sam glavu i ugledao ju skroz iza kako pomno prati ceremoniju vjenčanja, pogled joj nimalo nije zaokupljen nečime drugim. Dao bi sve na svijetu da znam što se odvija njoj u glavi, što joj je u srcu, dao bi sve na svijetu samo da je opet imam, da je opet moja i čini me sretnim. Kroz glavu mi je prošao dan kad sam slavio rođendan, prije tjedan dana. Kad su mi otpjevali onu standardnu rođendansku pjesmu i kad je došao red da puhnem svijećice, jedina želja koju sam u tom trenutku poželio je da je opet vidim, barem na kratko. Eto, želje se očito ispunjavaju. Gledam je i ne skidam pogled s nje koliko mi je lijepa i koliko mi samo fali. Da mogu vratiti vrijeme, ne bi onako postupio iako mi se to u tom trenutku činilo najpametnijom opcijom. Uspuhnuo sam prisjećajući se toga, koliko je taj period u mom životu zapravo bio lijep bez obzira na sve one svađe i nesuglasice, uživao sam u njoj koliko je i ona uživala u meni. I nedostaje mi to, zaista da. 

Ceremonija je polako odmicala kraju, matičar ih je prozvao mužem i ženom, a svi su ih nagradili gromoglasnim pljeskom. Naravno, Mijatinjo je poljubio svoju Vedranu i tako će živjeti sretno do kraja života. Čiča miča, gotova je priča. Eh, da je bar tako za mene. Novo vjenčani par je sjeo za svoj ogroman stol zajedno sa kumovima te je počela zabava. Neki bend je počeo svirati, a ovi dvoje su otplesali prvi ples. 

"Nisam znao da Mijat tako dobro pleše." iskomentirao je Luka za stolom dok smo se Filip i ja složili s njime, "Definitivno je išao na neki tečaj, a da mi to ne znamo." dodao je Filip na što sam se ja nasmijao. 

Tako je zabava trajala i trajala. Tako su i Luka i Anđela otišli par puta plesati, pa su mi uvalili malog Davida u krilo. Cijelo vrijeme me gledao kao da je vidio duha. 

To vrijeme kad sam ga držao u rukama osjetio sam ono nešto oko srca. To malo biće me primilo za prst i nije puštalo, jednostavno savršenstvo koje bi najviše na svijetu želio imati. Odlučio sam se da prvom prilikom čim ugledam Mateu samu, odlazim do nje, moram je vidjeti iz bliza i moram čuti ponovno njen glas koji mi je toliko falio da ne mogu opisati riječima koliko, do neba i nazad i tako milijun puta. Ako ništa drugo, želio bi se uvjeriti da je sretna i da je krenula dalje, jer ja sigurno ne mogu, pogotovo ne sad kad mi je tu na par metara, jednostavno ne mogu. Ne mogu biti s drugom znajući da mi je ona u srcu i zauvijek će biti tu negdje, uvijek će imati svoje mjesto u srcu.