Mya P.O.V
"Carla, Mya na redu ste!" - neko mi se prodere iznad glave te kada otvorim oči sjetim se gdje se zapravo nalazimo. Ustajem pa protegnem noge. Bože gdje su svi oni silni ljudi? U sobi smo ostale nas dvije i još svega desetak ljudi. Pružim ruku Carli te je povućem pa i ona skoći na noge. Ležerno i opušteno ušetamo u sobu gdje se zapravo održavala audicija. Još na ulasku ugledam dobro poznatu figuru smeđe kose. Lagano laktom trkenem Carlu na što joj se usne slože u smješak od uha do uha. A naravno to i meni izazove smješak. Nađemo se u velikoj sobi, s ogromnim 'X' - om na podu. Ispred nas nalazi se stol sa čije zadnje strane sjede glavom i bradom gospodin O'Brien, veliki redatelj Filipe, neka čudna, ali meni se doima simpatična, ženska osoba i neki plavokosi tip smeđih očiju. Carlin pogled ostaje prikovan za Dylana do zadnje sekunde dok ja osjećam pogled Plavokosog na sebi. Čudna žena nam se simpatično nasmije dok redatelj dobaci jedno: "Kad god ste spremne."
[...]
"Kako me možeš za to optuživati? Nisam ja kriva što je sve tako završilo. Adam je sve započeo." - Carla prekriži ruke na grudima i tapka nogom.
"Mogu! Naravno da mogu. Ti si kriva za ama baš sve! Ti si uvukla Adama u ovo, zaboravljaš to!" - proderem se i moje ruke polete u zrak.
"Ja?" - okrene svoj dlan prema sebi i napravi zbunjenu facu.
"Ne pravi se nevinašce!" - odgurnem je od sebe na što ona napravi dva-tri koraka unazat.
"Oprosti? Tko si jeb*no ti da na mene digneš ruku?! Ha?! Što si ti umišljaš!" - prodere se.
Opa, pa nisam znala da je tako talentirana.
"Tko sam ja? Tko sam ja? Tko si JEB*NO TI?! Više te ni ne poznajem!" - ponovno bacim ruke u zrak i okrenem se oko vlastite osi iznervirano. Pri kraju kruga susretnem sa smeđim ocima Plavokosog koji ne spušta pogled s mene.
"Ova rasprava je gotova! Mi smo gotove!"- okrene mi leđa i krene hodati naprijed.
"Nismo gotove dok ja ne kažem da smo gotove!" - iz hlača izvučem pištolj i uperim u nju. Krajičkom oka vidjela sam zadivljenje kod stručnog stola.
"Mya... spusti pištolj!" - kaže tiho, ali opet uspaničeno. Počnem joj se približavati.
"Igrala si se s vatrom. A tko se igra s njom taj se i opeće." - pribijem je uz zid držeći joj pištolj na grudima.
"Priznaj da si ubila Adama!" - vrisnem.
"Kako ja nebi ubila tebe!" - pokuša se izmigoljiti, ali ja stavim svoju lijevu ruku kraj njezine glave.
"PRIZNAJ KUČKO! PRIZNAJ!" - povučem okidač pištolja na što se Carla sruši na pod. To je službeno kraj naše scene koju smo spremile za audiciju.Nasmijem se i pomognem joj da ustane nakon čega pljesak započinje šarmantani Plavokosi koji me već lagano počinje živcira. Dobijemo gromaglasan pljesak popračen zviždukom Dylana na što se Carla nasmije i zagrli me.
"Vidiš? Rekla sam ti da će se sve biti savršeno!" - šapnem joj u zagrljaju nakon čega stanemo jedna kraj druge.
"Dame ovo je bilo... " - prvi nam se krene obračati redatelj, veliki Filipe Johnson.
"Nevjerojatno?" - prekine ga Plavokosi svojim izrazitim britanskim naglaskom.
"Nemam riječi. Taj konflikt... To,to..." - Filipe nastavi jedva birajući riječi.
"Ne da ste nadmašile same sebe, nadmašile ste i mene!" - zaplješće još jednaput na što se ja počinjem smijati jer to ne bih bila ja da nisam.
Čudna žena dobaci jedan 'Nevjerojatno'.
"Nego oprostite uz dužno poštovanje..." - nasmijem se.
"Dylan ti glumiš u filmu?" - prebacim pogled s redatelja na njega.
"O prešli smo na ti?" - nasmije mi se u facu.
"Pa nisi ti sad baš toliko stariji od mene! Plus, rekoh, uz dužno poštovanje." - Carla me udari laktom, a Dylan se odvali smijati kao i Plavokosi.
"Sviđaš mi se. Ta tvoja samouvjerenost i nevjerojatan smisao za humor... Već dugo nisam upoznao osobu toliko sličnu sebi." - nasmijem se i naklonim, ali onako smiješno.
"Da, da ja glumim glavnu mušku ulogu isto kao i on." - nastavi mi se obraćati odgovrajući mi na pitanje pa prstom pokaže na šarmantnog Plavokosog koji da pozdrav rukom.
"O, u redu. Odlično!" - kimnem glavom.
"Da pređemo na stvar ovdje. Cure, vaši životopisi su obični, ali jako dobro sastavljeni. Sigurne ste da niste imali ikakvo glumačko iskustvo? Baš nikakvo?" - Carla odmahne glavom.
"Glumila sam u par školskih predstava, ali ništa baš bitno spomena." - i ja odgovorim na pitanje.
"Glavnu ulogu, sigurno?" - Dylan mi dobaci podrugljivo.
"A mislim, što drugo i mogu glumiti? Cvijeće u pozadini?" - odgovorim mu nakon čega se oboje počnemo smijati te on ispruži šaku na što ja prislonim svoju na njegovu.
"Ti si moja nova najbolja prijateljica." - slegnem ramenima.
"Žao mi je, zauzeta sam!" - prebacim ruku preko Carlinog ramena na šta se on nasmije.
"A ti ljepotice? Zašto ti ništa ne govoriš?" - slegne ramenima.
"Čast mi je." - Dyan odmahne rukom.
"Kakva čast? Pa i ja sam čovjek od krvi i mesa." - ona se nasmije.
"Ona je tvoj najveći fan." - dodam, a on razlogaći oči.
"Šta treniram?" - Dylan dobaci brzo pa preseli pogled s mene na Carlu.
"Baseball." - Carla dobaci još brže.
"Dobra si. A koliko imam pasa?"
"Dva. Da kažem i imena?" - podbode ga, a on joj zaplješće.
"Stvarno jesi najveći fan." - ponosno kimne glavom.
"Pa najveći fanu moramo okinut slikicu, zar ne?" - on ustane i stane ispred nas te zagrli Carlu. Ja ih uslikam, zatim i ona slika mene i Dylana. Dok mi je pogled tako bježao sobom, ponovno se susreo sa smeđim očima, sada pomalo i tužnim. Dok se Dylan potpisivao Carli na sve živo, ja sam malo, perifernim vidom, promatrala Plavokosog. Taj dečko je stavarno dobro izgledao. Mršav, ali opet mršav na jako
privlačan način. Ta plava kosa savršeno mu je pristajala uz oči boje čokolade. Predpostavljam da je visok oko metar i osamdeset. I čini mi se da je vidio nešto na meni... Ili sam obukla majicu naopačke, ne bi bilo prvi put.
"No dobro dame moje, sutra ćemo vam se javiti. Čekaj ti mora da si Mya?" - Filipe uperi prstom u mene. Kimnem glavom.
"Ako budem trebao dobrog odvjetnika mogu ti se obratiti?" - kaže uz smješak.
"Samo dajte. Za Vas ću uvijek napraviti mjesta." - nasmijem se.
"A ja? Mogu i ja?" - kaže poput malog djeteta.
"Ne ti ćes morat čekat red." - ciknem jezikom dok me Carla udari laktom, ponovno.
"Stvarno bih se želio družiti s tobom. - dobaci uz ogroman provokativan smijeh.
"To dole je moj broj. Javi se pa ćemo se dogovoriti." - uzme mobitel i utipka broj. Nisam se nadala da će zapravo uzeti moj broj. Ali ovaj čovjek zaista jest lud. Na moje razočaranje Plavokosi nije progovorio ni riječ. Samo se šmekerski, zavodnički smješkao i sjedio zavaljen u naslonjač prekriženih ruku. Iskreno bilo je preslatko i privlačno u isto vrijeme. Ali, ja to nisam rekla ako netko pita.
Pozdravimo se s njima, a zatim i napustimo prostoriju. Carla me pogleda u smislu 'Uspjele smo!' Prebacim ruku preko njezinog ramena te tako išetamo van, ostavljajući za nama slomljene snove malih curica koje neće dobiti ovo ulogu. Baš zlo od mene. Sjednemo u moj Range Rover te se priključimo gustom prometu L.A.
YOU ARE READING
When dreams come true
FanfictionOtvorena audicija za film poznatog redatelja usitinu je zaintrigirala dvije, na prvu sasvim obične, prijateljice. Uz malo sreće i zahvaljujući njihovom ogromnom talentu, obje zakorače u velik i ne tako savršen svijet filmske industrije, ali i ljubav...