When dreams come true

5. PERFECT CRIME

Mya P.O.V

Obučem svoje bijele Superstar dok Carla natakne neke visoke štikle na platformu. Ona je ponovno lijepo obučena u hlače visokog struka i bijelu košulju dok sam ja naravno čista suprotnost. Obukla sam crne traperice poderane na koljnu i neku hoodicu sa ružama na rukavima.
"Jesi li napokon gotova?" - ispuhnem i stavim mobitel u zadnji džep svojih hlača.
"Gotova." - obraduje me pa uzme svoju torbu. Napokon izađemo iz kuće. Zaključam vrata te se zaputimo niz dvorište do mog Range Rovera. Sjedam na vozačevo, dok Carla zauzme suvozačevo. Gurnem ključ u bravu te ga okrenem na što se oglasi moj motor. Stavim auto u prvu brzinu te ga stiskajući gas pokrenem. Ubrzo se nađem na raskrižju gdje skrenem lijevo, a potom se nađem na širokoj cesti s dvije trake. Stisnem gas te se kazaljka sata koji mjeri brzinu pomakne na sto dvadeset. Začujem Carlin isfrustrira izdah prouzročen mojim ranojutarnjim divljanjem po cesti. Krajičkom oka vidim da se uhvati za rukohvat vrata. Nasmijem se i usredotočim na vožnju.
[...]
Pošto nije bilo gužve, u petnaest do deset nađemo se ispred studija u kojem smo jučer očigledno razvalile audiciju.
Nakon zatvaranja vrata pritisnem gumb i zaključam auto. Uđemo u studio gdje se zaputimo niz dug hodnik.
"Lijevo." - kažem Carli koja hoda malo ispred mene. Skretajući, nađemo se ispred velikih bijelih vrata. Carla pokuca, a zatim ja stisnem kvaku i otvorim vrata.
"Ooo jutro dame!" - Dylan ustane i pruži nam ruku. Carla se prvo rukuje s njim, a zatim se on i ja pozdravimo tako da nam se šake dotaknu. Rukujemo se s redateljom te mu se predstavim isto kao i Carla. Pogledom prođem po prostoriji u nadi da ću se susresti pogled Plavokosog ili da ću locirati onu čudnu ženu od jučer, ali ne naiđem na ni jedno od njih.
"Djevojke, izvolite sjesti." - Filipe se oglasi i pokaže na tri stolice do Dylana. Carla naravno sjedne na stolicu koja se nalazila tik do Dylana bez oklijevanja, a ja izaberem onu do nje. Vidim da su se njihovi pogledi sreli i da im na licima zatitra smješak. Redatelj Filipe gleda u njih baš kao i ja.
"Nego golupčiči jeste li vidjeli Thomasa?" - Filipe se obrati Dylanu i Carli. Ja se zainteresirano okrenem prema njemu. Odmahnem glavom.
"Ja ga nisam ga vidjela." - kažem nakon što oni ne pokažu nikakvu reakciju.
"Otišao je do wc - a. Probavne smetnje." - nasmijem se na Dylanove riječi znajući da je to sad smislio. Krenem nešto reći, ali nas prekine otvaranje vrata. Na njima se pojavi poviša figura plavokosog muškarca.
"Ou. Kasnim. Divno." - kaže i propara mi uši svojim intenzivnim britanskim naglaskom. Sjedne na stolicu do mene i pogleda me. Kad nam se pogledi susretnu, on brzo makne svoj dok se ja nasmiješim.
"Dobro, sad kada smo svi tu, da pređemo na stvar." - kaže redatelj i prekriži noge. Carla ih također elegantno prekriži dok ja naslonim svoj gležanj iznad mog koljena.
"Dakle dame, prvo što ću reći je da ste vi ste vrlo talentirane mlade djevojke. Od pedsto osamdeset ljudi nitko, ali nitko, vam nije ni do nožnih prstiju." - nasmijem se dok se Carla damski zahvali. 
"Mislim da je bilo logično dodjeliti ulogu vama." -  Filipe nas nastavi hvaliti, a ja se sladunjavo nasmijem. Da budem iskrena, ništa manje nisam očekivala.
"Da ne dužim, ja i moji dečki smo vam dodjelili uloge za koje mislimo da ste stvorene." - kimnem glavom. Baš me zanima jesu li mi dodjelili ulogu neke fensi damice.
"Ovaj da se razumijemo ja sam znao da ti nikad nećeš biti dama!" - Dylan kaže pa pokaže prstom na mene, a ja kimnem glavom. Nasmijem se jer mi je Dylan upravo pročitao misli.
"Istina." - slegnem ramenima.
"Ali ja ću se prolagoditi." - nastavim pa se nasmijem.
"Ne nećeš." - uzvrati mi i nasmije se. Počenemo se smijati pa nam se onda i Filipe, Carla i Plavokosi pridruže. Bacim pogled na njega te kad vidim koliko se slatko smije, neki čudan osjećaj me obuzme.
"Dobro, sad kad smo se opustili, podjelit ću vam scenarije pa vam još dodatno objasniti uloge i reći ću vam nešto o filmu." - podjeli nam puno zaklamanih papira. Uzmem papire ponosno. Moj prvi scenarij. Moja prva uloga. Moja prva filmska ekipa. Moj prvi redatelj. Toliko sam ponosna i sretna da bih doslovno skočila i vrištala od sreće.
Moju unutarnju euforiju prekine Filipe koji nas krene uvoditi u film.
"Ovo je samo dio scenarija. Par uvodnih scena."  - objasni nam, a ja pogledam naslovnicu. Perfect Crime. Kriminalističko, akcijska romansa. Sviđa mi se.
"Dakle ti, Mala Plava..." - Filipe mi dodjeli nadimak kad se ne uspije sjetiti mog imena.
"Mya."  - kažem.
"Draže mi je Mala Plava." - nasmijem se.
"Može i tako." - mahnem rukama.
"Ti nisi dama. Ali, znam da ćeš moći ubaciti malo damskog ambijenta. Neću te mučiti s tim. Ti češ mi biti ona agentica krcata oružjem u bijesnom autu." - nasmijem se.
"Mislim da ste mi dodjelili savršenu ulogu. Čak ću Vam ponuditi i svoj Range Rover za snimanje." - kaže, a on uperi kemijsku u mene.
"Voziš Rover?" - kimnem glavom.
"Dobro. Trošak manje." - kaže veselo, a ja kimnem glavom.
"A ti... Carla. Ti ćeš biti ona profinjena tajna agentica. Biti ćeš naš čovjek iznutra. - Carla zadovoljno kimne glavom uz široki osmijeh.
"U početku ti i Mala Plava dolazite u zgradu FBI - a. Nove ste. Tamo vas dočekuju Daniel" - pokaže na Plavokosog.
"I Tyler" - pokaže na Dylana.
"Oni vas provode kroz zgradu, na rapolaganju su vam. Koristite ih kako kod hoćete." - počenem se smijati nakon što pogledam Dylana, a zatim nam se i Plavokosi pridruži.
"Nisam na to mislio perveznjaci!" - Filipe kaže kroz smijeh.
"Uglavnom vi ste za početak samo pripravnice. Imate početnicko oružje, svi paze na vas i tako." - kimnemo glavom.
"A onda se nenadano dogodi teroristički napad koji vi istražujete. Kasnije dolazite do počinitelja, do mafije, tajnih organizacija. Bit će tu svega i svačega. Potjera, ubijačine, bjega, ma svega što vam momentalno pada na pamet." - svi četvero kimnemo glavom.
"Najbitniji dio je da ćete naići na jednu djevojku koja će vas sve držati u šaci. Petljat će se u sve, prijetit će vam...  Da ne idem sad u  prevelike detalje ti ćeš ju ubiti po cijenu vlastitog života." - pokaže u mene razlogačim oči.
"Ja umirem?" - upitam tiše, a on kimne glavom.
"Dobro, ja imam iskustva sa umiranjem. Podućit ću te." - Plavokosi me utješi. Nasmijemo se.
"Ha dobro." - kratko odgovorim nakon što se pomirim s tužnom činjenicom. Filipe nastavi.
"Nemoj se zavaravati. Imaš najteži i najzahtjevniji posao. Scene umiranja se obično najduže i najteže snimaju tako da ćemo to snimati paralelno s ovim laganim, uvodnim na početku." - kimnem glavom.
"A ti Carla, nemoj se osjećati zakinuto. Ti ćeš se spetljati sa Tylerom. Vaša ljubav pobjedit će svako zlo, što se kaže." - nasmijem se. Ona i Dylan se sladunjavo pogladaju.
"Okej, sviđa mi se taj zamisao! I sviđa mi se uloga!" - nasmije se te njezini biserno bijeli zubi dođu u suprotnost s njezinim crvenim ružem. Dylan je samo zaljubljeno gleda.
"Zavodnik, sviđa li se tebi ta ideja?" - pogledam Dylana koji samo kima glavom.
"Ali ne brini, nećeš ni ti ostati sama." - obrati se meni.
"Ti i Daniel ćete kliknuti." - Plavokosi i ja se pogledamo bez ijene emocije ili riječi. Zatim nam oboma zatitra smješak na licima. Moram reći da mi je jako drago što ću biti s Plavokosim. Iako je užasno čudan i nije se ni predstavio, njegov izgled mi zaustavlja dah.
"Ali ćeš mu na kraju umrijeti na rukama. Vaša priča nažalost nema sretan kraj, ali Bože moj." - složim tužnu facu.
"Tuga i jad. Jednostavno dragi moj ti ni u jednom filmu nisi sretan." - pogledam ga, a on se samo nasmije. Kinme glavom.
"Naučen sam već da ti budem iskren." - potapšam ga po ramenu.
"Ne brini, potrudit ću se biti najbolja cura... pa dok ne umrem." - nasmije se.
"Ne sumnjam u to. Samo me nemoj tući i meni si najbolja. " - pogledam ga kroz smijeh.
"Neću ti ništa obečati. Imam tu agresivno-kompulzivnu crtu."  - kažem, a Carla kimne glavom.
"O da itekako ima!" - nadoveže se. Plavokosi složi neku nedefinirano preplašenu facu i ponovno se nasmije.
"Dammit!" - njegov britnaski naglasak još jednom iritantno odzvoni prostorijom.
"Dobro. To je u kratkim crtama. Neću vas više daviti danas. Ovo je sve uvodno, vjerujem da ste vi još i u šoku." - Carla i ja kimnemo glavom.
"Hoću da mi do sutra proučite scenarije. Baš onako dobro. Ti posebno Dylan." - uperi kemijskom u njega.
"Sutra ne računam da ćemo išta snimiti, ali probat ćemo. Nazvat ćemo to dan uigravanja i ulaženja u uloge." - kimnemo glavom.
"Dobro ljudi. Dame bilo mi je drago. I da što se tiče ugovora, imao sam nekih administrativnih problema. Donjet ću vam ih da ih proučite kroz par dana. Nadam se da je to u redu." - Carla pogleda u mene. Ugovori su moje područje.
"U redu je. Nema problema." - ustanemo i rukujemo se.
"Nego... Dečki moji što vi kažete da vas provozam u Range Roveru pa da se zaletimo do nekog kafića? Da se upoznamo malo." - pogledam prvo u Dylana, a onda i Plavokosog.
"Ja sam za. Sjedim iza." - poskoći i izleti iz sobe.
"Ja sam naprijed." - kaže, a Carla ga pogleda.
"To je moje mjesto." - odbrusi mu, a on slegne ramenima.
"You snooze you lose!" - dobaci popračen svojim dobro poznatim britanskim naglaskom.
"Molim vas, vas dvoje iza mi nemojte zapraljati sjedalo!" - Carla me udari u ruku. Pozdravimo Filipea, a zatim napustimo sobu. Dođemo do izlaznih vrata koja mi Plavokosi džentlmenski otvori. Nisam znala da u ovom ružnom svijetu idalje postoje kavaliri. Zahvalim mu i nasmijem se pa izađem. Carla je izašla odmah iza mene, zatim Dyan te zadnji izađe Plavokosi. Otključam auto pritiskajući gumb te se smjestimo, svatko na svoje mjesto.
"Vežite se. Malo ćemo se provozati na moj način." - nasmijem se vragolasto.
"Molim te Mya ne. Mrzim tvoje akrobacije! I ti to dobro znaš!" - Carla me opomene drsko, vežući pojas.
"Žao mi je. Previše sam sretna! JA SAM GLUMICA!" - pogledam u Plavokosog koji potvrdno kimne glavom. Nasmije mi se.
"Nema povračanja jer ovaj auto vrijedi više od vas." - okrenem ključ i moj bijesni motor se oglasi.
"Udri dušo, pokaži mi što znaš! Želim da me isprepadaš na mrtvo ime." - Dylan dobaci odostraga.
"Tako nešto mi ne trebaš dva puta reći." - naglo pritisnem glas te se priključim rijetkom prometu Grada Anđela.