When dreams come true

36. NENADANO

Carla P.O.V.

Dylanov i moj odnos, nakon što je saznao da sam trudna, je jednom riječju... cvjetao! Ali, cvjetao je i malo previše. Saznali samo da ćemo dobiti djevojčicu, a ni oko imena nije htio čekati ni sekundu... Aria je na putu, zdrava, malena, ali vjerujem već sad presretna što će je tata, a i teta bome razmaziti. Iako sam Dylanu zabranila da kupi najskuplja kolica s ugrađenim grijačem bočice ili čega već, Mya je drugi dan otišla i kupila ih u crvenoj i plavoj boji jer tada još nismo znali hoće li biti curica ili dečko. Također, dječja sobica je već bila kompletno uređena, a dječji ormarić za robu prepun šljokičastih, rozih i krznatih dječijih bodyja. Na dječjem krevetiću, koji je bio odmah do dizajnerskog ( da dizajnerskog! ) kinderbeta, bilo je beskonačno mnogo plišanaca, a pod tim istim krevetom jedno dvadesetak barbiki i lutaka. Mya i Dylan su... nedokazani.
"Nogu gore i diši, dobro ti ide." - obrati mi se vitka plavuša pljeskajući u ritmu.
"Oslonite se na partnera! Ako se ti ne možeš osloniti na partnera, kako ćeš mu onda povjeriti dijete?! Vjerujte jedni drugima!" - prodere se na čitavu dvoranu punu trudnica. Ako se ne da zaključiti, Dylan i ja smo, NA NJEGOVU INICIJATIVU, krenuli na pilates za trudnice. Cilj nam je da vjerujemo jedno drugom, da učvrstimo odnos. U mojim očima ovo je bio enorman gubitak vremena, ali kad sam vidjela koliko znači Dylanu, nisam mogla reći ne. Sve mu branim, većinom, jednom sam morala popustiti. A ovo je definitivno bilo najbezbolnije, a i nešto što mi ne može naškogoditi. Tjelovježba je dobra, naročito u ovim danima kad samo jedem i zafrkavam Dylna. Uljenila sam se jako, ali nisam samo ja kriva! Dylan me napokon tretira kao kraljicu, napokon netko. Presretna sam i odlučila sam malo poputiti kočnicu i uživati. Pa kad mogu svi, zašto ne bih i ja!
"Možeš li ljubavi? Hajde još petnaest sekundi." - kimnem glavom i teško izdahnem.
"Opustite ljudi. Gotovi smo, istegnite se i vidimo se u četvetak." - spustim se tako da dotaknem svoje prste na nogama. Potom sjednem na pod i rastegnem se.
"Bravo O'Brieni! Popravljate se. Ponosna sam na vas." - pozdravi nas naša trenerica Maria i napusti dvoranu. Isto napravimo i mi.
"Jesi za da odemo van nešto pojesti? Lijepo je vrijeme, mogli bi u Miraculus." - kimnem glavom zadovoljno.
"Aria bi definitivno pojela neke morske plodove." - oboje se nasmijemo. Uhvati me za ruku i veselo nastavi koračati naprijed. Sjednemo u auto i uz dobru muziku brzo se nađemo pred našim najdržim restoranom.
"Stol za dvoje. Ima li mjesta vani gore?" - ljubazni konobar koji nas već dobro poznaje nam se nasmješi i kimne glavom.
"Za moj najdraži par, uvijek!" - uputi nas na gornju terasu gdje se smjestimo.
"Moram ti reći da izgleda da sam jako gladna. Pomalo mi se muti pred očima." - brzo naručimo te za nekoliko minuta i dobijemo jela. Vodili smo neki nebulozni razgovor i uživali u preukusnoj hrani. Ali, pred mojim očima se počelo muti sve jače i jače, a niz noge mi se krenula sljevati voda.
"Dylane." - potiho kažem naginjajući se naprijed.
"Carla što je?" - odmah skoći, obiđe stol.
"Aaa! Dylane!" - vrisnem kad jaka bol presjeće moj trbuh. Uhvati me za ruke i podigne.
"Pukao ti je vodenjak." - pomalo panično, ali i sretno se nasmije.
"Dylane u šestom mjesecu sam, vodenjak ne bi smio sad pucati. I uostalom, aaaaa! I u ostalom..." - duboko udahnem među jakim i razarajućim bolovim.
"Vodnjek je proziran. Ovo je krv!" - ustanem i krenem koračati prema izlazu. Oko nas su se okupili ljudi koji su pozvali hitnu, a ja sam se i vrlo brzo našla u kolima hitne pomoći. Dylanu nisu dopustili da ide samnom, već je on išao u autu tik iza nas. U kolima hitne su mi obavili rutinske pretrage kao što su mjerenje tlaka, šećera i saturacija.
"Vozite me u St. Olive. Vozite me u moju bolnicu!" - vozač je okrenuo kola i brzo smo se našli pred mojom bolnicom. Čim su vidjeli da sam ja na kolicima za prijenos odvezli su me u salu. Obavili su još neke testove, a onda su mi rekli da beba mora van, podhitno. Uspavali su me, a zadnje čega se sjećam da sam morala roditi na carski rez.

Mya P.O.V.

"Jebemu! Jebemu, jebemu, jebemu!" - vikala sam dok sam vadila svoj mobitel iz wc školjke.
"Ne, ovo se samo meni može jebeno dogoditi." - bacim mobitel u lavabo i odmah se spustim u dnevni boravak gdje uzmem ključ od svog Range Rovera te se uputim prema tržnom centru da kupim novi mobitel. Prošao je cijeli dan, a ni poruke ni poziva od Thomasa. Počela sam se brinuti. To nije njegovo. On mi se uvijek javlja. Baš zato što sam očekivala njegov poziv, nosila sam mobitel sa sobom i kupaonicu gdje je tragično završio.
"Molim Vas dajte mi... Koji Vam je najprodavaniji model? Htjela bih iPhone, na njega sam naučena." - simpatična prodavačica me pogleda i kimne glavom.
"iPhone 13 pro max. Nudi se u plavoj, zelenoj, zlatnoj..." - prekinem prodavačicu.
"Zeleni. Prodano." - nasmijem se, a i ona isto.
"Molim Vas, ovo je moja stara kartica, možete li mi odmah sve narihtati? Riješiti sve što treba?" - kimne glavom.
"Naravno. Prošetajte i vratite se za pola sata. Otvorio se novi sushi bar dole u prizemlju. Iskreno, moja preporuka." - kimnem glavom kao malo dijete.
"Dogovoreno! Idem pojesti sushi pa ću se vratiti. Hvala Vam, zbilja ste preljubazni!" - uhvati me za ruku kad sam već htjela izaći.
"Oprostite, bi li se slikali samnom? Vi ste glumica, Mya Lewis. Thomasova nova odabranica. Veselim se novom filmu." - nasmijem se.
"Naravno! Dođite!" - uslikam se s njom pa odem na sushi.
Za otprilike pola sata, malo više, vratim se u dućan u kojem sam kupila mobitel. Platim mobitel karticom i ostavim napojnicu simpatičnoj djevojci.
"Dok sam Vam stavljala kaljeno staklo Dylan Vas je zvao 5 puta. Također, primili ste video od Thomasa." - kimnem glavom.
"Hvala Vam. Bilo mi je zadovoljstvo. Doviđenja i ugodan dan!" - izađem iz dućana i otvorim video od Thomasa ni ne sluteći što je na tom videu.