When dreams come true

6. STRAH

Carla P.O.V

Šutim i pokušavam biti što smirenija i normalnija, ali u stvarnosti vrištim u sebi. Ne vjerujem da se nalazim pored Dylana u Myinom autu. Ovo je bio moj san. Jedan i jedini koji sam gradila toliko dugo. Ne mogu vjerovati da sam stvarno upoznala Dylana O'Briena. Mog najdražeg glumca svih vremena. Još kao mala pratila sam njegov rad i voljela njegovu glumu. Jednostavno, osvojio me svojim šarmom i dobrim izgledom. Znam nisam jedina. Ali definitivno znam da mi svaka zavidi u ovom trenutku. Mislim hello? Sjedim na stražnjem sjedištu Range Rovera s Dylanom O'Brienom, ispred mene sjedi najslađi plavokosi tip za kojim sve djevojke balave, a znam da je bacio oko na moju najbolju prijateljicu.
Iz transa me u realnost vrati naglo kočenje te se jedva suzdržim da ne lupim glavom u Myino sjedalo.
"Baš moraš ovo raditi?" - kažem prestrašeno i isfrustrirano. Od kako sam položila vozčki bilo me strah brze vožnje. Uvijek vozim po propisima i nikad ne pijem dok vozim. Znam koliki je rizik biti u premetu trijazan, a kamoli pod utecajem alkohola. Jednostavno, vožnju shvaćam jako ozbiljno. Ali, nije isti slučaj i s Myom. Položila je vozački iz prve, bila je najbolja. Ona može nemoguće s autima. Slupala ih je milijon, pa čak je bila u lančanom sudaru i prošla bez ogrebotine. Nikad, ali nikad, ne poštuje propise i jednostavno je naučila izbijeći policiju. Točno zna gdje se koja kamera za brzinu nalazi u ovom gradu i tu uspori, ali kasnije vozi dvjesto na sat, a meni se na to ledi krv u žilama. Ja sam doktorica. Znam što znači stradati u prometu i nekako nisam za to.
"Uspori molim te!" - viknem i probam nadglasati neku rep pjesmu koja se non stop vrtila na Myinom radiju.
"Carls, ne brini. Neću vas ubiti." - ponovno pretekne pet autiju dosežući brzinu od sto sedamdest kilometara na sat. Nije to bilo ono što me strašilo, strašila me činjenica da je ovo samo zagrijavanje. Pošto vidim da se približavamo tunelu zatvorim oči jer znam što sad slijedi.
"Plavokosi, imaš li mobitel pri ruci?" - Mya ga upita, a on kimne glavom i izvadi ga iz džepa.
"Pripremi štopericu. Kad ti kažem "Sad!" pokreni ju. Molim te." - kimne glavom, a ja zatvorim oči i primim se za rukohvat na vratima.
"Sad!" - Mya se prodere. Osjetim drastično povečavanje brzine, a onda u roku samo nekoliko sekundi osjetim naglo rotiranje zadnjeg kraja automobila pa potom naglo kočenje. Vrisnem te ubrzo osjetim da sam udarila u nešto. Polako otvorim oči i kad shvatim da se nalazim na Dylnovim prsima, brzo se krenem odmaknuti, ali on me sprijeći.
"Smiri se. Gotovo je." - zagrli me i utješno kaže, a ja duboko udahnem.
"Da čujem." - Mya kaže ponosno.
"Četiri sekunde." - Thomas jedva kaže dok mu glas zadrhti.
"Novi rekord mother fu*ker!" - promjeni brzinu, a zatim se nastavimo kretati. Nitko ne prozbori ni riječ. Čak je i radio zašutio.
"Pa? Jesam li te uspjela isprepadati?" - Mya upita Dylana gledajući ga u retrovizor.
"Cijeli život mi je preletio pred očima!" - Dylan jedva kaže idalje me grleći. Ona se samo grohoto nasmije dok ja jače stisnem Dylana. Osjećam da ni on mene ne želi pustiti pa iskoristim priliku i ostajem u njegovom zagrljaju. Čujem ubrzano kucanje njegovog srca, predpostavljam od sraha. Unatoč tome što moje srce hoće iskočiti iz grudi, u njegovom zagrljaju se osjećam toliko sigurno i zaštičeno. Jednostavno ne želim da se ovo ikad završi. Ali sve što je lijepo kratko traje. Baš kao i ova strašna vožnja. Napokon se zaustavimo ispred nekog kafića. Jedva pustim Dylana i otkopčam pojas pa izađem iz auta. Mya iskoći iz njega vješajući se na vrata. Uvijek je to radila, osim kad bi ju ja razljutila. Onda bi samo bijesno izašla i zalupila vratima tako da bi susjedi mislili da je potres.
Nakon što svi četvero napustimo vozilo, Mya zaključa vrata te se nađemo na vratima obližnjeg kafića. Sjednemo na terasu, Mya i Thomas jedan do drugog, a nasuprot njih ja i Dylan. Nakon što naručimo, započinjemo razgovor.
"Javno pred svima sada govorim, s tobom u auto više neću ući, dokle god sam živ. - Dylan pokaže prstom na Myu, a ona se nasmije.
"Svjestan si da ovo nije bilo ništa, jel'?" - on razlogači oči.
"Strašiš me. Ali baš onako jako." - Dylan doda, a ona se ponovno nasmije.
"A neću ni ja bogme. Obećala si da kad sam ja u autu nećeš raditi to!" - kažem joj bijesno.
"Znam. Ali ovo je bilo samo za Dylana i Plavokosog." - pokuša mi objasniti.
"Inaće ja se zovem Thomas." - Thomas se obrati Myi, a ona ga samo prodorno pogleda.
"Pa Thomas, mislim da malo kasniš s predstavljanjem." - drsko mu odbrusi na što on samo spusti pogled i kimne glavom.
"Gdje si naučila sve to s autima?" - Dylan prekine neugodno tišinu, ispitivajući Myu pitanja u nevjerici.
"Ne znam. Samouka sam plus tata mi je bio trgovac autima. To mi je u genima." - objasni mu pa otpije gutljaj hladnog cappucina kojeg nam je konobar maločas donio.
"Znaš po jednoj strani ti se stvarno divim, a po drugoj strani nebih htio biti u koži tvom dečku." - kaže pa se počne smijati glasno.
"Ja nemam dečka." - Mya kaže mirnim tonom na što ju Dylan i Thomas začuđeno pogledaju.
"Nemaš dečka?" - Dylan njezine riječi formulira u pitanje, a ona odmahne glavom.
"Kako je to moguće?" - nastavlja s pitanjima, a ona idalje bez riječi slegne ramenima.
"Ajde mi još samo i ti reci da nemas dečka." - i ja odmahnem glavom.
"Kako je to moguće, odajte tajnu." - Thomas nastavi s pitanjima, a nas dvije se pogledamo i nasmijemo.
"Iskreno, ne tražim dečka. Ne treba mi to u životu. Bar ne sada, u ovom periodu života." - Mya samo hladno kaže, a Thomas ju čudno pogleda dok Dylan zuri u mene.
"Imam li nešto na majici?" - dam mu do znanja da je pretjerao s zurenjem u mene, a on samo odmahne glavom.
"Pa što je onda toliko čudno da tako zuriš? - odbrusim mu, a on brzo makne pogled. Šutimo tako neko vrijeme i međusobno se pogledavamo.
"Sad kada smo shvatili da ljepota nije prijelazna, što kažete da se upoznamo?" - Mya prereže tišinu, a mi svi troje kimnemo glavom. "Ipak je pred nama dugo druženje." - nastavi, a mi se nasmijemo.
"Carls, hoćeš li ti započeti?" - pogledam je u smislu 'Ubit ću te' , a zatim udahnem.
"Pa ja sam Carla Anderson. Imam svoju kliniku ovdje u L.A - u. Živim s ovom tukom već nekoliko godina u velikoj kući s prekrasnim pogledom na grad i bazenom." - kažem pa spustim glavu sramežljivo. Nikad mi nije bilo ovako neugodno, ali jednostavno čak i kad pokušam zamisliti da ovo nisu Thomas Sangster i Dylan O'Brien susretnem se s njegovim kestenjastim pogledom što me natjera da se izgubim. Ne znam zašto se to događa, ali tako je.
"I nemaš dečka." - Dylan dobaci na što ja kimnem glavom. Ponovno se dogodi ona awkward tišina, ali ju Mya prekine.
"Ja sam Mya Lewis. Nisam baš normalna, sve svaljujem na šalu, ali inaće imam ozbiljan posao." - nasmijem se.
"Advokatica sam i spašavam nevinim ljudim guzice. Ali pored toga moja velika strast je gluma. Tako da sam nekako profesionalno rečeni neprofesionalni kameleon." - svi se počnemo smijati.
"A koliko vas dvije imate godina?" - Thomas upita gledajući čas u Myu čas u mene.
"Imam 24." - kažem gotovo nečujno.
"Ja 23." - Mya vrlo glasno kaže, a oni kimnu glavom.
"Znate što? Vi ste jako simpatične." - Dylan šarmer krene, a mi se nasmijemo.
"Ali idalje nisam uspio zaključiti koja ce koju prva ubiti." - Mya se odvali smijati dok ga ja i Thomas pogledamo.
"Ne ozbiljno. Ako se Carla razljuti zbog toga što Mya sve baca na šalu onda će ona nju, ali ako Myi dosadi tvoj damski duh onda će ona tebe. Nije mi jasno?" - Mya se idalje smije dok Thomas idalje gleda u Dylana.
"Ali zašto ti svaki put moraš ispasti idiot? I ako si imao šansu, sad si izgubio svaku." - Thomas mu odbrusi pa se tu i ja nasmijem.
"I onda se čudiš zasšo nemaš curu!?" - nastavi ga koriti, a ja iznenađeno pogledam u Dylana.
"Ti nemaš curu?" - kažem, a on odmahne glavom.
"Zadnja me ostavila prije nekoliko mjeseci." - potapšam ga po ramenu.
"Pa ovo je zanimljivo. Ti nemas curu, a nama se smiješ što nemamo dečke." - Mya ga, što bi se reklo, bocne.
"Ne smijem se. Samo ste jednostavno predivne, u svakom smislu te riječi, i čudno mi je što ste same." - on se obrani, a Mya kimne glavom.
"Da, ovaj prijateljstvo ispred svega." - nasmijemo se.
"Nego Thomase zašto se ti ne prestaviš?" - Mya pogleda u svog Plavokosog koji nešto dobacuje Dylanu.
"Pa ja sam Thomas Brodie-Sangster. Glumac koji umre u svakom filmu, koji ima dječije lice, a u stvari ima 27 godina. I u životu sam zaglavio s ovom budalom koja mi pije krv na slamčicu. Ništa posebno, vjerujem da ste primjetile da sam iz Londona..." -  krene nastaviti, ali ga Mya naravno prekine.
"Da taj naglasak mi stavrno propara uši." - namigne mu podrugljivo, a Dylan dobaci jedno 'Uuuu'. Trknem ju u znak da je vrlo nepristojna.
"Što, ja sam samo iskrena." - obrani se.
"Ma ne brini, čuo sam to već milijun puta, ali iskreno obožavam živcirati ljude njime. Vidim, uspjeva mi. " - nasmije se dok Mya idalje prati svaki njegov pokret. Vidim tu neku iskru u njihovim očima. Kao da privlače jedno drugo. Sviđa mi se to jer u Myinom životu se još nije pojavio gospodin 'Savršeni'. Ali ovaj slatkiš bi to mogao promijeniti.
"Da uglavnom ja sam Dylan, poznati Hollywoodski glumac s puno fanova i puno podjeljenih autograma. Zarađujem baš puno, vozim dobar auto i briga me za sve." - izdiktira brzo na što se ja nasmijem.
"Sponzorušo!" - Mya mu dobaci na što se svi počenemo valjati od smijeha.
"Nije istina!" - pokuša se obraniti, ali ona stoji pri svom nepokolebljivo.
"Iskreno, mislim da bi se trebao malo spustiti na zemlju." - dobacim bahato na što svi zasute. Ovim mi je prelio čašu. Ovime sam shvatila da je ono u autu bila gluma. Možda ovo i je bila šala, ali u ovome ima puno više istine nego što možete zamisliti.
"Mm jaka si na riječima i imaš oštar jezik. Sviđaš mi se." - on nastavi s vrlo neukusno šalom, a ja se samo cinično i hladno nasmijem.
"Dobro, pa tako će i ostati." - Mya dobaci jedno 'Grubo', a potom iz torbice izvadim pedeset dolara i dam konobaru. Ako on može, mogu i ja.
"Zadrži ostatak." - konobar mi zahvali i nasmješi se. Ako on igra na bahatost onda ce upoznati moju bahatost.
"Znaš mislim da bi trebale krenuti. Oko jedan moram svratiti do bolnice. A moramo ih još vratiti do studija." - Mya kimne glavom i ustane. Vidim joj u očima da joj ništa nije jasno, ali ispoštuje moje riječi bez propitivanja. Toliko sam joj zahvalna na tome.
"Ajmo dečki, na noge lagane." - Mya ih požuri na što oni ustanu.
"Daj ja bih se još družio." - Dylan kaže tužnim tonom.
"Žao mi je, ali neki od nas imaju i ozbiljan posao za obaviti, a ne samo milijone u zaleđu." - odbrusim mu, a on me samo pogleda s nevjericom.
"Što sam rekao pa da si se tako naljutila?" - upita me.
"Nisam ljuta. Samo kažem." - kažem, okrenem se na peti pa prva napustim kafić. Thomas opet pusti Myu da prođe prije njega, a zatim se ponovno nađemo pred crnim Ranage Roverom. Ovaj put ja čim sjednem i zavežem pojas, izvadim mobitel iz džepa kako bi odbila Dylanova glupa pitanja.
"Bilo mi je drago upoznati vas dame." - Thomas kaže sladunjavo na što mu se Mya nasmije. Dylan se samo mrštio gledajući aute kroz prozor, dok je Mya opet preticala sve što je stajalo ispred nje.