When dreams come true

22. JUTRO NAKON

Mya P.O.V.

Skinem sakoo i bacim ga na svoj krevet odmah s vrata produžujući u Carlinu sobu. Uđem bez kucanja i sjednem na krevet. Ona ustane i upali malenu lampicu pored kreveta.
"I..." - ne uspijem ništa reći jer me ona odmah prekine.
"Molim te možemo ujutro? Umorna sam i nemam snage. Kapci mi se sklapaju." - ja samo kimnem glavom. Ustanem i odlazeći prema vratima promrmljam "I ja bi bila umorna nakon tolikih orgazama." sebi u bradu. Izgleda da to kažem malo preglasno jer me i Carla čula. Baci jedan jastuk u mome smjeru, ali me hvala Bogu promaši. Nasmijem se i narugam joj se plazeći jezik.
"Glupačo!" - vrisne na šta se ja još jače i glasnije nasmijem. Brzo zatvorim vrata, da još koji tupi predmet ne doleti u mom smjeru, i produžim u svoju sobu. Tamo zatvorim i svoja vrata te skinem apsolutno sve sa sebe osim donjeg rublja. Tako legnem u krevet i pokrijem se do očiju. Zaspim vrlo brzo iako sam mislila da neću moći jer, kad bih god zaklopila oči, pred očima bi mi bio on. Britanac koji mi je ukrao srce.

[...]

Udaram po noćnom ormariću nebih li ugasila užasno glasan alarm koji me izluđivao. Kad napokon uspijem u svom naumu, okrenem se na drugu stranu, ali osjetim užano snažnju trešnju. Okrenem se i skočim, a pored mene stoji Carla već obučena u neku casual kombinaciju. Protrljam oči i zijevnem te je upitno pogledam.
"Preporučam ti da ustaneš. Moramo na set i razgovarati. Valjda." - kimnem glavom pa se protegnem. Ponovno legenem u svoj veliki jastuk samo na sekundu.
"I pospremi ovu robu tu na podu." - prekorači preko mojih stvari koje sam sinoć ostavila svućene na podu. Ispuhnem pa se primaknem kraju kreveta. Dođem to ormara i izaberem najobičnije crne tajice i neku hudicu. Uzmem i maramu koja je bila crvena kako bi mi pasala na slova na hudici. Glupi gips i marama i sve. Odem do kupaonice i nekako se umijem te operem zube jednom rukom. Uspijem se i prevući, jedva, pa stavim maramu i položim ruku u nju. Danas me malkice boli. To je noramlno jer se ohladilo. Rekli su da bi me moglo boliti sve jače s vremenom te da u tom slučaju popijem nešto protiv bolova. Nadam se da neće biti potrebe.
Izađem iz kupaonice i sjurim se niz stepenice. Za stolom me čeka Carla i šalica kave te kruh i Nutella. Odmah otpijem gutljaj kave, a budući da nisam gladna, stavim kruh u kutiju s kruhom. Carla me samo gledam onako djelomično uplašeno. Šta je njoj?
"Koji vrag te muči?" - upitam ju zbunjeno. Slegne ramenima dok ja sjedam po turski na stolac.
"Pa što me onda gledaš tako?" - ponovno slegne ramenima.
"Samo čekam kad ćeš me pitati šta je ono sinoć bilo." - otpijem gutljaj kave. Napravim čudan pokret s glavom.
"Pa što je to sinoć bilo?" - stavi ruke preko svog lica.
"Došao me pitati za onaj poljubac. I ne znam, ispočetka sam ga tjerala od sebe, ali nešto se slomilo u meni pa sam ga poljubila. I onda je jedno vodilo drugom i za par minuta smo se našli u sobi." - kimnem glavom.
"Pa dobro. Što sad? Je li te barem dobro, znaš..." - ona se namršti, a ja popijem još jedan gutljaj kave.
"A što se mrštiš, zanima me jebe li se dobro, da se moram tako izraziti. Ipak je to Dylan O'Brien, on bi trebao biti savršen u svemu, zar ne?" - udari rukom po stolu na šta se ja cimnem. Ovo je bio onaj moment kad sam shvatila da sam pretjerala. Ali rađe ću umrijeti, nego priznati grešku. Takva sam, što ću.
"A glupa si da znaš!" - razlogačim oči i ostajem u ulozi.
"A zašto sam ja sad glupa jer sam pitala? Kao da ti mene nebi pitala kako se Plavokosi jebe. Ajde priznaj. Isto bi pitala." - uključim i svoju ruku u razgovor, kako bi bilo uvjetljivije, a ona kimne glavom. Ne vjerujem da mi je ovo prošlo. Plavuša bubnula i ostala živa.
"Istina, pitala bih. Ali mislim da možeš ljepše oblikovati rečenice bez tog..." - promrda glavom.
"Čega tog?" - znam ja točno na što ona misla, ali se pravim glupa. Volim kad Carla prostaći, rijetki su to momenti, ali vrijedni uistinu.
"Pa... jebanja!" - odvalim se smijati, a ona me udari u rame preko stola.
"Stvarno si zla. Uopće nisi fer." - prekriži ruke na prsima i namršti se.
"Oprosti. Pretjerala sam. Ali stvarno me zanima je li bilo dobro. Reci mi, molim te." - popustim i smirim se. Stvarno sam pretjerala.
"A šta da ti kažem? Bilo je dobro. Lijepo je... da." - slegnem ramenima.
"Šta je lijepo?" - opet se napravim glupa. Ne mogu si pomoći! Najgora sam! Ali osjećam da je na rubu, a onda će biti svašta.
"Lijepo ga je stavio u mene Mya, što hoćeš da ti još kažem?" - grohotom se nasmijem i otpijem gutljaj kave. Jedva se stabiliziram i opet joj se ispričam.
"Baš si glupa! I ti i isprika! Namjerno to radiš!" - podrugljivo se nasmijem i kimnem glavom.
"Osim šta si glupa kako je bilo s Thomasom?" - spustim pogled prema dolje. E sad me našla. Oko za oko, zub za zub. Ali morat ću joj reći kad tad. Bolje sad neko kasnije.
"Amm... pa... bilo je jako lijepo moram priznati." - ona se nasmije.
"Da?" - kimnem glavom pa se nasmijem.
"Prvo smo večerali, malo se upoznavali još. Onda me pitao neko klišej pitanje, tipa zašto gluma, a onda me odveo na klišej mjesto." - nastavim, a ona kimne glavom.
"Gdje?" - upitno me pogleda.
"Ma na plažu. Gledali smo mjesec i..." - progutam knedlu. Krv mi malkice šibne u obraze. Dolazimo do škakljivog dijela.
"I što?" - upita me kroz maleni smješak. Zna ona točno što se dogodilo, ali mi vraća za ono maločas.
"Poljubili smo se." - izleti iz mene. Ona pljesne rukama, a ja se prepadnem.
"Znala saaaaaam! Znala sam!" - prodere se i skoći sa stolca. Zbunjeno gledam u nju. Što je ona konzumirala?
"Što si, majke ti, znala?" - ona veselo usklikne.
"Da nisi bezosjećajna kučka!" - nasmijem se. Koji izbor riječi. Jesam ju natjerala da kaže vulgarne stvari, ali ona me baš počastila. Tenks najbolja prijateljice.
"Baš ti hvala. Lijepo zboriš o meni, bome."- ona me lagano udari u rame, opet.
"Sretna sam što si napokon dopustila da ti se neko približi. I to dečko za kojeg nikad čovjek nebi rekao da će ti se svidjeti." - odmahnem glavom gutajući kavu.
"Ja u nijednom trenutku nisam rekla da se on meni sviđa Carla. Sad malo izmišljaš." - a bome i ja lažem. Kome se taj glupi britanac nebi svidio? Savršen je.
"Da da, sad kao opet glumataš i pričaš gluposti. I ne shvaćam šta je toliko teško. Sviđa ti se pa što. To je normalno. I meni se sviđa Dylan." - nasmijem se.
"Vidim. Sva nekako na krivo stojiš. Sviđa ti se i njegov..." - opet se bacim u provociranje.
"Šuti glupačooo!" - prekine me i cupne nogom.
"Završavamo temu, ok? Idemo, zakasnit ćemo!" - popijem kavu do kraja pa sklonim i moju i njezinu šalicu u sudoper. Dođem do hodnika gdje se obje obujemo.
"Nahranila si ih?" - kimne glavom.
"Nego, varijanta A: ja vozim, ali ti mjenjaš brzine ili varijanta B ti voziš, a ja se vozim kao vreća krumpira. Tvoj odabir." - uspravim se kad obučem tenisice.
"Varijanta B, naravno." - tužno ispuhnem.
"A bilo bi nam baš ludo da ja vozim." - izgura me van iz kuće zaključavajući vrata. Sjednemo u njezin elegantnan bijeli BMW te se ja zavežem. Sigurnost na prvom mjestu, pogotovo s njom u autu. Ubrzo izađemo iz dvorišta pa se priključimo jutranjem prometu L.A - a.