When dreams come true

26. FIX IDEJA

Mya P.O.V

Bijeli BMW parkiran je na parkiralištu ispred studija. Izđemo van pa se uputimo prema ulazu. Skockale smo se, the show must go on, tako je to u showbiz indrustriji. Ulazimo elegantno kao i uvijek. Zašto je ovaj ulazak tako dramatičan? Pojma nemam. Uglavnom, uđemo u studio i ja automatski pogledom tražim Plavokosog, mog dragog dečka. Kada nam se pogledi napokon susretnu nakon par sekundi zbunjenog promatranja po holu, on dotrči do mene i privuče me k sebi u medveđi zagrljaj.
"Preplašila si me na mrtvo ime. I ti i ti!" - pokaže prstom na mene pa na Carlu. Obje se nasmijemo pa se malo odmaknem od njega. Uhvati me za ruku i pogleda prema Carli.
"Žao mi je što te nisam nazvala sinoć, ali imale smo girls night. Isključile smo telefone i gledale filmove i sve to znaš, girly stvari." - namignem mu, a on kimne glavom.
"U redu je. Samo mi je drago da ste dobro." - nasmije se, a zatim me nabrzinu poljubi. To sve prekine veoma, kad kažem dramatičan, stvarno mislim dramatičan ulazak u studio. Mislila sam da je ušao Johny Deep ili Brad Pitt, no to je samo bio Dylan. Jak udarac vrata odjeknuo je prostorijom kao i njegovi koraci. Bacim jedno "Bok" koje on mrtvo hladno izignorira i samo nastavi svojim putem.
"Znaš li što ga pere?" - uputim upitan pogled prema Plavokosom. On odmahne glavom pa pusti moju ruku i prekrži svoje na prsima gurajući dlanove spod pazuha.
"Obično idemo zajedno na posao, jedan tjedan vozim ja jedan on, ali danas je rekao da ne želi prijevoz. Ne znam stvarno što se dešava s njim." - slegnem ramenima i ispuhnem. Prođem rukom po svojoj marami, u koju je ponovno bila smještena moja ruka, popravljajući ju. Carla je samo neugodno spustila pogled i odlučila promijeniti temu.
"Kava?" - upitala je moja lijepa prijateljica na što mi oboje kimnemo glavom.
"Ja bih capuccino, vanilija." - kimne glavom pa skrene pogled na Plavokosog.
"Ja ću expresso. Bez šećera molim." - Plavokosi kaže, a ona ponovno kinme glavom pa otrčkara do aparata i krene odabirati narudžbu.
"Iskreno mi odgovori, molim te. Je li s njom sve ok?" - kinem glavom i uhvatim se za lakat u marami.
"Ma sve je u redu. Dobro je. Jučer je samo imala težak dan, posao i ovo znaš." - mrzim što ga moram lagati, ali nije moje da mu pričam Carline ljubavne probleme. Ako mu ima potrebu reći, reći će mu. Ja nisam ta koja će to napraviti ma koliko kod ga voljela.
"Ne brini ljubavi. Dobro je." - nakon što me prostrijeli s par neuvijerljivih pogleda, propnem se na prste i ostavim kratak poljubac na njegovom obrazu. Slatko je što se brine o njoj. Mnoge cure bi vjerojatno bile ljubomorne, ali meni je to jako lijepo. Carla i ja dolazimo u paketu, to je činjenica i tako je. Nema iznimaka.
On samo kimne glavom. U sljedećem času u ruci mi se nalazila šalica s vrućim napitkom.
"Ajmo u sobu." - Plavokosi prereže tišinu pa krenemo kao kolona mrava prema sobi. Unutra nas dočeka neugodna tišina, ponovno, i neka hladnoća. Hvala na poklonu Dylan. Sjednem do njega jer je očigledno da Carla to ne želi. Iskreno razmišljam da porazgovaram s njim. Rekla sam da nije moje da se mješam, ali želim joj pomoći. Ona to ne može sama, jebiga. U sobi nam se pridruži i Filipe te i ona njegova potrčkica kako je ja volim zvati. Zapravo je ful simpatična žena ako već nisam spomenula. Svi se lijepo pozdravimo pa on sjedne nasuprot nas.
"Kako ste ekipo što ima?" - Filipe započne. Nasmijem se i dobacim jedno "Odlično!"
"Kad ti nisi bila odlično?" - nasmijem se malo glasnije pa kinem glavom.
"Nego kako je ruka? Kada počinješ s terapijama?" - pogled prebacim na Carlu.
"Ovaj... mora nositi gips još dva tjedna najmanje, da kost skroz sraste i onda ide fizikalna također minimalno dva tjedna." - Carla kaže umjesto mene jer meni ništa nije htjela reći. Ja nisam znala ove informacije. Filipe kimne glavom. Vratim pogled na njega.
"Da, ovako. Razmišljao sam malo i ne možemo u potpunosti stati sa snimanjem. Možemo snimiti neke scene s kaskaderima gdje ti Mya nisi toliko nužna jer te zamjenjuje kaskaderka i možemo uvijek snimati scene s Mariom i Tylerom." - nakon kraja ove rečenice Dylan ustane i pruži svoju ruku. Svi prikujemo pogled za njega, a on se krene obraćati Filipeu.
"Ovaj da. Imam jednu željicu znaš, Filipe." - Filipe kimne glavom u znak da ga sluša. Ponovno sjedne pa nastavi. Ne znam zašto se morao ustati za tih desetak riječi, ali rekoh da je sav dramatičan danas.
"Želim promjenu uloga." - razlogačim oči i odmahnem glavom.
"Ma kakva mrtva promjena uloga sad?" - graknem na njega, a potom i Filipe kimne glavom. Dylan mi pokaže prstom da se ne mješam i da šutim, ali i ja i svi ostali u toj prostoriji su dobro znali da to ne ide tako.
"Ne želim glumiti Tylera. Želim ulogu Daniela." - udarim se rukom po čelu.
"Molim? To nije izvedivo Dylane. Ne više. Snimili smo nekolicinu scena s tobom kao Tylerom." - Filipe mi pokuša objasniti kao čovjeku, a on samo kimne glavom uz ciničan smiješak.
"Dobro. Snimit ćemo ih ponovno. Odnosno Carla i Thomas će snimati." - odmahnem glavom i ustanem.
"Kakve je ovo sad fix ideja? Što pričaš ti?" - nadovežem se i on ustane.
"Ne želim ulogu Tylera. Što ti nije jasno?" - gledam ga u čudu i ne vjerujem. Znam zašto to radi, o dobro to znam. Tjera inat Carli, zato što ga je "odbila" jučer. Ali, neće to tako dok sam ja tu.
"Ne. Ne želim se ljubiti s tobom. Ili biti tvoja cura pa čak ni filmu. Ne želim da Dylan bude Daniel." - ja se počinjem buniti, a Filipe nas samo u čudu gleda.
"E pa nije na tebi da biraš." - Dylan mi odbrusi, a ja okrenem pogled ponovno prema njemu.
"A na tebi kao je?" - on kinem glavom.
"Ne seri, nego se unormali." - i ja njemu odbrusim. On me samo bijesno pogleda.
"Mya dosta." - Dylan prosikće na mene.
"Ne nije dosta! Ponašaš se kao jebeno malo dijete Dyalane. I nećeš se prema meni tako ponašati!" - prederem se na njega. On mi krene nešto odgovoriti, ali to sve prekine glasna dreka Filipea.
"Ma dosta!" - Filipe udari rukama o stol na što Dylan i ja automatski sjednemo.
"Ja sam redatelj i producent. Nemate se vi nikakvo pravo žaliti. JA dodjeljujem uloge, JA biram tko je tko i zašto je tako. U ostalom ti si taj koji mi je na audiciji rekao da ne smijem mjenjati uloge ni pod koju cijenu. Koji vrag ti je sad?" - Filipe se prodere na nas i zaprijeti nam kažiprstom. Dylan slegne ramenima i poigra se prstima.
"Pa... vremena se mjenjaju." - kaže bez grča na licu.
"Vremena da, ali uloge ne. I točka. Dylane ti ostaješ Tyler, Thomas ti ostaješ Daniel, pasalo vam to tako ili ne pasalo." - Filipe nastavi strogo.
"E pa onda ću raskinuti ugovor." - Dylan zaprijeti, a ja bijesno ispuhnem.
"Ti si oca mi, idiot." - kažem pa maknem pogled s njega i napokon ga prebacim na Carlu. Od silne svađe nisam ni primjetila koliko joj je bilo neugodno i žao što se ovo događa. Bila je na rubu suza. A nije tebalo dugo da se dogodi sranje.
"Filipe ja sam kriva. Ovo je sve zbog mene. Izbaci mene i nađi drugu Mariu." - istrči iz sobe prekrivajući oči rukama. Da, plakat će. Da, povratit će. Ponovno. Ustanem i krenem za njom.
"Nadam se da si sretan. Slomio si je drugi dan za redom." - uputim Dylanu prodoran pogled i otrčim za Carlom. Za to vrijeme ona se već uhvatila povraćanja. Ušla sam i uhvatila joj kosu. Nije još dugo trajalo, prvenstveno zato jer nije puno jela prije ovoga. Ipak je devet sati ujutro. Umije se i ispere usta pa krenemo zajedno prema vratima izlaza. Ostavim ju da se nasloni na zid dok se ja javim Filipeu.
"Nije joj dobro od stresa. Odvest ću je doma. Kad u ponedjeljak?" - kažem Filipeu pa kratko pogledam Dylana te napokon na njegovom glupom licu vidim emociju. Vidim zabrinutost. Plavokosi ustane i zaobiđe stol pa dođe do mene.
"U osam u ponedjeljak." - kinem glavom pa izađem i sobe baš kao i Plavokosi.
"Budite pažljive i stavarno mi se javi večeras ok?" - Plavokosi kaže, a ja kinemm glavom i nasmijem se. Uhavati me za obraze i poljubi. Vrati se u sobu pa ja krenem do Carle, no iznenada me zaustavi jak stisak na podlaktici lijeve ruke. Okrenem se i susretnem s dramtičnim Dylanom.
"Što ti sad pak hoćeš?" - odbrusim mu.
"Nisam ju htio povrijediti. Znaš to." - odmahnem glavom.
"E pa čestitam, ipak jesi." - odbrusim mu, krenem otići, ali me on opet povuće k sebi. Istrgenem svoju ruku iz njegove i domaknem se korak-dva.
"Obećaj da ćeš mi javiti da je dobro." - namrštim se.
"Kao da je tebe briga." - idalje mu gladno odgovaram, a on ispuhne.
"Mya javi mi jel' dobro. Ne zajebavaj me." - okrenem očima i kimnem glavom. Otrčakram do nje pa napokon napustimo ovu toksičnu atmosferu.