When dreams come true

3. ODABIR

Dylan O'Brien P.O.V

Upravo je u sobu ušetala i zadnja cura koja će pokušati dobiti ulogu. Potrošio sam šest sati svog života gledajući hrpu ne talentiranih djevojaka koje se sramote pokušavajući odglumiti običan konflikt. Ne znam za vas, ali ne osjećam guzicu od tolikog sjedenja. Promijenio sam svaku moguću poziciju, ali jednostavno ne mogu više sjediti. Ustanem i odgurnem stolac koji potom udari u zid što omete malenu crvenokosu djevojku koja je glumila tj. trudila se glumiti nešto ispred nas.
"Oprostite, jesam ja kriva?" - kaže preplašeno, a ja odmahnem glavom.
"Ma ne, ne upoće. Kriv je tvoj antitalent!" - proderem se, a ona zašuti i milo me pogleda.
"Pa imaš li se još čime narugati umjetnosti glume ili je to sve?" - kažem jako arogantno pa me Thomas udari laktom. Ja mu besramno vratim.
"Ne. Mislim da ću ja samo..." - brizne u plač, a zatim istrći van.
"Hvala ti Bože." - kažem pa se spustim u čučanj i udarim po koljenima.
"Jedna manje!" - dobacim križajući njezino ime na 1973729 papiru.
"Ovo je stvarno bilo nužno?" - smireno me upita Thomas, a ja ponovno odmahnem glavom.
"Nije, ali jednostavno nisam mogao više." - uspravim se i protegnem noge.
"Upravo si uništio snove jadne djevojke." - pokuša mi ukazati na moju grešku. Uhvatim se za bradu, a potom je počešem.
"Da, mislim da jesam." - kažem i nasmijem se zlobno.
"Nije cool stari!" - Thomas dobaci smireno pa ustane i otvori vrata sobe, a potom slobodno išeta van.
"Pa ni tvoj naglasak više nije cool nakon šest sati!" - proderem se mašući i upirajući prstom prema njemu. Ležerno mi pokaže srednji prst i nastavi svoj put prema van. Potrčim za njim i nađem ga kod aparata za kavu.
"Hoćeš ti nešto?" - upita me na što ja dobacim 'Daj kavu.' , a zatim produžim do WC - a. Stanem ispred umivaonika i pogledam se u ogledalo.
"I frizura mi se opustila koliko tu smrdi po antitalentu!" - proderem se, pa mokrim rukama prođem kroz kosu.
"Ajde Filipe nas zove!" - prodere se i ja izađem iz WC - a pa se potom vratim u smrdljivu sobu za audicije. Ponovno sjednem na taj užasno neudoban stolac koji mi uništava kralježnicu i ostale organe.
"Imat ću upalu guzice sljedećih šest mjeseci." - opet se požalim, a Thomas se slatko nasmije na što ga ja ponovno trknem laktom.
"Dobro momci, ovo je bilo tragično." - napokon se oglasi i redatelj osobno. Kimnem potvrdno glavom.
"Molim te više nikad, ALI NIKAD, nemoj održavati otvorenu audiciju! Obećaj mi to Filipe!" - pogledam u njega nakon tih riječi, a Filipe kimne glavom.
"Zašto si tako pesimističan?" - upita me s još intenzivnijim britanskim naglaskom, a ja slegnem ramenima.
"Ne znam, možda zato što su se ljudi umislili da imaju talent?" - udarim rukom po stolu nakon što to kažem, a zatim jauknem kad mi bol dođe do mozga.
"Ti si stvarno idiot." - kaže Thomas i uzme gutljaj kave.
"Sada dolazi najteži dio, svijesni ste toga dečki?"- Filipe umorno kaže, a mi viknemo jedno beživotno 'Jej'.
"Koliko snimaka imamo za pogeldati?" - Thomas upita puhajući u vruću kavu.
"579." - ralogačimo oči i pogledamo u njega.
"Šališ se jelda?" - kažem pa spustim glavu na svoju ruku koja je ležala na stolu.
"Što prije počnemo prije ćemo završiti. Ako saf počnemo, možda završimo do ponoći." - utješno dobaci britanac s moje lijeve strane. Filipe kimne glavom.
"Sonya pusti prvu snimku, molim te." - žena koja je sjedila do njega ustane i pusti prvu snimku.
[...]
"Ne!" - viknem, uzmem olovku sa stola i prekrižim 167 ime na ovom popisu.
"Nije bila toliko loša." - dobaci Thomas  stavljajući nachos u usta.
"Da je." - živčano prekrižim njezino ime još par puta.
"Sljedeća!" - Filipe drekne, a Sonya uključi sljedeću snimku.
"Buuu!" - bacim kemijsku u platno i uzmem drugu iz čase koja je stajala pred amnom. Prekrižim i to ime, a zatim se naslonim. Ovo će potrajati.
[...]
"Dečki ovo je zadnja snimka! I to je ona cura kojeu si ti istjerao!" - Filipe kaže i uperi prstom u mene.
"Je li moguće da ovdje u 579 snimaka ne postoji niti jedna zgodna, talentirana žena koja se zna pretvarati u drugu osobu? Zar puno tražimo?!" - cinično kažem pogledam u strop raširenih ruku.
"Dylan, Filipe!" - uši mi propara njegov britanski naglasak. Uhvti me čvsto za ruku.
"Polako!" - istrgnem ruku iz njegove. Krenem nešto reći, ali me on odmah prekine.
"Prestani se zajebavati! Fali nam jedna snimka!" - kaže ozbiljno, a Filipe ga pogleda sa dignutom obrvom.
"Molim te, kao da si zapamtio svakog! Sad baš znaš koja fali." - prekrižim ruke i u nevjerici ga pogledam.
"Ne, ali zapamtio sam njih dvije. Mala odvjetnica i ona dama!" - kockice mi se poslože na njegove riječi, a zatim skoćim sa stolca.
"Moja najbolja prijateljica! I ona prekrasna cura do nje." - obližem usne zamisljajući je. Bila je tako... Savršena.
"Hej, HEJ DYLAN!" - Thomas se prodere i vrati me u realnost.
"Prestani se ponašati kao napaljeni tinedžer u pubertetu!" - obrusi mi pa sjednem i spustim glavu.
"Da, zaista izgleda da fali jedna snimka." - Filipe čita s papira koji se nalazi ispred njega.
"Mya Lewis i Carla Anderson. Nađi njihovu snimku! Odmah!" - Filipe se sad već isfrustrirano prodere, a Sonya počne stiskati gumbe po kameri.
Ja idalje zamišljam svoju damu u crvenom sakou. Bila je tako prelijepa. Dotjerana, puna ukusa, elegancije... Ah trebam ju u životu. Ubrzo me Thomas trkne i ponovo izbaci iz mojih misli.
"Brate moraš li to uvijek raditi?" - prodrono me pogleda i svojim rukama okrene moju glavu prema platnu.
Njihova audicija je bila stvarno jako dobra. Jest da je moja dama bila malo ukočenija od male plavušice, ali vidi se da će se savršeno uklopiti u ekipu. A i ulogu. Kao da su znale da će im trebati oružje. A kao što vidimo mala plavušica zna što radi.
Okrenem glavu prema Thomasu koji sa smješkom na licu gleda njihovu snimku.
"Po meni one su unutra." - kaže odlučno i zakruži njihovo ime.
"O da stari. Bome su unutra." - kažem i pervezno se nasmijem.
"Odreći ću te se preko novina." - Thomas mi zaprijeti pa se okrene na stolici.
"Ova brineta..." - Filipe pokaže kemijskom u nju na platnu na koje je projekcirana snimka.
"Ona je kao stvorena za ulogu Marie i tugovanje." - nastavi odlučno.
"Da da, ovaj slažem se." - kimnem glavom znajući da Maria na kraju završi s Tylerom kojeg pogodite, igram ja.
"Istina, dobro je ovo odglumila." - i Thomas se ukljući u rapravu, a ja opet kimnem glavom.
"A ova mala plava... Bit će odlična za uloge s oružjem i autima." - Thomas kimne glavom.
"Znaći imamo i Lauru." - Thomas doda, a ja podignem glavu i pljesnem.
"Ja sam prezadovoljan, samo nemoj mjenjati uloge." - pogledaju u mene zbunjeno.
"Kako misliš mjenati uloge?" - Filipe dobaci zbunjeno.
"Ja sam Tyler, Thom je Daniel, mala plava je Laura, dama u crvenom je Maria! Jesi glup čovječe?" - proderem se iznervirano.
"Unormali se i ponašaj se normalno. Ne možeš se samnom tako ružno razgovarati." - opere me pa ispuhnem smirivajući se. Kimnem glavom i spustim pogled.
"Oprosti." - kažem misleći to. Filipe kimne glavom.
"Ujutro ih zovemo." - dobaci pa oboje kimnemo glavom.
"Ja ću to obaviti. Ionako imam broj od male plavušice." - kažem pa pogledam u Thomasa koji se idalje vrti na stolici gledajući u strop.
"Dobro. Zapiši u podsjetnike jer ćeš opet zaboravit." - opomene me Filipe, a ja odmahnem glavom.
"Ovoga puta sigurno neću." - nasmijem se ponovno.
"Nego jesmo mi sad slobodni?" - Thomas radoznalo upita pa Filipe kimne glavom.
"U pravilu da. Vidimo ujutro." - oboje ustanemo na njegove rijeći.
"Dobro, vidimo se Filipe!" - Thomas ga potapša po ramenu i prođe iza njega kako bi izašao.
"Vidimo se ujutro." - i ja prođem istim putem kao i Thom.
"Budite tu u devet. I one neka se nacrtaju tu do deset najkasnije!" - naredi nam Filipe. Pokažem mu palac gore pa zatim napustimo prostoriju.
"Pa gdje ćemo nas dvojica?" - izađemo iz studija uz Thomasove rijeći.
"Ajde, kupit ću ti pivo, pošto ti ga samom neće prodati." - pokaže mi srednji prst, a zatim sjednemo u moj auto i uputimo se prema lokalnom baru.