When dreams come true

34. SVAĐA

Thomas P.O.V

"Zašto se tako ponašaš?" - uhvatim ju lagano za lakat lijeve ruke. Mya se okrene na peti i istrgne ruku iz moje.
"Zašto se ja tako ponašam? A kako se ti ponašaš?" - odbrusi mi na pragu kuće. Uđemo unutra pa ja zatvorim vrata. Bijesno ispuhne i sjedne na sofu te prekriži svoje noge.
"Ne razumijem. Kako se ponašam?" - cinično se nasmije.
"Thomas, ako ne vidiš kako se ponašaš, onda imaš problem!" - ustane i odmaršira u kuhinju. Otiđem za njom. Točila je vodu u čašu te sam joj prišao s leđa i poljubio je u vrat. Odmakne se od mene.
"Prestani! Ne želim ništa sa tobom dok ne uočiš svoju grešku Thomase!" - slegnem ramenima.
"Možeš li mi ti reći i ukaziti na grešku?" - odmahne glavom i ispuhne cinično.
"Thomas, voliš li ti mene uopće?" - razlogačim oči i pružim ruke.
"Mya kakvo je sad to pitanje?!" - kimne glavom.
"Normalno. Odgovori!" - ispuhnem.
"Naravno da te volim! Volim te najviše na svijetu!" - kimne glavom.
"Aha dobro. A zašto onda Tari nisi rekao da smo u vezi?" - pogodi me ravno u srce s tim pitanjem.
"Pa mislio sam da je jasno." - slažem je govoreći joj bijelu laž. Ne znam ni sam zašto Tari nisam rekao da smo zajedno, jednostavno nisam osjećao kao da moram. Imali smo prećih tema za razgovor od moje veze. Ne mislim da sam pogriješio baš toliko koliko je ona umislila.
"Lažeš me Thomas, lažeš me u lice u mojoj vlastitoj kući." - uhvati se za gips. Zatim prođe rukom kroz kosu.
"Ne lažem. Mislim da Tara i ja imamo boljih i bitnijih tema za razgovor od moje veze. Eto. Htio sam znati kako je ona i kako je došla u Ameriku." - kimne glavom.
"I ima li dečka ili dijete kojim slučajem." - nadoveže se bijesno na moju tvrdnju.
"Gledaj, ako ju još voliš, ako osjećaš nešto prema njoj i dalje, reci to! Neću ti stajati na putu! Ali, neću biti ni druga opcija. Previše vrijedim da bi me netko iskorištavao pa makar to bio i jedan Thomas Brodie-Sangster. A sad ako nemaš ništa više pametno za reći, napusti moju kući i ne pojavljuj mi se neko vrijeme pred očima jer momentalno, malo mi je muka od tebe." - pokaže mi rukom na vrata, a ja izdahnem.
"Razumijem zašto si ljuta, ali nije onako kako se čini. Tara i ja..." - stanem i duboko udahnem. Dobro razmislim što ću reći. Nisam na povoljnom terenu, tonem sve dublje i dublje, a najmanje što želim je izgubiti ju. Volim je pobogu, volim je više nego ikad ikoga na svijetu.
"Mya, Tara i ja imamo prošlost. Prošlost. Ta prošlost nikada neće postati sadašnjost ili nedaj Bože budućnost. Intiman odnos Tare i mene ne postoji. Ona i ja smo prijatelji, i tako će ostati." - kimne glavom i krene nešto reći, ali ju suze preduhitre. Par kapi slane tekućine slije joj se niz njezine zajapurene obraze.
"Hej! Ne, ne, ne, ne! Ne plaći, molim te ne plaći ljubavi!" - približim joj se par koraka i svojim dlanom obrišem suze. Ona spusti glavu, a ja je privućem u zagrljaj. Snažno je stisnem i ne želim je ikad pustiti. Ta sićušna djevojka koja je sad ronila suze zbog mene, ona mi je cijeli svijet. Zadnje na pameti mi je bilo povrijediti je. A suze koje upravo proljeva i svojih prekrasnih očiju su mi jasan indikator da sam upravo to i napravio. Udalji se od mene i sjedne za stol.
"Thomas, znaš da mrzim pričati o osjećajima. Mrzim plakati, mrzim pokazivati da sam ranjiva. A tebi sam to pokazala. Zadnja osoba kojoj sam to pokazala uništila me. Mentalno sam bila slaba godinama i eto, tebi sam pružila priliku i nisam požalila. Molim te, neka tako ostane. Ne želim da... ma. Nije bitno." - uhvatim je za dlan njezine ruke koji je bio položen na dugom drvenom stolu.
"Ne. Bitno je. Itekako bitno. Bitno je kako se osjećaš Mya. I bitno je da razgovramo o ovome, ma kako teško bilo. Kompromis je temelj veze. Zato trebaš reći kako se osjećaš, što ti smeta, da ispravimo što se ispraviti da." - kimne glavom.
"Nikada, nikada pa ni tada mi nije i neće mi biti u cilju povrijediti te. Pobogu ja te volim, lud sam za tobom! Da mi sad kažeš da skoćim s mosta za jedan tvoj osmijeh, ja bih skoćio dva puta!" - nasmije mi se i šmrcne slatko.
"Upravo za taj osmijeh!" - pokažem prstom na nju.
"Vidim koliko ti Tara smeta. Osjećaš se ugroženo u blizini nje. Ali evo, sada ti otvoreno govorim, nemaš potrebe za tim. Ja vidim tebe i jedino tebe pored sebe do kraja života. Nikakva Tara to ne može promijeniti." - ona kimne glavom i obriše ostatak suza sa svog prekrasnog lica.
"Thomas, vjerujem ti. Zaista ti vjerujem! Ali ne mogu si pomoći. Moj bivši dečko je isto tako govorio. I čim mu se pružila prilika zabio mi je nož u leđa. Izgubila sam ga, izgubila sam sve preko noći. Mislila sam da je to kraj svijeta. Sve kao da se samo srušilo u bezdan i ostala sam bez svega. Ne mogu to opet proživljavati." - iskreno izleti iz nje. Pati, jako pati zbog rana iz prošlosti i mislim da sam ih opet otvorio. A nije mi to bio cilj.
"Jasno mi je. I imaš pravo." - ona ispuhne tužno.
"Mrzim ovo. Mrzim osjećaje. Mrzim sve!" - nervozno se promeškolji na stolcu.
"Što mogu napraviti da ispravim to?" - napokon skupim hrabrost i upitam ju. To je bilo pitanje koje je priželjkivala i na koje sam znao odgovor, ali nisam ga htio čuti. Ali, kad stavim u omjer Taru i nju, ona mi je bitnija nebrojiv broj puta.
"Ne želim ti zabraniti da se družiš s Tarom, da imaš ženske prijateljice. U ostalom, ne mogu ti to zabraniti. Samo, želim da Tari daš jasno do znanja da si moj i da ona nema šanse kod tebe u tom smislu. I ne želim da provodiš na samo puno vremena s njom dok ne utvrdim njezine namjere. Može tako?" - bez razmišljanja kimnenm glavom.
"Reci to." - naredi mi.
"Može tako. Slažem se sa svime što si rekla." - odlučno odgovorim iako mi misli lutaju negdje puno dalje.
"Hvala ti." - kimnem glavom i ustanem pa obiđem stol.
"Volim te malena." - nasmije mi se tiho u prsa.
"Volim te Plavokosi." - napokon izusti te tri riječi za kojima žudim od početka našeg odnosa. Oh koliko ju volim, to nisu istine.