When dreams come true

14. NEUSPJELI POKUŠAJ

Mya P.O.V

"Dodaj mi to u šalici, molim te." - kažem Plavokosom mješajući brašno u koje sam netom prije stavila sol. Uspem i kvasac koji mi on doda uz jedno "Izvoli." , a potom to sve umjesim u jedno veoma lijepo i meko tijesto.
"Mya pogledaj me!" - Dyaln me zazove, a ja okrenem glavu prema njemu nakon čega mi on puhne brašno u lice. Isuhnem kako bi mi to isto brašno izašlo iz nosa, a zatim ga prodorno pogledam. On se smije poput malog djeteta dok Plavokosi križa ruke na prsima uz veoma tih hihot.
"Vratit ću ti kad se najmanje nadaš. Na krivu si se namjerio." - prorežim na njega, a on se nasmije. Stavim tijesto na pleh za pečenje te pustim da se malo digne. Otiđem upaliti neku muziku nakon čega se vratim plešući. Iz frižidera izvadim kečap pjevajući na njega kao da je mikrofon. Mlatarajući tako sobom i pjevajući na kečap, padne mi napamet ideja za osvetu.
"Može li se kečap pokvariti?" - otvorim ga, pomirišim i pogledam u Dylana pa u Plavokosog. Oboje slegnu ramenima pa Dylan dođe do mene.
"Pomiriši, ima mi jako čudnan miris." - on primakne glavu kečapu, a ja naravnom pritisnem tubu i sadržaj iste završi svuda po njegovoj faci.
"Apsolutno prelagano. Jadan si." - nasmijem se davajući Plavokosom pet.
"Podvalio si prije minutu i onda padneš na ovakvu bedastoću. Očekivala sam više od tebe." - nastavim mu trljati sol na ranu, a on me samo prodorno gleda sa suženim očima.
"Mrzim te." - Dylan pokaže prstom na mene i vikne perući oči nad sudoperom.
"Ovo peće. Mya zašto ovo peče?!" - počinje panično trljati oči dok se Plavokosi i ja samo nastavljamo smijati. Dylan se uspije smiriti pa pobriše oči i lice papirnatim ručnikom.
Ja stavim ostatak kečapa na tijesto te na to naribanu šunku i sir koju su njih dvoje naribali. Plavokosi uzme pleh, a ja uzmem mobitel.
"Stani tu do njega." - naredim Dyanu pokazujući mu prstom na Plavokosog. On to napravi nakon čega ih ja slikam.
"Jako ste mi slatki, stavit ću vas na pozadinu." - tako i napravim, a onda i Carli pošaljem sliku.
[...]
Odignem glavu s Plavokosovog ramena kad osjetim da se čudan miris proširi mojim nosnicama. Treba mi sekunda da shvatim što se događa, a kad shvatim protrnem.
"Isuse Bože! Pizza!" - proderem se i skočim na noge. Otrčim do kuhinje koja je bila puna crnog dima. Otvorim prozor, a zatim i izvadim pizzu iz pečnice. Bila je crna kao ugljen. Tužno ispuhnem i odložim ju na štednjak. Sav moj trud, sve je to otišlo u vjetar.
"Mya, što se događa?" - Plavokosi se stvori na vratima kuhinje, a ja ga pogledam smijeskajući se bijesno.
"Netko nije uključio timer kad je stavio pizzu u pečnicu. Taj neko je plavokosi britanac koji mi diže živce. Znaš nekog takvog?" - odbrusim mu, a on odmahne glavom.
"Ne znam takvog. Znam samo za jednog vrlo zgodnog šarmera za kojim djevojke lude. Možda taj?" - uzvrati mi istom mjerom, a ja poludim.
"Zašto nisi uključio glupi timer da zvoni kad je pizza gotova, pobogu?!" - proderem se, a on samo slegne ramenima.
"Nisi rekla da trebam. Mislio sam da ti paziš na to." - udarim se rukom po čelu.
"Oprosti. Nekad zaboravim da si prirodna plavuša i još k tome muškarac. Samim time se vama treba sve crtati. Inače ništa ne znate sami." - bacim onu pizzu i prigovarajući sama sebi odem u dnevni pa sjednem do Dylana koji spava otvorenih ustiju. Ustanem jer mi na pamet padne jedna ideja. Odlepršam natrag u kuhinju i propnem se na prste te iz kuhinjskog elementa izvadim posudicu s paprom. Ponesem je sa sobom kao i malu žličicu. Zagrabim ih par i prospem Dylanu u usta. To ga probudi, a zatim snažno ispuhne te iz njegovih usta izađe crni dim. Proguta, a zatim se zacrveni i potrći u kuhinju gdje crijevom od sudopera pokuša izaprati usta. Ja i Plavokosi se počnemo smijati dok Dylan jauče. Ispirao je usta dobrih deset minuta, a onda sam mu ja pružila čašu mlijeka jer sam se osjećala malo loše. Podvalila sam mu dva puta, a ova zadnja podvala je bila možda malo pretjerana.
"Ti si poremečena! Ti si luda!" - napokon izgovori nakon što eksira dvije čaše mlijeka. Samo kimnem glavom hihotajući se.
"Nije smješno budalo, usta mi gore!" - natoči novu čašu mlijeka i nagne ju. Otpije do pola te duboko udahne pa izadahne.
"Nemam komentara. Neću se više natjecati s tobom, ti si luda." - kaže ispijajući i drugu polovicu čaše. Stavi ju u sudoper i vrati mlijeko u frižider.
"Žao mi je, ali rekla sam ti da si se namjerio na krivu." - pogledam ga uz smješak.
"Ma shvatio sam. Nikad više." - napusti kuhinju i zavali se na kauč. Za njim dođemo i Plavokosi i ja.
"I što sad? Večere nema, a Carla dolazi za pola sata." - Plavokosi prekine tišinu, a ja pogledam u njega.
"Imam ideju. I jedino moguće rješenje." - izvadim mobitel iz džepa pa okrenem broj moje najdraže pizzerie te naručim dvije pizze za van.
"I samo sa znaš, plavokosi zavodniče..."
"Šarmeru." - on me prekine i ispravi micajući stopalom noge koju je netom prije prebacio preko druge.
"Šarmeru, ove pizze ćeš platiti ti. Ne zanima me." - ispravim se pa mu odbrusim do kraja.
"Ako će te to učiniti sretnom, rado ću ih platiti." - podbode me vrlo mudro. Taj glupi britanac je zaista bio šarmer. Iako je večinu vremena šutio i bio povučen, kada bi se opustio u drštvu postao bi zaista zabavna i smješna osoba. Čudan je taj Thomas, pomalo misterijozan. Štošta ću ja o njemu još naučiti.
"Ti si naprosto genije. Kako si samo brzo rješila problem." - Dylan kaže sarkastično.
"Brzo i efikasno!" - nasmijem se pa svi zajedno pričekamo pizzu trazeći neki film.