When dreams come true

PROLOG

Popračene zvukom Carlinih potpetica, ulazimo u sobu u kojoj se nalazi preko petsto ljudi. Otvorene audicije u L.A - u nisu mala stvar. Pogotovo ne za film koji režira jedan od svijetskih redatelja. Također, ovo je prva otvorena audicija u povijesti koju veliki Filipe Johnson održava. On je jedan od onih koji vole samo velike i uglađene glumce ili kako ja to volim reći, one za koje zna da će mu donjeti puno novaca i pregleda.
Ja hodam malo ispred nje, obučena u obične Adidas tajice, hoodicu i bijeli Superstar dok dama od moje najbolje prijateljice hoda malo iza mene elegantno, uz naravni, iritantni zvuk njenih skupih potpetica, obučena u ni manje, ni više fensi odjelo. Naš dramatičan ulazak bio je obilježen mnogim, jako neugodnim pogledima, što iskreno mene nije diralo, ali je Carli dalo još jedan razlog više da proguta tremu i  zablista. Oduvijek je bila Drama Queen i pretjerivala je u svemu, dok sam ja bila mali, veseli šaljivdžija koji sve svaljuje na šalu i ne zamara se ničime. Nas smo dvije bile totalne suprotnosti, pa gotovo u svemu i vjerujem da je baš to bio razlog naše beskonaćne ljubavi. BFF goals popularno bi se reklo, zar ne?
Vratimo se u realnost. Okružene smo stotinama ljudi koji žele istu stvar kao i mi; ulogu u filmu koji bi mogao biti veliki hit. Ispravak netočnog navoda, koji će biti veliki hit. Ne znam hoćete li mi vjerovati, ali ovo je bila moja ideja. Čudno, ali razmišljala sam tako... Ne sramotim se dovoljno, zato je ovo prava stvar za mene. A kako sam došla na ideju? Evo priče.

*FLASHBACK*

"Carla!" - udarim rukom po stolu na što se ona strese i promaši kraj obrve.
"Mya! Koliko puta sam ti rekla da to ne radiš? - uzme štapic za uho i pokuša popraviti učinjenu štetu.
"Gledaj ovo!" - poput debila, mašem joj svojim telefonom pred facom.
"Nemam vremena za tvoje gluposti". - odurne telefon i nastavi sa šminkanjem.
"Molim te samo pogledaj." - ispuhne a zatim primi mobitel. Nakon par sekundi spusti mobitel na stol i nastavi crtati obrve. Počinjem mahati rukama poput budale u smislu: "Ha? Što misliš?"
"Smiri crve u guzici i vrati se u realnost." - odbrusi mi pa potom sjednem natrag na stolicu.
"Šta fali mojoj ideji molim te?" - spusti ogledalo i pogleda me u smislu WTF?
"Jesi ti realna?" - kimnem glavom i razvučem usne u veliki osmijeh.
"Ma kakva audicija molim te?" - prebaci se na obrubljivanje usta crvenom olovkom.
"To je audicija za film godine! Glavna uloga: Carla i Mya!" - ponovno me pogleda, ali ovaj put još prodornije, iako sam mislila da je to ne moguće.
"Mya, ja sam doktorica! Nisam za i nemam vremena za ovakve gluposti." - na usta namaze žarko crveni ruž.
"I ja sam odvjetnica! Pa što to znači? Da se ne znam zabavljati?" - kimne glavom.
"Baš zato što imaš jedan ozbiljan posao, unormali se i vrati u realnost. Nije to zabava. To je glupost." - prođe prstom uz rub usnice i makne višak ruža. Ja uzmem gutljaj kave i spustim šalicu natrag na stol.
"Znaš da je moj san glumiti u nekom filmu?" - samo nastavi crtati eyeliner i ignorira me.
"Carla molim te!" - kažem kao mali slatki pas koji moli za poslasticu.
"Slušaš li ti sebe ludice?" - prekriži noge elegantno i nastavi stavljati eyeliner.
"Dobro. Onda ne moraš. Ići ću sama i glumiti s Dylanom u filmu." - odjedanput baci ogledalo i eyeliner i razlogaći oci.
"DYLAN O'BRIEN GLUMI U TOM FILMU?" - slegnem ramenima.
"Moguće. On je jedan od miljenika ovog redatelja. Nebih se čudila." - primi me za ramena i unese mi se u facu.
"Kad je audicija?!" - prodere se.
"Smiri se. Audicija je idući tjedan." - kimne glavom.
"Dobro. Onda idući tjedan uzimam slobodno, da vježbam. - nasmijem se.
Znala sam kako ju prodobiti. A iskreno bilo je i lakše nego što sam mislila. Da, kao što vidite Carla je samo najveći fan Dylana O'Briena u povijesti njegovih fanova. Nema informacije koju ne zna. Ponekad pomislim da ima kamere svuda oko njega jer su neke informacije koje zna stvarno privatne. Možda i puno previše privatne.
"Što uopće trebamo napraviti?" - slegnem ramenima i vratim pogled na mobitel. Proletim očima po tekstu članka.
"Kaže da se trebamo pojaviti sa životopisom i s nekom dramtičnom scenom konflikta." - kimne glavom.
"Dobro. Nista lakše. Smislit ćemo neku scenu. Ionako nam je to nešto poznato." - nasmijem se. Da, nas dvije se često prepiremo, ali uvijek nađemo zajednički jezik na kraju.
"Ali ako me prevariš za ovo..." - odmahnem glavom.
"Nije prevara, kunem se." - kimnem glavom te ona završi sa stavljanjem maskare.
"Dobro. Onda službeno pristajem na najapsurdniju ideju na svijetu." - skoćim i zagrlim je na što ona promaši trepavicu i 'pošara kapak'.
"Ubit ću te Mya kunem se!" - ustane i počne me gađati papučama. Ja otrčim u sobu i nastavim sa smijanjem. Obujem svoje bijele Superstar i neku hoodicu. Pored Carline već viđene elegancije ja sam totalna suprotnost. Comfy queen, tako bi se opisala. Nosim sve što mi je udobno, ali istovremeno meni to izgleda nekako super. To je moj stil i jednostavno sam prepoznatljiva po tome. Izađem iz sobe i pozovem našeg psa koji treba u dugu jutarnju šetnju.
"Mimas? Dečko! Dođi." - prekrasan haski, plavih očiju dotrći do mene i ja ga prikvačim za vodilicu. Prvo šetnja, onda papanje.
"Ja žurim na posao." - pošalje mi zračni poljubac i izleti iz kuće. Čujem motor njenog BMW te se ubrzo izgubi u daljini. Danas je subota. Ja ne radim. Tako da šetanje Mimasa i hranjenje naše mačke Dele pada na mene. Da vam budem iskrene, to mi je najdraži dio dana.
Okrenem ključ, a zatim napustim i dvorište naše velike kuće. Nas smo dvije prijateljice od rođenja. Živimo zajedno u, pa moglo bi se reći i vili. Carla, preljepa brineta, vitke figure i prekrasnog osmjeha, voditeljica je jedne od prestižnijh bolnica u L.A - u. A ja, njezina totalna suprotnost, luda prirodna plavuša koja sve svodi na šalu. Ne možeš reći da nisam lijepa, ali Carla je oličje glamura i ljepote. Vodim svoj odvjetnički ured i dobro stojim u svom poslu. Moj moto je: Što je situacija ozbiljnija, meni je smješnija, ako to već niste i sami zaključili. Ne znam ni kako sam uspjela u ovom ozbiljnom poslu, ali eto, ide mi. Nas dvije se naprosto savršeno nadopunjujemo. Carla, ona je elegantna, ozbiljna i savršena doktorica, dok sam ja luda, otkačena i čudna, ali dobra advokatica te time nas dvije činimo savršen spoj i ubojitu kombinaciju. Ali doslovno.

*END OF FLASHBACK*

Prilazimo recepciji gdje se prijavljujemo i ostavljamo naše živootopise. Dobivamo jedan broj pošto smo se prijavile za dvije uloge, ali u paru. Iskreno imam jako dobar osjećaj u vezi ovoga. Znam, konkurencija je prevelika, ali mene nije strah. Svaki dan radim sa ljudima, a gluma je moja velika strast. Oduvijek sam razgovarala sa stvarima po kući, pjevala im i glumila neke blesave uloge u školskim predstavama. Ali sada, sada bih mogla postati neviđeno čudo Hollywooda. Šalu na stranu. Okrenem se oko sebe i vidim dosta poznatih lica već viđenih u sapunicama, domaćim filmovima... Bit će gusto. No, ne brinem se. Jednostavno znam da ćemo dobiti neku ulogu pa makar bile i neke konobarice u pozadini.
Nakon prostreljivanja i odmjerivanja pogledima, napokon nađemo neku rupu u prostoriji gdje se i nas dvije smjestimo. Sjednemo na pod jer je ne moguće pronaći prazno sjedalo. Vidim tremu u Carlinim očima dok ja ni ne znam što je to osim obićne imenice.
"Carls samo se smiri. Došle smo ovdje da zapalimo stage!" - nasmije se cinično, a zatim prekriži ruke na grudima. Ja se naslonim na njezino rame. Ovo će potrajati, ali za sada nam ostaje samo čekanje.