When dreams come true

11. INTERVJU

Mya P.O.V

Parkiram svoj auto u dvorište, a zatim uđem u kuću. Začudim se kad u istoj ne zateknem Carlu, ali opet i ne toliko jer je ona ipak doktorica. Nikad ne znaš kako će se pacijenti ponašati. Nakon što izujem svoje cipele u hodniku mi se pridruži i Carla.
"Hej." - pozdravim ju bezvoljno kao i ona mene.
"Težak dan ha?" - nadoveže se kad se zavalimo na kauč.
"Osim što sam skoro poginula... i ne baš." - kažem već zatvarajući oči.
"Molim?" - zađuđeno me upita, a ja beživotno kimnem glavom u jastuk.
"Nemam snage za tu priču sad. Ujutro ću ti ispričati. A ti?" - kažem namjestajući se.
"Zaustavila sam unutranje krvarenje arterije i riješila vanjski prijelom koljena i podkoljenice." - ponovno kimnem glavom već polako upadajući u san.
"Hej, ali imam ti nešto lijepo za reći." - taman kaže kad sam mislila da će ušutiti.
"Reci." - kažem još beživotnije.
"Sutra ne smijemo kasniti u studio. Dylan i Thomas imaju iznenađenje za nas." - dobacim jedno beživotno 'Jej', a zatim nastavim spavati.

[...]

Osjetim vibraciju u zadnjem džepu. Izvadim mobitel i vidim da me Dylan zove. Pogledam i na sat pa kad shvatim da je osam i dvadeset, prodrmam Carlu koja je spavala pored mene.
"Halo?" - kažem što je normalnije moguće. Ne želim da shvati da me probudio.
"Mala Plava, gdje ste?" - dere se u slušalicu, a ja protrljam oko.
"Doma?" - kažem upitnom intonacijom.
"Ma molim? Rekao sam da nema kašnjenja! Za  deset minuta da ste se nacrtale tu. Je li vam jasno? I lijepo se obucite!" - kori me i postrojava, a ja ne mogu doći k sebi. Pokušavajući prekriti da sam se sad probudila, izda me zijevanje.
"Pa vi još spavate! Bože dragi, Filipe će nas sve kolektivno ubiti!" - panično se dere na mene, a ja i dalje ne shvaćam ozbiljnost situacije. Tipična ja.
"Zašto?" - čujem bijesno ispuhivanje s druge strane slušalice.
"Rekao sam da ste otišle na benzisku. Tako da morate biti tu za deset minuta i ne ineteresira me!" - poklopi mi, a zatim ja do kraja probudim Carlu.
"Diži se kozo! Zaspale smo!" - otrčim u sobu gdje se presvućem u plave traperice podrapane na koljenu i neku sivkastu croped majicu. Iz ormara izvučem neke štikle, da i sebe začudim, ali u mom mozgu to je bio način da izbjegnem traženje čarapa. Pustim kosu te brzo istrčim iz sobe skidajući ostatke šminke vlažnom maramicom. Carla me već čeka obučena u slatku haljinicu. Odmjeri me od glave do pete, a  kad uoći štikle na mojim nogama, nasmije se.
"Ne komentiraj. Idemo." - brzo joj odbrusim pa izletimo iz kuće zaključavajući vrata te sjedajući u moj auto. Na prvom semaforu, na brzinu stavim malo maskare i neki... pa zanimljiv highlighter koji sam našla ispod sjedala. Ne znam što tamo radi, ali poslužio je. Stavim malo labela dok Carla ima vremena za kompletan make up. Pretičem sve aute da stignemo u deset minuta, ali čak i za mene, to je bilo ne moguće. Zakasnimo pet minuta te brzo izletimo iz auta kojeg sam unatoč velikoj žurbi savršeno parkirala. Dotrčimo do ulaza te uletimo u studio prepun ljudi. Stanemo i začuđeno ih pogledamo. Zatim se i nas dvije pogledamo. Ja kimnem glavom u znak da ni ja ne znam što se događa te da planiram saznati.
"Što se događa?" - zbunjeno upitam dok do nas dolaze Plavokosi i Dylan.
"Upoznajte slavu." - Dylan pokaže rukom na kamermane.
"Ha?" - Carla upita još zbunjenije od mene. Ja sam počela dokučivati što se dešava.
"Intervju, je li tako?" - nagnem se Plavokosom koji kimne glavom sa osmijehom na licu. To i meni izmami osmijeh ta se nagnem prema Carli.
"Naš prvi intervju." - nasmijem se na svoje riječi dok me ona začuđeno pogleda. Obgrlim je jednom rukom,  a zatim dođemo natrag do Plavokosog i Dylana koji su se odmaknuli od nas na poziv nekog gospodina.
"A što točno mi trebamo raditi?" - upitam, a  Dylan mi priđe i obgrli me rukom oko ramena, baš kao što je to Carla radila s druge strane.
"Vi ne trebate raditi ništa. Oni..." - dramatično stane i pokaže rukom na skupinu ljudi.
"Oni će napraviti sve." - još dramatičnije se nadoveže, a ja se samo nasmijem.
"Vas četvero! Ovamo! Odmah!" - Filipe nam priđr s leđa i prodere se te se mi probijemo kroz gužvu do... Dragi Bože! Ispred nas su stajale stolica s našim imanima. To su bile one čarobne stolice kakave sve Hollywood zvijezde imaju. One stolice na kojima ih šminkaju, a na njima pišu njihova imena. Te magične stolice. Takav adrenalin i sreća pođe mojim tijelom da sva zadrhtim. Čudno je gledati da mi se san ostvaruje pred očima. I to do najmanjih sitnica. Kao na primjer ove stolice. Neizmjero sam ponosna na sebe. Na nas.  Na brzinu, dok nitko ne gleda, izvadim mobitel i uslikam te magične stolice, pa pospremim mobitel natrag u džep.
"Sjednite ljudi." - kaže nam neki nepoznati poviši gospodin. Sjednemo na stolice s našim imenima redosljedom počevši od Carle, zatim sam sjedila ja pa Dylana te onda na drugom kraju Plavokosi.
"Budite svoje." - Dylan se okrene prema nama te se nasmije. Kimnem glavom dok Carla malo začuđeno gleda u sve to. Da za nju je to sve jos novo, ali ja... Ja sam to davnih dana proučila. Koliko sam samo intervjua dala u svojoj sobi, koliko sam predstava odglumila u svojoj kupaoni pred ogledalom... Ali o ovom trenutku, trenutku kad se događa moj pravi pravcati prvi intevju, mogla sam samo sanjati. I preko noći, to se ostvarilo. Nestvarno!
"Kad god ste spremni možemo početi." - ja kimnem glavom, isto kao i Dylan i Plavokosi. Carla isto kimne glavom.
"Akcija!" - vikne na što se neka ogromna kamera okrene prema nama.
"Ja sam Derek sa Šesto deset kanala, a mi smo ovdje da bi napravili intervju s glumcima filma Perfect Crime, novog projekta Filipea Johnsona." - čuje se nekakav umjetni pljesak pa i mi malo zaplješćemo smiješeći se.
"A po prvi put uz dobro poznate glumce imamo i dvije nove, prekrasne, preljepe..." - Derek nas hvali, a ja vidim da Dylanova krv ključa. Dira mu u Carlu, to mu smeta. Puknut će.
"Dosta čovjece, svi vide da su preljepe!" - Dylan kaže isfrustrirano. Ja ga potapšam po ramenu i nasmijem se.
"Pa dame hoćete se predstaviti?" - kimnemo glavom.
"Ja sam Carla Anderson. Doktorica sam koja ima svoju bolnicu u L.A - u. Kirurg sam i izgleda glumica." - Carla probije led. Derek ju pozorno sluša i nakon što završi svoje kratko predstavljanje, ponovno se čuje onaj lažni pljesak.
"A ti?" - okrene se prema meni.
"Ja sam Mya Lewis, ja sam odvjetnica. Gluma je inače moj san koji se izgleda pretvara u realnost. Čak i brže no što sam mislila." - nasmijem se, a Derek kimne glavom.
"Jako lijepo." - nadoveže se na moju izjavu, a zatim pogleda u Dylana.
"Pa Dylane..." - Dyaln kimne glavom. 
"Kako je raditi s dvije amaterke?" - postavi mu vrlo jednostavno pitanje. Problem je u tome što Dylan danas vidno nije dobre volje, a netko tko naziva njegovu kraljicu Carlu amaterkom neće dobro završiti. Pogledam u njega koji puca po šavovima. Uhvatim ga oko ruke.
"Skuliraj se čovječe i pristojno odgovori na pitanje! Filipe će nas ubiti!" - šapnem mu tek toliko da on može čuti, ali ne urodi plodom.
"Od kuda ti to Derek?" - oslovi ga drsko.
"Od kuda ti to da su amaterke?" - on slegne ramenima.
"Djevojke su bez iskustva. Nepoznate su javnosti. Nisu završile glumačku akademiju. Znači amaterke su." - Derek kaže činjenice koje doliju ulje na Dylanovu vatru.
"Imaš poantu, ali ružno je omalovažavati dvije iznimno talentirane i prekrasne djevojke ovako, nije li Derek? Ni ti nemaš iskustva, ni ti nisi školovan, je li tako amateru!?" - izignorira njegova ostala pitanja i krene započinjati svađu.
"Prestani se ponašati kao malo dijete. Daj da odradimo ovo! Dečko nije rekao ništa što nije istina." - pokušam ga smiriti, a on živčano ispuhne.
"Ne može vas vrijeđati Mya." - došapne mi natrag.
"Ne vrijeđa nas. Smiri se. Ja ću reagirati ako kaže nešto što ne valja." - Dylan samo kimne glavom. Kad Derek shvati da od Dylana baš i neće dobiti puno lijepih riječi,  okrene se prema Plavokosom.
"A ti Thomas? Sviđaju li ti se njih dvije?" - pogledam u njega kao i on u mene. Kada nam se pogledi susretnu, trbuhom mi ponovno prođu leptirići. Zašto se to događa? Zašto taj plavokosi britanac ima toliki utjecaj na mene?
"Da razjasnimo nešto. Iako nemaju iskustva, one su nevjerojatne glumice. Talent isijava iz njih. Ako zapnu ili imaju neko pitanje, uvijek pitaju. Prihvaćaju savjete, kritike. Vrlo su zrele i s dozom poštovanja su pristupile ovom poslu i projektu, što smatram da je jako bitno. Stavrno mi je zadovoljstvo raditi s njima." - jako se začudim na njegove riječi. Obično je on onaj šutljivi tip, ali izgleda da kad progovori zna što treba reći. Uistinu me oborio s nogu.
"Aha. A vas dvije? Kako je raditi s njima?" - Derek pogleda u mene.
"Dylan je jedan veliki šaljivdžija. To mi je zaista najdraža stvar kod njega. Uvijek je spreman za šalu, ali ima tu crtu da kad se radi, onda se radi. To jako cijenim. A onaj gospodin tamo..." - pogledam u Plavokosog koji mi se šarmerski nasmije. Oh da zna što mi radi s tim osmijehom. Skoncentriram se.
"On je moj zaštitnik koji me spašava od lomova nogu u ovim ubojicama." - podignem noge usmjeravajući pogled na štikle.
"Dečki su zbilja na mjestu. Nema nikakvih netrpeljivih pogleda, nema nikakvih ružnih komentara ili nedaj Bože vrijeđanja ako Carla ili ja negdje zapnemo ili ako jednostavno nešto ne znamo. Pokušavamo od njih naučiti sve što možemo jer su dečki zaista umjetnici." - nahvalim ih baš kao što je i Thomas nahvalio nas. Ako on može biti elokventan i riječit, zašto ne bih mogla i ja?
"Carla?" - Derek se obrati njoj, a mi pogledamo u nju.
"Slažem se s Myom. Dečki su stvarno zakon, dobri, dragi i preslatki. Zadovoljstvo mi je što mogu raditi s njima i učiti od njih." - nasmijemo se te se ja povučem natrag u svoju stolicu puštajući Dylana.
"Dobro. Sada pitanje za sve. Što mislite o filmu?" - pogleda nas.
"Genijalan je." - ispalim smijući se.
"Zaista, radnja je super. Priča je vrlo zanimljiva, vrlo jedinstavena iako na prvu izgleda kao jedan veliki kljišej." - Carla se nadoveže.
"Definitivno, ima svega." - Plavokosi kaže.
"Scenarij je definitivno vrlo mudro i dobro sastavljen." - Dylan se napokon oglasi normalnijim tonom.
"Ja sam imao priliku zaviriti i na set, moram reći, to je zbilja nešto drugo. Filipe je jedan veliki umjetnik, majstor, čarobnjak i virtuoz u svom poslu. Ja sam svjestan što taj čovjek može, ali ovo? Ovo je nešto ne viđeno." - riječiti Plavokosi opet raveže jezik, a mi pogledamo u njega.
"A što mi možete reći o samom filmu, radnji, likovima?" - pogledam u sve njih pa kad vidim da nitko neće progovoriti ja se javim.
"Perfect Crime, mislim samo ime ti govori. Kriminalistička priča, uz dobru akciju popračena romansom. Za svakog ponešto." - dobijem jedno napeto 'Uuuu' te zainteresiran pogled.
"Dakle romansa?" - Derek nastavi, a ja samo kimnem glavom.
"Čuj ne smijem ti previše otkrivati. Onda nitko neće gledati film." - nastavim. Svi se nasmijemo.
"Možemo li očekivati neka iznenađenja? Neke kolaboracije, možda neke nove likove? - kimnem glavom.
"Vidjet ćete neviđeno." - Dylan me nadopuni.
"Ovaj krimi dio me najviše zanima, a vjerujem i njih. Što nam o tome možete odati?" - Derek kaže i pogleda  u mene.
"Am... ne znam koliko smijem otkrivati, ali eksperimentirat ću malo s oružjem, autima i tako..." - nasmijm se.
"Dakle tvoj lik ili?" - kimnem glavom.
"Pa ponajviše ja, da." - pogleda me začuđeno.
"Znači ti si opasna?" - kimnem glavom uz osmjeh.
"Onda mi je žao ako sam te uvrijedio ikako." - nasmijem se.
"Imaš sreće što nisam naoružana." - kažem mu, a on me uplašeno pogleda.
"Da znaš da imaš. Zbilja zna biti opasna." - riječiti Plavokosi potvrdi moju tvrdnju, a zatim se svi počnemo smijati.
"A vi ostali, ona je dakle opasna, a koja je vaša uloga?" - pogleda u Dylana, Plavokosog pa u Carlu.
"Ja sam što se kaže čovjek iznutra. Ja sam nekakav haker i on dama koja ide oružana kao mamac." - Carla predastavi svog lika, a Derek dobaci jedno 'Zanimljivo' pa pogleda u Plavokosog.
"Tako je. Mya i Carla dolaze kao novi agenti u FBI. Trebale bi Dylanu i meni biti pomoćnice na jednom tajnom zadatku, ali vjerujte mi, mi ćemo njima biti pomoćnici." -  nasmijemo se.
"Aha, znači vi ste kao grupa agenata i riješavate zločin?"  - kimnemo glavom.
"Okej, sad kad nam je svima jasno, hvala vam na gostoprimstvu, linkove od profila ove dvije opasne ljepotice ostaviti ćemo dolje. Sretno s filmom, vašim poslovima i daljnjim projektima." - kinmemo glavom.
"Hvala." - zahvalim se uz osmjeh.
"Hvala Vam." - Carla se također nasmije.
"Zar nisu predivne?" - Derek opet ubode Dylana u bolnu točku. Mi se ponovo nasmijemo, a Dylan se namršti.
"Ne brini se budalo, Carla voli tebe. Samo tebe." - šapnem mu na što se on napokon nasmije.
"Još jedanput vam hvala." - mahnemo u kameru i kad redatelj kaže "Kraj" napokon izdahnemo.
"Bili ste super." - Derek nam se nasmije.
"Da, da divno." - Dyalan ustane i izgura ih, doslovno ih izgura, van iz studija dok se kamermani prepadnu pa istrče za njima.
"U redu, što je ovo bilo? Jesi li ti poludio?" - podviknem i postavim se na lijevu nogu.
"Nerviraju me." - Dylan kaže ljuto i sjedne natrag u stolicu.
"Pa vidim." - prošetam se do aparata za kavu. Iskreno preferiram tursku kavu, ali pošto jutros nisam stigla ništa i ova će poslužiti. Odaberem koju kavu želim te čekajući da mi se napravi, kod aparata mi se pridruži i Plavokosi. Pošto on ne kaže ništa, ni ja ne kažem ni riječ te se samo mimoiđemo. Vidim da okrene glavu prema meni kao da mi je htio nešto reći, ali ja samo nastavim hodati do nečeg što mi je puno zamimljivije, a to su Dylan i Carla. Sjednem na Dylanovu stolicu jer on sjedi na mojoj i priča nešto Carli koja samo gleda u telefon.
"Ti se meni obraćaš?" - Carla napokon pogleda u njega na što on samo tužno spusti pogled, a ja se odvalim smijati toliko da skoro prolijem kavu. Ubrzo do mene došeta Plavokosi i sjedne u svoju stolicu.
"Što sam propustio?" - pogleda u mene, a ja se i dalje smijem.
"Dylan zavodi Carlu, ali ona ga ne doživljava." - nas dvoje se sad nasmijemo u duetu, a Carla i Dylan pogledaju u nas.
"Žao mi je Dylan. Poradi na svojim sposobnostima zavođenja. Neka te Plavokosi nauči, ha? Ha?" - podbodem ih obojicu baš tamo gdje ih najviše zaboli. Plavokosi se promešolji u stolici i samo nervozno otpije gutljaj kave. I ja otpijem gutljaj kave koji skoro ispljunem kad me Dylan počne oponašati.
"Mya." - Carla me dozove, a ja se okrenem prema njoj.
"Reci ljubavi." - ponovno otpijem gutljaj kave.
"Ispričaj nam incident s posla jučer. Obećala si." - kimnem glavom i dobacim jedno "Aha".
"Ma obratila mi se jedna žena, nasilje u obitelji, problemi s mužem. Pričamo nas dvije tako kad u jednom momentu u moj ured uletava goromada od čovjeka i počinje mi mahati pištoljem pred očima. Ja sam pokušala lijepo s njim, ali kad sam shvatila da ne ide, fino sam ga oborila na pod, uzela pištolj i pozvala specijalce." - pogledaju me u smislu 'Ti nisi normalna'.
"Čemu ti pogledi? Snašla sam se. Adrenalin je odradio svoje." - kimnu glavom.
"Jel' pucao?" - Dylan upita, a ja kimem glavom.
"Točno iznad moje glave. Osjetila sam da će pucati i sagnula se." - razlogače oči.
"Netko je pucao na tebe i ti ovako hladnokrvno to prepričavaš?" - Plavokosi mi se napokon obrati.
"Naučena sam da mi se gluposti događaju na poslu. Nije ovo prvi put. Ali, definitivno je bilo za dlaku. Ne mogu reći da nisam bila uplašena, ali bitno je da u takvim situacijama ostaneš koliko-toliko hladne glave." - kimnu glavom, a ja otpijem gutljaj kave.
"Da, ja bi vjerojatnl bio mrtav." - Dylan isapli, a mi se nasmijemo.
"Ljudiii!" - Filipe vikne i dotrći do nas.
"Pa gdje su ljudi s kanala?" - začuđeno upita, a mi se pogledamo.
"Možda sam ih malo otjerao." - Dylan kaže i pokunjeno spusti pogled na pod. Filipe bijesno mahne rukama.
"Ti si zaista užasna osoba! Zaista!" - Filipe mu odbrusi.
"Bili su izrazito dosadni i neprofesionalni. Krenuli su vrijeđati Carlu i Myu i... - Filipe samo odmahne glavom.
"Nisu dosadniji od tebe sigurno. Tebe nitko ne može nadmašiti Dylane. Nitko." - zaobiđe njega i stane ispred mene.
"Ti, jako si lijepa danas." - nasmijem mu se.
"Pa hvala." - raširim još veći osmijeh preko lica.
"Nego jesi li mi donjela ugovor?" - udarim se dlanom po čelu.
"Ostao je u autu." - Filipe me pogleda.
"Trči po njega istu sekundu." - naredi mi pa ustanem i uvalim čašu s kavim Plavokosom u ruke te otrčim do auta. Otključam ga i iz police kod suvozačkog mjesta izvadim ugovor. Sjednem na suvozačko mjesto i na brzinu ga pročitam. Ugovor je korektan. Sve je na mjestu. Na brzinu ga potpišem i izađem iz auta. Zaključavajući ga utrčim u studio i gurenem ga Carli u ruke.
"Potpiši to!" - viknem i dam joj kemijsku.
"Provjerila si ga?" - uspaničeno me upita, a ja kimnem glavom. Potpiše ga na što ga ja uzmem i šmugnem do Filipeovog ureda. Uđem bez kucanja i stavim ga na stol. Izdahnem te se oslonim na stol.
"Evo! Tu je." - uzme ga u ruke i nasmije se kad dođe do kraja papira gdje se nalaze naši potpisi.
"Nemoj se bitnuti. Uskladit ćemo snimanje s vašim poslovima. Naći ćemo način." - utješi me na što mu se ja zahvalim, a zatim se polako vratim do Plavokosog koji i dalje čuva moju kavu.
"Oprosti." - uzemem je od njega i sjednem natrag u Dylanovu stolicu. Otpijem gutljaj sad već mlake kave i izvalim se na stolicu. Ubrzo nam se u prostoriji pridruži i Filipe.
"Dižite guzice! Danas snimamo smrt Male Plave." - uspravim se i razlogačim oči. Pogledam u Plavokosog. Ustanem i bacim čašu od kave kao i Plavokosi.
"Kako ćemo to snimiti? I gdje?" - postavi sto i jedno pitanje. Nisam mislila da ćemo najbitniju scenu snimiti već sad. Prebrzo se događa.
"Ništa ne brini, dižite se, idemo!" - ustanemo i krenemo za Filipeom.