When dreams come true

38. POČETAK KRAJA

Mya P.O.V.

Stres, strah, tuga, bijes, ogorčnost... Svi ti osjećaji kolali su mojim tijelom. Okrenuta leđima, pušila sam cigaretu crnog Sobraniea. Nisam pušać. Ne pušim nikada, ali sada, imala sam golemu potrebu. Thomasova prevara gušila me kao da mi je netko zavezao kamen oko vrata i pustio me u rijeku. Carlin potencijalni gubitak bebe mi je kidao srce na sto milijona komadića. Život mi se raspao u roku trideset minuta, dok mi se ažurirao novi mobitel. Trideset jebenih minuta je bilo dovoljno da sve ode k vragu. Bacim napola ispušenu cigaretu i zgazim je nogom.
"Mya jesi li dobro?" - prozbori nakon duge tišine. Skupim malo prostale snage i okrenem se prema njemu. Nemam snage reći mu da nisam dobro. Samo odmahnem glavom i to potvrdim suzama koje se spuste niz moje lice. On mi se bez oklijevanja približi i zagrli me. Ne oprirem se. Ne mogu. Samo mu beživotno klonem na prsa. Ne mrzim ga. Ne želim mu loše. Ne želim ga ubiti. Ne želim da nestane. Samo želim da se ovo nije dogodilo, samo želim da nije ubio nas. Želim ga pored sebe u ovom trenutku. Želim ga pored sebe u svakom trenutku, ali... Ne mogu maknuti onaj prizor iz svoje glave. Pred očima mi je on i ona Tara na njemu. Tara, prijateljica prema kojoj nema nikakvih osjećaja, Tara prema kojoj ne osjeća ništa osim prijateljstva. Udaljimo se par koraka. Ispuhnem i stresem se. Jesen je već lagano ušetala u grad i navečer je postalo hladno. On bez oklijevanja skine svoju jaknu i ogrne me njome. Postane mi ugodnije.
"Nije trenutak, ali želiš li da razgovaramo?" - slegnem ramenima.
"Napravio sam nešto loše. Napravio sam nešto jako loše." - kimnem glavom beživotno.
"Vidjela sam sve Thomas." - odmahne glavom.
"Ali nije onako kako se čini." - nasmijem se cinično.
"Klasična priča. Da pogodim, tvoj kurac nije bio u njezinoj pički, pričinilo mi se, je li tako?" - odmahne glavom.
"Bio je. Ali ne mojom voljom." - namrštim se.
"Mya, ta luđakinja me drogirala! Stavila mi je drogu u viski. Zatim me nekako dovela kući, skinula i jebeno silovala! Nisam imao pojma što se desilo! Ujutro sam se probudio gol, pored nje u krevetu. Zatim mi je rekla da me nakon ovog nećeš htjeti ni pogledati, kako je sex tape poslala tebi. Zatim sam je udario. Rekla je da će me tužiti za to i neka me tuži, zaslužila je." - previše informacija preplavi moj mozak.
"Ja ne znam što da kažem." - on kimne glavom.
"I ne očekujem da bilo što kažaš. Beskonačno sam ti zahvalan zato jer si pustila da ja kažem sve što sam imao." - par gorkih suza napusti moje oči.
"Ne znam kako se osjećam Thomas. Ne mrzim te. Ne želim te ubiti. Ne želim da se makneš od mene. Ali ne želim ni da ostaneš pored mene. Osjećam... sve. I ništa." - i on zaplače. Nikad nisam vidjela da muško plače preda mnom. Zapravo nikad nisam vidjela da muško plače. Čak ni otac nije plakao na majčinu sprovodu.
"Mya toliko mi je žao. Volim te. Volim te kao nitko nikada! Ne mogu zamisliti dan bez tebe. Ne mogu... Ne mogu bez tebe. Srce mi je slomljeno! I činjenica koja me najviše boli je ta da sam nas ja uništio! Ja, a zapravo nisam ni kriv ni dužan." - kimnem glavom.
"Znaš, ne prekidam s tobom sada jer si me prevario. Prekidam zbog toga jer si mi lagao i jer me nisi poslušao kad sam te zamolila da se ne nalaziš s njom iza mojih leđa. Tu si me povrijedio. I preko toga, sada i za sada ne mogu prijeći Thomas." - kimne glavom i obriše suze. Okrenem mu leđa i približim se svojem autu. Ali onda mu imam potrebu još nešto riječi.
"Udario si ženu, zbog mene. To je odvratno, ali... uvrnuto lijepo. Ne opravdavam i ne podržavam to što si napravio, ali barem se netko zauzeo za mene. Napokon. Iako mi to ne treba, ne trebam mušku zaštitu, hvala ti." - ponovno mu okrenem leđa.
"Hoćeš li mi pomoći da Tara odgovara za ovo što je napravila? Također, ja želim odgovarati za nasilje nad ženom. Neću si to nikada oprostiti." - okrenem se prema njemu koji i dalje plače.
"Žao mi je što ti se to dogodilo Thomas. Također, vjerujem da je sve to što si rekao istina jer vidim da imaš crne krugove oko očiju što je posljedica droga za silovanje. Ali... Ne znam mogu li ti pomoći." - on zajeca još jače, još snažnije.
"Molim te. Molim te kao prijatelja. Mya bez tebe sam izgubljen, bez tebe sam nitko. Molim te ne odustaj od mene potpuno." - ispuhnem i približim mu se. Obrišem njegove suze svojim dlanom.
"U redu. Pomoći ću ti. Pomoći ću ti iako nisi zaslužio. I pomoći ću ti isključivo da ti dokažem da ne prekidam s tobom zbog prevare, već uistinu jer si me iznevjerio. Ali, moraš odgovrati jer su je udario. Preko toga ne prelazim!" - kimne glavom vrlo nježno. Propnem se na prste uhvatim ga za stražnju stranu vrata. Prislonim njegovo čelo na svoje, a zatim ga i kratko poljubim.
"Volim te. Volim te neopisivo. Ali, ovo je početak našeg kraja. Zbogom Plavokosi." - odmaknem se od njega i skinem njegovu jaknu sa sebe. Vratim mu je, a zatim sjednem u auto i brzo nestanem s parkirališta. Brzo dođem do svog dvorišta, gdje provedem četedeset minuta plačući u autu. Plakala sam histerično i jako da sam nakon par sati shvatila da izgledam kao da sam dobila alergijsku reakciju na ubod pčele. Legla sam u krevet i pokušala sklopiti oči, ali nije išlo. Pred jutro, dobila sam Dylanov poziv i brzo se zaputila u bolnicu.