When dreams come true

30. ŠOKANTNA VIJEST

Carla P.O.V

Kao i obično uspijem pobjeći sat vremena ranije te izbjeći večernju gužvu. Brzo se nađem pred vratima kuće te ih otvorim. Izujem se, pustim Mimasa u dvorište i pomazim Delu. Zazovem Myino ime par puta, ali ne dobijem nikakav odgovor. Gdje je ta luda plavuša? Zazovem još par puta, ali ništa. Auto je u dvorištu, dobro da luđakinja opet nije sjela za volan s jednom rukom. Uzdahnem. Trebam joj reći ovo što prije. Što duže to držim u sebi to me više izjeda iznutra. Ne mogu više.
Stepenicama se popnem na kat i refleksno  pogledam u Myinu sobu gdje me zateče prizor koji nisam očekivala. Thomas i Mya leže goli. Super. Vrisnem jer nisam to očekivala i time probudim Thomasa koji skoći i sakrije se iza kreveta. Zatvorim vrata i pređem rukama preko očiju. O Bože, izbaci mi tu sliku iz očiju. Otiđem do svoje sobe i presvučem se na brzinu. Susretnem se s Thomasom u hodniku.
"Žao mi je. Oprosti." - ispriča mi se, a ja odmahnem glavom i nasmijem se.
"Ne žalim se previše. Dosta dobar prizor ako mene pitaš." - pokušam se našaliti, ali on pocrveni od sramote, a ja se odvalim smijati.
"Oprosti. Zaboravljeno." - ispravim pokušaj šale pa on kimne glavom, nasmije mi se i samo prođe pored mene spuštajući se stepenicama. Uđem i sjednem do zbunjene Mye koja je sada na sebi imala donje rublje. Za mene je to bilo normalno. Ta cura nema ni grama srama. Ako želi, skinut će se gola na sred ulice, to joj nije problem.
"Uspavana ljepotica." - pogleda me prazno i zjevne. Privuče koljena sebi i pogleda me.
"Kako je bilo na poslu?" - upita me tiho. Kimnem glavom i protrljam svoje butine dlanovima.
"Normalno." - kimne glavom i protrlja oči. "Ovaj..." - nadovežem se. Ponovno me pogleda.
"Što?" - poigram se svojim prstima nervozno. Ona me sad već zabrinuto gleda.
"Moramo razgovarati." - kimne glavom.
"Evo razgovramo. O čemu?" - nervozno se nasmijem.
"Ako je oko ovog što si sad vidjela jebi ga. Nisam mislila da ćemo ovoliko dugo spavati. Mada smo zaslužili." - pervezno se nasmije na kraju. Odmahnem glavom uz kiseli smijeh.
"Nije to. Bili ste u tvojoj sobi, imate svako pravo na to." - ona se nasmije i kimne glavom.
"Pa o čemu je onda riječ? Ako to nisam ja?" - duboko udahnem. Kako da joj kažem ovo? E najbolja prijateljice, trudna sam. Ali to nije sve. Da da. Trudna sam sa Dylanom O'Brienom, poznatim glumcem koji me mrzi. Žao mi je same sebe. Uistinu je. Ali sad je kasno.
"No? Šta si tako zamišljena? Što se dogodilo?" - idalje navaljuje s pitanjima. Ne osuđujem ju, vuče riječi iz mene.
"Komplicirano je. I ne znam kako da ti kažem. A poanta priče je da sam u velikim govnima." - spustim pogled na pod.
"Carla stvarno me strašiš. Koji kurac se dešava?" - duboko udahnem.
"Okej... amm... sjećaš se one večeri... nakon tvog dejta s Thomasom." - kimne glavom.
"Okej, da naravno da se sjećam." - potvrdi još dodatno.
"Pa bilo je poprilično očigledno da sam jel'... spavala s Dylanom." - kimne glavom ponovno.
"Da bilo je. Strah me kuda ide ova priča."
"Da i treba te biti. Uglavnom..."
"Uglavnom..." - pokaže mi rukom da nastavim pričati.
"I sjećaš se onog jutra kad... kad sam plakala u wcu? Kad sam se posvađala s Dylanom?"- kimnem glavom.
"I povratila sam." - idalje polako okolišam oko onog što joj želim reći zapravo.
"Nisi valjda bolesna? Nije ti valjda prenio neki virus? Ili HIV nedaj Bože?" - volim što ide u sasvim drugom smjeru od ovog što joj ja želim reći. Mislila sam da će odmah shvatiti.
"Ma ne o moj Bože ne! Zdrava sam." - ispuhne olakšavajući.
"Pa koji se onda kurac dešava?" - postaje nervozna. Ne sudim joj.
"Povraćala sam svako jutro nakon toga. A i menga mi kasni." - prekrije usta rukama.  "Trudna sam Mya." - razlogači oči i skoći s kreveta. Skoćim za njom.
"Molim te reci nešto." - ona samo istrči iz sobe i agresivno se spusti stepenicama. Uleti u kuhinju gdje je Thomas čačako telefon.
"Ljubavi jesi dobro?" - Thomas prikuje pogled za nju. Ona u čašu stavi žličicu šećera, naspe vode i eksira to. Sjedne na stolicu, više se sruši i protrlja lice rukama.
"Mya ljubavi što ti je?" - on ponovno pokuša doprijeti do nje, ali ona idalje ne progovori ni riječ. Sjedi i gleda kroz mene. Najodvratniji osjećaj ikada.
"Carla što joj je?" - Thomas pogleda u mene u tragu za objašnjem
"Rekla sam joj. Za ono." - on kimne glavom.
"On zna? On je saznao prije mene?" - bijesno me napadne.
"Ispao mi je test za trudnoću njemu pod noge. Samo zato." - zaplješće mi.
"Ovo je sve luđe i luđe. Zašto ne snimimo film o ovome? Vrckasta plavuša i glupa brineta koja ostane trudna nakon one night standa sa poznatim glumcem! Svi bilboardi su naši." - skoći sa stolice i baci ruke u zrak. Thomas skoći i uhvati je za ruke, a potom ju zagrli. Barem pokuša.
"Ne jaši po meni." - drsko kaže, a on se udalji od nje par koraka.
"Iskreno nije mi dobro." - prekrije se rukom preko lica. Udahne par puta duboko, a onda napokon spusti te svoje ruke na stol uz tup udarac gipsa njezine polomljenje ruke.
"Ok i što sad?" - sjedimo kao Sveto Trojstvo za tim stolom. Suze mi naviru na oči, Mya idalje teško diše, a Thomas gleda čas u nju čas u mene. Nisam očekivala takvu reakciju. Ali onda po drugoj strani i nije bilo toliko strašno. Zastala sam, jebi ga, nema natrag. Barem ne za mene.
"Ne znam. Ne znam šta sad Mya. U govnima sam, u govnima sam do grla." - snaga napusti moje tijelo baš kao i suze. Nisam ih mogla više zadržavati. Izgubljena sam. U vremenu, u prostoru, u situaciji. Ne znam što i kako dalje. Muka mi je od mog glupog života momentalno.
"Hej." - priskoći i snažno me zagrli.
"Osim neočekivane vijesti, jako sam sretna što ću postat teta da znaš." - nasmije me tom rečenicom od srca. Nasmijem se uz suze.
"Hvala Bogu da je netko sretan zbog djeteta." - namršti se na moje riječi.
"Zašto netko ne bi bio? Zamisli kako ćemo ga ja i Thomas razmaziti jel' tako?" - pogleda u njega, a on kimne glavom uz osmjeh.
"Već vidim. Ona i ja maching outfiti! Jedva čekam!" - cikne veselo. Da ponekad zna bit bipolarna. Ali prepisujem to pojmu čudna.
"Čekaj. Znam taj pogled. Muči te njegova reakcija, jel' tako?" - kimne glavom i ponovno pustim par suza. Krenem gristi nokat na palcu dok Mya par puta odmahne glavom.
"Carla on je glumac, zaboravljaš to. Da pravi se hladan, da pravi se ne dodirljiv, ali on te voli. Vidjela si kako te gleda, svi smo vidjeli." - Mya me utješi.
"U pravu je znaš." - Thomas stane uz Myinu tvrdnju.
"Da situacija je sjebana. Jako sjebana, ali, ako sam sve dobro izračunala, ovo bi mogla bit idealna prilika da ga zadržiš zauvijek blizu. Da, glupo zvuči, ali ima smisla." - Thomas gleda u nju tako slatko i zaljubljeno. Iskreno taj prizor mi grije srce i drži u nadi da će Dylan mene ponovno tako gledati.
"Ne znam. Bojim se njegove reakcije. Poludit će, znam da hoće. Bojim se da će prebaciti sve na mene." - nesigurno kažem.
"Neće, vjeruj mi. On ne prebacuje krivnju na drugoga. Ako je on zasrao, što vidimo je, uzet će dio krivnje." - Mya ga u čudu pogleda.
"O kakvoj mrtvoj krivnji mi pričamo? Trudna je! Rodit će djete. To je dar ne krivnja budalo." - obrati mu se direktno.
"Volim tvoj temperament ljubavi, ali smiri malo s tim ispadima. Ne volim kad me vrijeđaš." - razlogačim oči na njegove riječi. Hrabro moram priznati. Očekujem veliku uvredu.
"Imaš pravo, oprosti." - približi mu se i poljubi ga kratko. Ovo nisam očekivala.
"Uglavnom, poanta priče je da sutra moram razgovarati s njim. Ne mogu to voše tajiti." - i Mya i Thomas kimnu glavom na moje riječi.
"Možeš ti to. Ti si najjača osoba koju poznajem. Poslije moje majke naravno." - nasmijem se.
"Sutra je kratko rečeno, tko živ tko mrtav." - oboje kimnu glavom, a potom ja spustim svoju na stol.