When dreams come true

12. SCENA SMRTI

Mya P.O.V

"Hajde, idemo." - Filipe nas istjera iz studija. Krenem brže hodati, ali kako nisam naučena hodati u štiklama, moj zglob popusti te umalo padnem. Zatvorim oči očekivajući da moja stražnjica dotakne hladan beton, no nečija ruka me spasi od sramote. Otvorim oči i sustretnem se s pogledom Plavokosog koji se tiho hihotao.
"Hvala. Spasio si me vječne sramote. Ponovo." - sada se i ja nasmijem, a on kimne glavom.
"Ti ćeš umrijeti prije nego dođemo do seta." - nasmijem se i nastavim hodati za Filipeom, ovoga puta s povećanim oprezom. Dođemo do mojeg auta i tu Filipe stane.
"Preparkirat ćeš ga ondje, kod onih čunjeva. - pokaže prstom niz ulicu na dva narančasta čunja.
"Jasno." - ni ne trepnem, a on mi u ruke uvali ogromnu pušku. Lice mi poprimi prestrašen izraz što i Filipe primjeti. Puška je bila užasno teška, što ne bi trebalo biti tako ako je rekvizit.
"Rekvizit je. Ne boj se." - pokuša me smirit, a ja samo lagano kimnem glavom i pogledam ga.
"Vozit ćeš dvadesetak metara od tih čunjeva, do sredine ulice otprilike." - Filipe mi nastavi objašnjavati stvari, a ja kimnem glavom.
"Zatim izađi iz auta i pucaj. Aktiviraj pušku evo ovako... - uhvati me za moje ruke i aktivira pušku. Pritisne okidač, puška opali i krene se dimiti iz nje. Poskočim jer me prepadne trzaj okidača. Otvorim očim i pogledam u Filipea.
"Jasno? Eh i da. Zaboravio sam ti reći da smo stavili dvije kamere u tvoj auto. Čisto da dobijemo snimku iz auta. " - uplašeno kimnme glavom.
"Ok, valjda!?" - nesigurno prozborim.
"U redu. E a onda..." - pokaže prstom na dva čovjeka koji sjede na krovu. Bili su obučeni kao snajperisti. O to su definitivno bili snajperisti.
"Molim?" - uplašeno raširim oči, a Filipe me potapša po remenu.
"Ne brini. Pogodit će te lažnim metkom koji se raprsne u lažnu krv. Nećeš osjetiti ništa, ali ćeš osjetiti kad se krv razlije. Zatim počinješ padati, a Thomas te naravno ulovi u svoje naručje. Dalje improvizirajte." - izdahnem zabrinuto. Ne sviđa mi se činjenica da će mi Plavokosi biti toliko blizu. Uopće mi se ne sviđa to. Ako taj plavokosi muškarac ima toliki učinak na mene samo jednim pogledom, kakav će onda tek imati kad mi doslovno diše za vratom?
"Možete to?" - Filipe me vrati iz kratkog transa. Pogledam u Plavokosog pa oboje kimnemo glavom.
"Danas imamo to u planu. Nadam se da ćemo imati bar jedan kadar. Vjerujem u vas." - Filipe nas potapša po ramenu.
"Carla, Dylane vi ćete gore ići na njih. Držite." - oboje im pruži pištolj večeg kalibra. Ja spustim svoju pušku jer je zaista teška. Vratim pogled na Filipea.
"Dakle, oni su Valerijini snajperisti. Ona drži mafiju koju vi morate raskrinkati i strpati u zatvor. Ti ćeš Mya sada ubiti Valeriu, ali oni će ubiti tebe. I Mya nažalost neće preživjeti. Ali, to ćemo ostaviti za bolnicu." - pogleda u mene, pa u ostale.
"Samo malo, ja ubijam Valeriu. A tko je uopće ona?"- probijem tišinu pitanjem. U tom momentu se kraj Filipea stvori plavokosa djevojka. Odmjerim je od glave do pete. Već vidim da će nam ova djevojka biti trn u peti. Vrišti problem.
"Valeria bih bila je." - kaže drsko i bezobrazno. Ništa što već nisam očekivala.
"A inaće tvoje pravo ime je?" - vartim je istim tonom. Ako ona može biti drska, ja mogu biti još gora.
"Valeria. Što ti nije jasno?" - kaže gledajući u svoje nokte.
"Dakle Valeria i u pravom životu, divno. Ti si jedna od tih." - promrmljam si u bradu, a ona kimne glavom. Možda sam bila malo preglasna.
"A ti si prirodna plavuša i u pravom životu. Jedna od tih." - odbrusi mi, a ja krenem na nju. E sada ću joj razbiti taj mali plastični nos! Zamahnem prema njoj, ali me nečija ruka okrene prema sebi. Naslonim se objema rukama na prsa Plavkosog koji se sagne do mojeg uha.
"Pusti ju. Nije vrijedna tvog izbacivanja sa seta. Ne spuštaj se na njezin nivo, veća si i bolja si." - njegove me riječi momentalno umire. Ispuhnem i kimnem glavom, a zatim se odmaknem od njega prije nego što ga ne poljubim. Danas ima poseban utjecaj na mene i, oh, kako mrzim to!
Okrenem se na peri te uhvatim onu pušketinu u ruke. Odmarširam do auta. Sjenem u njega, okrenem ključ te se moj bijesni motor oglasi. U roku par sekundi nađem se na dogovorenom mjestu, iza narančastih čunjeva. Podignem palac u znak da sam spremna te mi Filipe da znak da krenem s glumom. Vidim da napravi svoju "Akcija!" stvar pa stisnem gas te se naglo zaustavim na sredini ulice. Sa suvozačevog mjesta uzmem pušku te je nategnem. Otvorim vrata.
"Dolazi ovamo kučko prokleta!" - viknem iskakajući iz auta. Kad stane ispred mene počnem pucati lažne metke po njoj. Iz puške se počinje dimiti kao ludo. Bacim ju od sebe. Pogledam u nju koja leži na podu s hrpom rupa od metaka. Nasmijem se, ali nakon toga osjetim da sam pogođena. Pogledam gore u snajperiste na koje odmah krenu Dylan i Carla. Pogledam u nebo na što se na silu zaplačem te padnem na koljena.
"Laura! Ne!!" - Plavokosi se prodere i dotrči do mene suznih očiju te se baci na koljena. Ulovi mene koja padnem na njegove ruke.
"Laura, ljubavi drži se." - čudan osjećaj prođe mojim tijelom kada me nazove "Ljubavi". Znam, to je ljubav između Laure i Daniela, ali u svokom liku ima i dio ličnosti glumca koji glumi tog lika. A Plavokosi? On je nevjerojatno privlačana i dobra osoba. Zaista mi je drago što sam ga imala sreću upoznati.
"Molim te Laura, pogledaj me." - kaže tužno, već na rubu suza. Nježno me uhvati za glavu i privuće je k sebi.
"Deni, obećaj mi..." - kažem bezpomoćno i zastanem.
"...da me nećeš zaboraviti. Nikada! - kažem naprežući se samo da bi ovo izgledalo što realnije.
"Laura nitko te neće zaboraviti. Hitna je na putu, samo, pričaj mi Laura." - približi mi se. Osjetim da mi pritišće trbuh gdje sam pogođena da "zaustavi" krvarenje.
"Deni... volim te." - kažem te osjetim njegove usne na mojima. Oh Bože. Nisam očekivala da će improvizacija krenuti u ovom smjeru. Osjetim toplinu po cijelome tijelu, a onda zatvorim oči i uživam u trenutku. Odvojimo se, a zatim ja već "zadnjim izdisajima snage" dovršim svoje.
"Nemojte me zaboraviti. Nemoj zaboraviti da te volim najviše na svijetu." - zatvorim oči na što on spusti glavu na moju. Osjetim njegov dah na cijelom svom licu, a moje tijelo se naježi, od glave do pete.
"Volim te." - poljubi me u čelo, na što se začuju sirene hitne pomoći.
"Rez!" - vikne na što se ja trznem. Počnem se smijati isto kao i Plavokosi.
"OVO JE BILO FANTASTIČNO LJUDI! FANTASTIČNO!" - Filipe počne vrištati i skakati. Ja se ustanem s nogu Plavokosog te sjednemo jedno do drugog.
"Taj poljubac, to je bilo fenomenalno! Fenomenalno! Tko god da je improviziriao u tom smjeru je genije!" - nas dvoje se pogledamo, a onda nasmijemo kao budale.
"Zapamtite moje riječi, vi ćete u svkom mojem filmu glumiti umiruće ljubavnike!" - Filipe kaže pa otrči do krova gdje sada nastupaju Carla i Dylan. Plavokosi i ja ostanemo sjediti još par minuta.
"Svaka čast." - kažem i obrišem mu suzu s lica palcom.
"Rijetko koji muškarac na silu može zaplakati." - nastavim, a on me pogleda.
"Ako se uživiš u ulogu i zamisliš da stvarno gubiš voljenu osobu, možeš. Barem ja mogu i tako mi je najlakše zaplakati." - kimnem glavom i nasmijem se.
"Mislim, s razlogom si ovako, ma reći ću, jeben glumac." - nasmije mi se i kimne glavom u znak zahvale.
"Začudila bi se kada bih ti rekao da si najbolja glumica s kojom sam ikada radio ovakve scene. Nikada valjda nisam ovakvo nešto snimio u jednom komadu. Pogotovo improviziranje. Ali, s tobom mi je sve došlo prirodno." - nasmješim mu se na te riječi i osjetim da sam se zacrvenila.
"Ne bih rekla da sam baš najbolja, ali za prvi put mislim da sam bila dobra." - on odmahne glavom.
"Jesi li normalna? Ja koji umirem u svakom filmu i koji je glumio u dosta filmova još uvijek ne mogu ovo ovako odglumiti. Bila si savršena, u svakom smislu te riječi. - nasmijem se.
"Ajde, ajde slatkorječivće jedan prestani mi laskati. Umislit ću se." - lagano ga udarim u rame na što se on nasmije. Nastupi malo neugodna tišina i taman je krenem probiti, no on me preduhriti.
"Idemo gore pogledati njihovu scenu?" - elegantno ustane te mi pruži ruke. Kimnem glavom uz osmijeh te prihvatim njegove ruke. Povuće me te me vrlo lako podigne. Zaputimo se prema ljestvama kojima se popnemo na krov. Stanemo iza Filipea koji pomno prati svaki Carlin i Dyanov korak.