When dreams come true

16. POGLEDI

Carla P.O.V

Uz zvuk svog alarma lagano ustanem iz kreveta. Protegnem se i otiđem u kupaonicu gdje obavim higijenu, a zatim svučem sve sa sebe. Upalim toplu vodu i pustim ju da teče niz moje tijelo. Opustim se i zatvorim oči. Topla voda i sam zvuk iste me totalno uspavljuju i opuštaju. Sto misli motalo mi se glavom. Ono sinoć s Dylanom je bilo zaista lijepo. U njegovom zagrljaju sam se osjećala toliko sigurno, zaštićeno od svega što postoji. Kao da mi nitko ne nože ništa. Rijetko sam se i sa kim osjećala ovako. I to mi je sve više trebalo. Ali po drugoj strani imam neki svoj standard koji će Dylan zaista morati zadovoljiti, misli li se dokazivati da je dobar i da ima dobre namjere. Iskoristim svoju kupku s mirisom jagode te saperem sve sa sebe. Ostanem tako još malo pod tušem kad čujem otvaranje vrata. Prvo na koga pomislim je Mya koja je i obično ulazila dok sam se ja tuširala, ne imajući ni na kraju pameti da bi mogao biti Dylan ili Thomas. Ali kada ugledam visoku mušku figuru, tamne kose i širokih ramena, sklupčam se u lopticu i vrisnem kao nikada u životu. Dylan poskoči, pogleda me kroz staklena vrata tuš kabine, prekrije oči i istrči van bez ijedne riječi. Izađem iz tuš kabine i zaključam vrata kao što sam već trebala. Osušim se ručnikom te oblačeći donji veš otključam vrata. Izletim van trečeći do svoje sobe naravno ne pomišljajući da je ovaj još uvijek ovdje. On je sjedio na podu pokraj vrata i čim sam izašla uhvatio me za ruku kako bi se ispričao.
"Carla opros..." - shvati da na sebi imam samo donji veš pa čvrsto zatvori oči i teško proguta. Okrene glavu i otpusti mi ruku.
"Oprosti." - kaže kroz grč na što ja dodam jedno "U redu je." i potrčim u sobu. Na brzinu se obučem u nešto elegantno; danas je to bila poduža traper košulja koja je služila kao haljina te moje elegantne bež cipele koje su se vezale oko noge. Savršeno. Dodam malo natural make - upa pa se spustim u prizemlje. Vidim da Mya idalje spava, a Thomas ju zaljubljeno promatra. Uzmem mobitel te ih potajno slikam. Zatim se spustim dolje i pozdravim Thomasa.
"Probudi ju, slobodno." - nasmijem mu se na šta mi se on nasmije sladunjavo. Namignem mu, a on se idalje smije.
"Znam da ti se sviđa." - izleti iz mene potiho, a on spusti pogled. Sjednem na fotelju nasuprot njega.
"Možda malkice?"- pokaže prstima.
"Je li to loše?" - zbunjeno me upita, a ja odmahnem glavom.
"Potpuno suprotno. Divno je." - ponovno mi se nasmije.
"Ali napraviš li joj nešto, proći  ćeš lošije od one djevojke u horroru što smo sinoć gledali." - zaprijetim mu, a on mi se iskreno nasmije.
"Misliš li da bi bio u stanju napraviti nešto ovom biću?" - pokaže prstom na Myu.
"Poprilično san siguran da bi me ubila." - kimnem glavom uz smijeh.
"To je istina." - oboje se nasmijemo.
"A i mislim da mi nekako previše znači da bih joj nešto napravio. Ali samo mislim." - namigne mi na šta ja kimnem glavom uz smijeh.
"Vidim ti to u očima, u pogledu." - on se nasmije.
"Nemoj me cinkati, molim te." - odmahnem glavom.
"Zašto bih te cinkala pobogu? Za što prijetelji služe?" - bacim ruke u zrak.
"Reci mi što to vidiš u mojem pogledu?" - pogleda me.
"Sviđa ti se i stalo ti je do nje. Takav iskren pogled već dugo nisam vidjela." - on kimne glavom i spusti pogled.
"Isto to i ja vidim u tvojem pogledu." - namrštim  se. Zatekne me ne spremnu.
"M...mojem pogledu?" - promucam upitnio.
"U pogledu koji poklanjaš Dylanu." - dobacim sarkastično "Aha", a onda odmahnem glavom. "Zašto si tako hladna prema njemu?" - pogleda me duboko u oči pa u dušu.
"Sad zvučiš kao Mya." - ispuhnem i spustim pogled.
"Hej, ja sam tebi otkrio tajnu, sada ti otkrij meni svoju." - pogledam ga.
"Ja sam sama otkrila tvoju tajnu." - nasmijem se ponosno.
"I ja sam tvoju. Touche prijateljice." - nasmijem se njegovom naglasku i tome što me doveo u škripac, a zatim spustim pogled.
"Bojim se Thomas. Bojim se da me ne iskoristi. Ne povrijedi." - otvorim mu se kao knjiga, a on razlogači oči i pokaže rukom prema gornjem katu.
"Ona budala?" - odvali se smijati. Kimenm glavom.
"Pa on je u tebe zaljubljen preko ušiju Carls. On nije u stanju zagziti mrava. Ja ti to mogu potvrditi." - progutam knedlu i teško izdahnem, a onda kimnem glavom.
Osjetim veliko olakšanje u prsima. Osjetim kao da mi je kamen pao sa srca. Vjerujem Thomasu. On u mene uljeva veliku dozu samopouzdanja i hrabrosti. Volim Dylana. I ne više na onaj fangirl način. Volim ga onako, kao što žena voli muškarca i kao što Thomas voli ovu luđakinju.
"Hvala ti Thom. Zaista si mi pomogao." - on mi pokloni jedan topao osmijeh.
"Pa zašto prijatelji služe?" - kaže zadržavajući osmijeh na licu.
"Da mi skuhaju kavu." - oboje poskočimo kad čujemo Myin glas. Ona se samo lijeno okrene na drugu stranu.
"Skuhat ću ti kavu, budalice." - dobaci jedno pospano "Jej." te ja produžim u kuhinju. "Thomas kava?" - upitam, a on dobaci jedno "Može." Proderem se iz petnih žila da bi Dylan čuo poziv za kavu. Napravim četiri kave te stavim na stol u dnevnom boravku, odnoseći čaše i zdjelu od kokica. Na brzinu popravim jastuke te Mimasu otvorim stražnja vrata kako bi se mogao istrečati u dvorištu iza kuće. Tako radi svaki dan ako ga Mya ne prošeta. A kako sada baš i nemamo vremena, prisljen je igrati se sam. Začujem korake odozgo pa ugledam Dylana. Izbjegne moj pogled, vjerojatno zbog onog što se dogodilo maločas.
"Carla stvarno oprosti." - Dylan mi se ponovno ispriča, a ja kimnem glavom i otpijem gutljaj kave.
"Zaboravljeno." - on raširi oči pa me upitno pogleda.
"Opet se čudno ponašaš. Očekivao sam da ćeš me ubiti." - nasmijem se.
"Ne brini, sada sam opet dobra Carla." - namignem mu uz osmijeh, a on kimne glavom.
"Lijepo za znati." - svi se nasmijemo. Zatim Mya napokon digne glavu.
"Što sam propustila?" - pogledam čas u Thomasa čas u Dyalana pošto sam se nalazila između njih.
"Apsolutno ništa." - Thomas kaže i namignem mi na šta se ja njemu nasmijem. Popijemo kavu, sredimo se do kraja pa se zaputimo u studio.