When dreams come true

21. SAN

Mya P.O.V

Zaustavimo se ispred Royala te mi Thomas, obilazeći auto, pristojno otvori vrata. Nasmijem mu se te mi on pruži ruku i ja izađem iz auta. Uputimo se preme vratima bez ijedne riječi te ulazeći u restoran zauzmemo stol koji je Thomas razervirao. Thomas? Što je meni. Plavokosi, on je rezervirao stol. Sjednem nasuprot Plavokosog te mu poklonim još jedan osmijeh. Ne znam, čudno na mene utjeće taj prokleti britanac.
"Izgledaš božanstveno večeras. Znam da sam ti to već rekao, ali zbilja je tako." - pokloni mi ogroman, iskren osmijeh te ja osjetim leptiriće u trbuhu. Sranje. Zadnji put sam ih osjetila prije dvije godine s... nebitno. Ne želim se ni sjećati toga. Ne u ovom trenutku. Duboko udahnem.
"Hvala ti. Nisi ni ti za odbaciti, da znaš." - ponovno mi se nasmije.
"Ali... Iskreno puno mi znači taj kompliment. U trenutku kad sam se pogledala u ogledalo i vidjela tu glupu maramu i kad nisam mogla obući sako kako spada sjela sam i duboko preispitala trabam li uopće ići igdje. Tako sam se naživcirala da sam, kunem ti se, razmišljala da razbijem gips od stol za šminkanje." - nastavim govoriti bez zaustavljanja, a on mi se samo preslatko nasmije i odmahne glavom.
"Znaš da si preljepa, s gipsom i bez njega. Sa sakoom i bez njega. Sa šminkom, ali još si ljepša bez nje." - zagrizem usnu, a onda se opet nasmijem. Nikad mi nitko ovo nije rekao. Nikad mi nitko nije rekao da sam lijepa bez šminke, da sam lijepa kako god da okreneš. Nikad se nisam osjećala ovako, posebno. Kao da sam nekome bitna.
"Ma uopće nije bila stvar u tome. Znam ja da sam savršena, Bože, nisam tebe čekala da mi to kažeš. Stvar je u principu. Mrzim ovaj gips i ne znam kako ću izdržati s njim još tri tjedna." - podignem malo ruku iz marame, a on ponovno odmahne glavom. Naravno da sam opet sve prebacila na šalu. Mrzim osjećaje, mrzim nekome pokazivati da mi je stalo do njega. Mrzim pokazivati da sam ranjiva. A u ovom momentu bila sam najranjivija ikad.
"Da. I opet je tu stara Mya." - nasmije se, a ja se namrštim.
"Ona je uvijek tu. Vjeruj mi. Ova finoća, to je moja najbolja krinka." - namignem, a on se nastavi smijati.
"Ne znam je li ti itko ikada rekao da si izuzetno simpatična?" - pogleda me duboko u oči te na trenutak zaboravim disati.
"A što je ovo? Igra ko će kome podjeliti više komplimenata?" - priupitam ga pomalo podrugljivo te se naslonim na naslon stolca.
"Ne, ne samo... Užasno si simpatična osoba. Svaka tvoja riječ je na mjestu i paše uz tvoj karakter. Simpatično je." - nasmijem se.
"Mislim, mogu ja biti i opasna. Ovisi koju Myu preferiraš" - on odmahne glavom i podigne ruke.
"Biram simpatičnu Myu. Da, simpatična Mya mi je savršena." - kimnem glavom te u tom trenuku dođe konobar pa naručimo jela. "Ispasti će totalno klišej, ali pitat ću jer me iskreno zanima. Od kuda gluma? Kako si se pronašla u tome?" - podboči se na laktove i pogleda me u oči ponovno. Ja samo slegnem ramenima.
"Ne znam. Neki ljudi se uspiju izraziti kroz glazbe znaš. Pjesma, skladba ili nešto. Ja se nisam pronašla u tome. Pisanje mi je uvijek išlo ok, uvijek bih smišljala svoje male scenarije i kasnije ih izvodila u kupaonici pred ogledalom kao da sam u nekom kazalištu pa bi onako na mobitelu pustila lažan pljesak i naklanjala se. Što ja znam. Gluma kao da je urođena u mene. A i od malena sam bila odlična u laganju. Nije neka pohvala već, znala bih okrenuti priču da uvijek krajnji rezultat ispadne dobar i pozitivan za mene.
"Mali manipulator. Da, vidim to."- namrštim se.
"Hoćeš reći da sam ja mali manipulator?" - pokaže prstima kao "mali" pa se ja nasmijem.
"Razumijem da. Također. Moja prva uloga je bila s tipa pet godina. Osjećao sam se tako ponosno i sretno pred tom kamerom." - kimnem glavom.
"Upravo tako. Isto tako sam se ja osjećala kad sam dobila ovu ulogu. To je definitivno bio najsretniji trenutak u mom životu. I još traje." - ubrzo nam konobar donese naša jela u kojima smo zaista uživali. Sve to prođe uz neki formalan razgovor i upoznavanje. Iskreno sam uživala. Vrijeme je prolazilo kao ludo dok sam ja zaljubljeno gledala u tog plavokosog britanca. Čas u njegove usne, čas u preljepe oči. Bio je toliko šarmantan i toliki džentlmen. Nisam ni slutila da takvi muškarci idalje postoje. Ali izgleda da sam se prevarila. Jedan savršeni muškarac je sjedio ispred mene i trudio se svim silama osvojiti me. Je li uspio u tome? Apsolutno i sto postotno.
"Hoćeš da te odvedem na na jedno apsolutno klišej mjesto? Onako kao da smo u glupom  rom-comu? " - kimnem glavom veselo.
"Očekivao sam ne. Ali razveselila si me." - ustanemo nakon što on stavi novac u račun.
"Mogla sam i ja platiti. Hoćeš barem po pola?" - odmahne glavom.
"Ne dolazi u obzir. Hajde, idemo!" - uhvati me za ruku na šta mojim cijelom tijelom prođu trci. Zašto taj glupi britanac ima toliki utjecaj na mene? Samo me primio za ruku, a već sam vlažna. Otvori mi vrata te ja prva napustim restoran. Brzo se nađemo u autu koji odmah upali i krenemo u smjeru obale.
"Idemo na plažu?"- kimne glavom davajući mi jedan brzinski pogled.
"Rekao sam klišej." - brzo se nađemo na pješčanoj teksturi. Parkira auto na sred plaže te napustimo isti. Sjednemo na neku ležaljku blizu mora. Pogledam u nebo. Pun mjesec, čiji se odraz ocrtavao na mirnoj provršini mora, zaustavljao je dah. Scena iz filma, ali nisam se osjećala kao da je film. Zapravo jesam, samo što ovaj put nisam pomislila kad će prebaciti ovu scenu. Ovaj put sam željela da nikad ne završi.
"Lijepo je, zar ne?" - pogleda u mene. Prikujem svoj pogled na njega i njegove oči koje su izgledale kao dva dragulja.
"Oh Bože, čime sam ovo zaslužila?" - vratim pogled na more.
"Ušla si mi pod kožu. Mala manipulatorice." - nasmijem se i okrenem se prema njemu.
"Znaš na što me podsjećaju tvoje oči prepune ovolikog sjaja?" - odmahnem glavom.
"Na Auroru borealis. Polarno svijetlo, magičn prizor." - sladunjavo se nasmijem.
"Povraća mi se od ovih izljeva ljubavi. Ali i ti si meni ušao pod kožu Plavokosi britanče." - spusti pogled na svoja stopala kojima promrda pjiesak. Ušutimo oboje neko vrijeme. Sad već postaje malkice neugodno, usudila bih se reći.
"I što sad Plavokosi?" - prekinem nelagodnu tišinu, a on slegne ramenima i uzdahne teško.
"Razmišljam koliko je jadno da te poljubim na prvom spoju." - malkice raširim oči dok on idalje ne miče pogled sa svojih stopala s  kojima se igra pijeskom. Srce mi jače zakuca, a krv mi šibne u obraze. Osjetim snažnu toplinu koja prođe mojim tijelom i zaustavi se u donjem dijelu mog trbuha. Oh Bože kao da gledam neku seriju ili film, šta je ovo?
"Ma zajebi sve..." - ne uspijem se niti snaći kad osjetim njegove usne na mojima. Ta toplina ponovno proreže moje tijelo. Dlanovi mi se počnu znojiti, a ja polako ostajem bez daha. Ne želim se odvojiti od njega. Rađe ću se jebeno ugušiti nego prekinuti ovaj savršen trenutak. No, on me preduhriti. Odmakne se od mene te oboje udahnemo. Osjetim njegov dah na svojim usnama. Idalje je jako blizu i samo me gleda duboko u oči, u dušu. Okrenem pogled na drugu stranu i... nasmijem se. Jebeno se nasmijem. Ovaj poljubac nije bio ni jebeno sličan onom za film. Da, tada sam se osjećala kao u bajci. Ali sad... ovo sve je kao san. Samo se sada stvarno ne želim probuditi. Ako je san nek traje još par minuta. Neko vrijeme samo smo se gledali u tišini. Više nije bilo neugodno. Sada, tišina je pričala za nas. Imala sam osjećaj kao da pričamo na jednoj višoj razini, kao da si čitamo misli. Prsti su nam se spontano isprepleli. Stopili smo se u jedno. Jedan poljubac bio je dovoljan da upotpunosti shvatim da sam istinski zaljubljena u ovog čovjeka, u kojeg nikada nisam ni sanjala da ću biti zaljubljena. I nije to samo zaljubljenost, ovo je ljubav. Volim ga. Volim ga na višoj razini, kao žena muškarca, ne kao djevojka dječaka. Želim osnovati obitelj s njim, želim da bude otac moje djece. Ne znam kada se ovo dogodilo, kako se dogodilo u ovo malo vremena, ali dogodilo se. Sve je sjelo na svoje mjesto, sve ide svojim tokom. Pa zašto se onda opirati?
"Kasno je. Možda bih te trebao vratiti kući da Carla ne pomisli da sam te kidnapirao ili silovao u šumi." - oboje se nasmijemo. Kimnem glavom pa ustanem. Budući da sam imala pete, one su se zabole u pješčanu podlogu te sam umalo pala. Bez oklijevanja sam se uhvatila za ruku Plavokosog.
"Da ne slomim i drugu." - on se nasmije pa krene koračati ispred mene. Sjednemo u auto te bez riječi provedemo vožnju. Kad uđe u dvorište i parkira auto, izađe iz istog te ga zaobiđe i otvori moja vrata. Ponovno mi pruži ruku te me doprati do vrata. Ali ja zapazim nešto čudno. Nečiji auto bio je parkiran do mog Ranga.
"Nije li ovo Dylanov auto?" - Plavokosi kimne glavom. Oboje suzimo oči pokušavajući razviti scenarij u glavi.
"Zanimljivo." - kimnem glavom. Stisne kvaku na moj znak te me povede unutra. Izujem se i njemu kažem da ne mora. Pozdravimo Mimasa, a zatim viknem jedno Carla. Već se krenemo uspinjati po stepenicama kad iz njezine sobe izlezi napola obučeni Dylan. Samo projuri pored nas i izađe iz kuće dok Carla izađe iz sobe zagrnuta u svilenu plahtu. Kad nas ugleda, vrisne i otrči natrag u sobu. Plavokosi i ja se nasmijemo i samo kimnemo glavama.
"Bilo mi je jako lijepo večeras s tobom." - prvi kaže ono što sam ja imala u planu. Spustim pogled na sekundu.
"Teško mi je priznati, ali također. Bilo je savršeno." - on dobaci jedno "Drago mi je." na što se ja nasmijem.
"Laku noć ljepotice." - približi mi se i spusti svoje usne na moje čelo. Ostavi kratki poljubac te se spusti po stepenicama i lagano elegantno došeta do vrata. Ja sjednem na stepenicu i gledam u njegovom smjeru. Kad otvori vrata i krene izaći, još jedanput se okrene prema meni i nasmije se. Mahne na što i ja mahnem njemu. Izađe iz kuće uz ne toliko glasno lupanje vratima, a ja samo spustim glavu na svoja koljena. Jebeni šarmantni britanac! Uzadhnem duboko. Ustanem pa krenem u smjeru Carline sobe.