When dreams come true

32. STARA PRIJATELJICA

XXX P.O.V

Promet L.A. danas je bio gušći nego ikada i to baš kad sam ja morala biti na jednom mjestu. Žurila sam koliko sam mogla, preticala automobile, ubacivala se u trake i kršila prometna pravila, ali sam na kraju ipak stigla na željenu lokaciju oko osam i dvadeset. Zakasnila sam malo, neću biti prva, ali nema veze. Uletim unutra i uspijem objasniti recepcionarki tko sam i zašto sam ovdje. Iako me isprva odbila par puta, ipak mi je dopustila da sudjelujem. Stanem u red i okrenem se udesno nakon što sve djevojke ispred mene podivljaju. Susretnem se oči u oči s velikom zvijezdom malih ekrana, Dylanom O'Brienom. Nasmije mi se i namigne mi, a onda nestane u odajama male sobice na kraju hodnika. Par minuta nakon toga iz sobice bijesno izađe djevojka s gipsom na ruci i... On. Visoka mršava figura plave kose koja ju prati u stopu. Bio je ljepši nego inače, kao da je procvjetao. Koračao je svojim dugim nogama pričajući joj nešto. Prošao je nervozno rukom kroz kosu, a ja sam se blago rečeno rastopila. Osjetila sam leptirić u trbuhu, koža mi se naježila, a na lice mi je pobjegao osmjeh. No na kraju, mislima mi se prošeta jedno pitanje; tko je ta plavuša u gipsu? Što on radi blizu nje? Jesi li zajedno? Popratila sam sve vijesti u zadnjih par tjedana, prošla sve portale i kupila sve časopise, ali nigdje ni riječi da Thomas ima novu djevojku. Ali dobro, zato sam ja ovdje. I ako je ima, neće još dugo.
Kada sam na jednom portalu pročitala da se traži nova glumica za, filmski spektakl u nastajanju, Perfect Crime, bez oklijevanja sam se prijavila. Nisam ni pročitala za koju ulogu se prijavljujem, a niti me bilo briga. Jedino bitno je bilo to da ćemo se ponovno sresti.
Thomas i ja imali smo povijest. Prije tri godine, otprilike, dogodilo se ono što sam najmanje očekivala, on je dobio novu ulogu u filmu, u Americi, a ja vezana fakultetom i obavezama morala sam ostati u Londonu. Naravno, sve je počelo kao veza na daljinu, ali ubrzo i završilo. Jednostavno nije išlo. On to nije htio dovoljno jako. Davala sam sve od sebe, ustajala u sred noći i krila se u wcu kako ne bih probudila svoju cimericu, kako bih razgovarala s njim, vidjela njegovo lijepo lice.
"Postoji druga. Žao mi je. Oprosti što sam te zavlačilo. Nadam se da možemo ostati prijatelji, stvarno bih to volio." U suzama, kimnula sam glavom. Prekinula sam taj poziv i to je bilo to. Od tada, on je pratio svoje snove u Americi, a ja sam završavala fakultet u Londonu. Naši putevi jednostavno se nisu križali već rastajali. Teško mi je palo to. Dugo nakon toga nisam imala nikoga, nemam ni sada. I isto tako se nadam da ni on nema nikoga. Jer došla sam ovdje osvojiti ga natrag. Uz fakultet, upisala sam akademiju gluma. Maturirala sam ranije i to sve zbog njega koji me naučio sve o glumi. Upila sam valjda i dio njegovog talenta. Pa kako i ne bih, svaki dan s njim bih prolazila scenarije, obavljala sam kastinge s njim, bila sam mu najveća podrška. A onda, postala sam prepreka. Isprva je htio odbiti ulogu u tom filmu u Americi, ali odgovorila sam ga. Učinila sam što je trebalo biti učinjeno, ali shvatila sam da sam pogriješila. Nisam ga smjela pustiti. I nikada i nisam. Zato i jesam ovdje, da ga dobijem natrag, da ispravim grešku koju sam učinila i da ju više nikad ne ponovim. Jer Thomas Brodie Sangster pripada samo meni.
Ponavljala sam tako tekst, a red ispred mene se smanjivao. Za kojih sat vremena, ostale smo samo ja i još dvije djevojke. Nisu izgledale baš spremno pa je ubrzo došao i red na mene.
"Ako je to sve onda možemo pozvati Filipea i..." - pokucam o štok vrata.
"Ostala sam još samo ja, kasnila sam pa ne znam jeste li me zapisali na popis." - pogledam u plavokosu djevojku koju sam prekinula u govoru. Odmjerim ju od glave do pete. Bila je vrlo jednostavno obučena; imala je plave široke traperice i crnu duksu. Rukav desne ruke bio je podignut iznad gipsa koji je imala. Svoju plavu kovrčavu kosu imala je zavezanu u polu visoki rep. Šminke nije imala previše, zapazila sam malena krila tuša za oči te maskaru na nejzinim vrlo dugim trepavicama. Bila je blago rečeno preljepa. Htjela bih se pitati što vidi u njoj, ako su zajedno, ali jasno mi je. No, to nije bilo sve. Do njega s druge strane, sjedila je još ljepša brineta. Njezina kosa bila je savrešno ispeglana, njezin crveni ruž savršeno je naglašavao njezine biserno bijele zube. Bila je obučena u crne hlače i prekrasnu bluzu s crvenim detaljima. Bila je toliko elegantna da je iz nje odisao glamur i stil. Nisam mogla skinuti pogled s nje, zbilja. Valovi ljubomore plovili su mojim tijelom. Nisam znala bi li bila ljubomornija na plavušu ili brinetu, s obzirom da su obje sjedile pored Thomasa.
"Hej, uđi uđi. Kad si spremna možeš početi." - obrati mi se prekrasna brineta. Pogledam dijagonalno u smjetu Thomasa koji je nešto piskarao. Je li moguće da me ne prepoznaje? Toliko trenutala provedenih zajedno, kako je to moguće?
Kimnem glavom, udahnem duboko pa započnem sa svojim dijalogom. Bez ikakvih problema glumila sam svojoj dijalog u kojem mi je sugovornik bio Dylan. Izgleda da on onda glumi Tylera. Iako mi je pogled većinu vremena bio prikovan za njega, nerijetko sam pogledavala u Thomasa koji nije podizao pogled s jebenih papira. Kako je to moguće? Zar niti jednu djevojku nije pogledao? Pobogu drži audiciju, mora vidjeti tko bi mu potencijalna kolegica mogla biti.
"Zaboravi na onu gore i gledaj audiciju. Djevojka je fenomenalna." - čujem šaputanje plavokose djevojke koja spušta svoju ruku na Thomasovu. On napokon, već kad sam bila na kraju izredbe pogleda u mene. Naši pogledi se napokon susretnu. Mislila sam da ću izgoriti, ali on... Njegov pogled bio je hladan kao led. Zar me se stvarno ne sjeća, zar je stvarno zaboravio svaki naš trenutak, uspomenu, dodir?
"Bila si odlična! Kako se zoveš djevojko?" - obrati mi se vrckasta plavuša koja pusti Thomasovu ruku. Osmjeh joj je titrao licem.
"Tara Dawis." - nasmijem joj se natrag.
"Imaš karizmu, imas dar, talent, imaš glas, a bogami i stas! Divna si!" - zahvalim joj se iskreno i ponovno nasmijem.
"Slažem se s Myom. Ovo je bila najbolja audicija do sad. Barem po meni. Ja mislim da imamo novu Valeriju." - i djevojka smeđe kose me pohvali.
"Slažem se s Myom i Carlom. Ubila si djevojko." - Dylan mi se također nasmije. Thomas podigne svoj pogled s papira i pogleda me.
"Ako oni kažu može i ja se slažem." - zahvalim se i krenem nešto reći, ali on me preduhitri ustane i izjuri van.
"Ispričaj nas. Imamo problemčić. Vraćemo se za čas." - plavokosa djevojka, imena Mya valjda, istrči za Thomasom. Ostanem sama s Dylanom i Carlom, valjda. Sve što sam htjela je ići za Thomasom i napokon ga pozdraviti nakon tolikih godina.
"Možete li me ispričati? Znam da je super neodgovorno i neprofesionalno, ali ja sam Thomasova stara prijateljica. Moram vidjeti što je s njim." - to i napravim. Istrčim iz sobe i osvrenem se oko sebe. Prvo pregledam što ima desno, a onda otiđem lijevo i stanem ispred vrata muškog wca.
"Thomas ništa se neće dogoditi! Neću dopustiti to. Ta mala koza se namjerila na krivu luđakinju. Nema šanse da ćeš ti ispasti kriv na kraju." - plavokosa djevojka govori Thomasu.
"Mya, ali ona ima vrlo vrlo uvjerljivu priču i..."
"Thomas, zaboga, pa znam što se dogodilo! Plus odvjetnica sam, tvoja odvjetnica, neću dopustiti da ti se išta dogodi. Nemaju šanse, plus na semaforu postoje kamere. Imamo dokaze crno na bijelo. Valerija ide u zavor, nema daljnjeg." - provirim kroz vrata točno u pogrešan trenutak. Thomas kimne glavom tužno i zagrli Myu čvrsto. Stoje tako par sekundi, a onda se krenu udaljavati. Potvrde moju sumnju da su u vezi poljupcem. Bijes i ljubomora natjeraju moju krv da proključa. Brzo se maknem s ulaza shvativši da izlaze iz wca. Pravim se zbunjenom i okrenem se prema njima.
"Što je bilo? Gdje si krenula?" - Mya mi se obrati ljubazno.
"Thomas zar me se stvarno ne sjećaš? Tara, Tata iz Londona. Tvoja Tara." - izleti iz mene kad nam se pogledi opet susretnu.