When dreams come true

19. POSJETA

Carla P.O.V

Nakon što pokupim sve stvari s posla i javim se svima u noćnoj smjeni, pobjegnem sat vremena ranije doma izvlačeći se na Mynu bolest. Brže-bolje dođem doma otvarajući vrata i vikajući jedno glasno "Bok!". Ugledam Dylana i Thomasa kako gledaju neku utakmicu. Izujem cipele te objesim svoj kaput na vješalicu bacajući svoju torbu na kauč.
"Seronje, gdje je slomljena?" - napokon me primjete i maknu pogled s tv-a na mene.
"U sobi. Odmara." - Thomas kaže vraćajući pogled na tv. Pomazim Mimasa koji je skakao po meni, pa odšetam do stražnjih vrata i pustim ga u dvorište. On izađe van igrajući se sa svojim lopticama koje mu par puta bacim.
"Idem vidjeti gdje je bolesna. Vratit ću se." - oni kimnu glavom razgovarajući o nekom Kaneu, valjda.
Popnem se po stepenicama vikajući Myino ime. Pokucam dva-tri puta na vrata pa stisnem kvaku. Nađem ju kako gleda neki blesavi video na youtubeu pa ju cimnem gurajući ju. Sjednem do nje, a ona se uspravi.
"Prepala si me." - obje se nasmijemo.
"Šta ima slomljena?" - očekujem jedno ništa, ali kad slegne ramenima, pa bar koliko je bila u moći, shvatim da ipak nešto ima.
"Nešto sam propustila? Ne, nemoj mi to govoriti." - sarkastično se namrštim.
"Zapravo..." - naglo okrenem glavu prema njoj. "Ima... ima jedna stvar, da." - radoznalo ju pogledam okrećući se potpuno prema njoj.
"Pričaj budaletino." - ona se samo sladunjavo i zamišljeno nasmije.
"Ne znam Carla ne znam!"- naglo legne na krevet.
"Sama pogledaj." - okrene mi svoju desnu ruku na kojoj je bio gips. Kad vidim da nešto piše na njemu, brže bolje pročitam natpis. Prekrijem ruka usta baš kao i ona.
"Mya..." - ona samo kimne glavom.
"Mya..." - ponovim ushićeno.
"Stani! Prije nego što počneš sa svojom paranojom, ne! Neće me silovati, neće mi presjeći grkljan ili me iskorititi." - odbrusi mi, a ja se uspravim. Ona me bez ijedne riječi zagrli.
"Sretna sam! Presretna!"- viknem skoro na rubu suza.
"Je li moguće da je velika Mya Lewis pustila nekoga unutra?" - spustim prst na njezino srce. Ona samo odmahne glavom.
"Nisam još. Izaći ću s njim i izvidjeti situaciju." - ja se samo nasmijem. Mya se zaljubila i ja idalje ne vjerujem. Ta djevojka je čudo. I u dobrom i u lošem smislu. Predraga je i preluda. Ali nije zla. Ona je tip osobe koja će uvijek biti tu za tebe, koja će ti uvijek pomoći, ali ako ju povrijediš gotovo je. Onda se pretvara u tvoju najgoru noćnu moru. Ta žena kada te prekriži to je kraj. Tako je bilo sa prošlim dečkom. Povrijedio ju je, ostavio zbog druge. Elegantno ju je povrijedio, ali ta djevojka, taj mali vrag vratio mu je puno gadnije. Ali, ne želim sada o tome. Nakon toga bila je slomljena i nikog nije pušta blizu sebi, a kamali u srce. Ovo je novo za mene. Novo za nju. Ali, iskreno nije me strah da će ju Thomas povrijediti. Jer taj čovjek je previše zaljubljen. Iskreno, više me brine činjenica da bi ona njega mogla slomiti. Ubiti.
"Hej hej! Zamišljena!" - maše mi rukom pred očima dok se ja trznem. Pogledam u nju.
"Neko je na vratima." - obje ustanemo i krenemo se spuštati dolje, ali kad na vratima ugledamo Valeriu ja stanem na rubu stepenica dok Mya ostane na vrhu istih.
"Šta radiš u mojoj kući?" - Mya se pordere, a Dylan i Thomas pogledaju u smjeru nas. Thomas stoji bliže vratima pa predpostavim da ju je on pustio unutra. Ona krene prema stepenicama, ali ju Mya zaustavi. U rukama nosi cvijeće i nekakvu šugavu bombonijeru.
"Ne prilazi mi." - okrene se i krene prema svojoj sobi na što se i ja popnenem gore. Valerija to također napravi baš kao i Dylan. Sustigne me pred kraj stepenica i snažno odgurne u stranu što rezultira mojim padanjem na leđa. Već zatvorim oči očekujući ogromnu količinu boli, ali onda osjetim da me nešto spriječilo u tome. Lagano okrenem glavu kad osjetim dah na svome vratu. Susretnem se s Dylanovim savršenim čokoladnim očima. Ostanemo tako par sekundi, možda minuta, na šta Valerija bijasno cikne. Naglo okrenem glavu prema Myi koja bijesno prilazi Valeriji i histerično joj otima cvijeće iz ruke. Baci ga pod svoje noge i snažno zgazi dok bombonijeru baci kao leteći tanjur tako da odleti preko pola kuće.
"Reći ću ovo jednom pa načuli uši." - uhvati je za kosu i približi se njenom uhu.
"Približiš li se još jednom Carli, Thomasu i Dylanu osim ako tako ne piše u scenariju, ubit ću te. Kunem ti se. Skoro si mi ubila najbolju prijateljicu, a prije toga mene. Reći ću ti jednu stvar. Namjerila si se na krivu osobu. Na krivu kučku! Jesam bila  jasna?!" - Mya se prodere dok ona samo kimne glavom.
"Mya pusti ju." - Thomas prođe pored nas te se lagano približi Myi i uhvati je za podlakticu ruke kojom je ona uhvatila Valeriju za kosu.
"Nije vrijedna živciranja." - ona ju pusti, a zatim se okene i snažno zagrli Thomasa. Namigne mi što znači da igra neku prljavu igru. Ustima mi pokaže "Poljubi ga". Pošto nemam vremena za oklijevanje okrenem se i nježno prislonim svoje usne na Dylanove na šta čujem Valerijino lupanje nogom. Pokušam se odmaknuti od Dylana, ali prvo on me ne pušta, drugo nešto u meni ne dopušta. Ljubili smo se tako neko vrijeme dok nisam čula glasan tresak vrata što znači da je kučka otišla. Odmaknem se od Dylana i brzo zagrlim Myu.
"Dobro si joj rekla." - šapnem joj u uho na što ona kimne glavom.
"A ti si se malo previše uživila u poljubac." - ona šapne meni, a ja ne lagano odgurnem. Pogledam u Thomasa koji se samo smijao prekriženih ruku pa onda u Dylana koji je začuđeno stajao na stepenicama.
"Ovo je bilo za potrebe... potrebe... potrebe rješavanja te kučke, ništa više." - kaže pa naglo potrčim stepenicama u prizemlje. Čujem da se oni gore smiju i nešto šapuću. Spuste se dolje za mnom pa svi sjednemo na kauč pričajući o današnjem ludom danu.