To je.... Švabica! Odkud ona ovdje?!
" Sara!" Viknula je, a ja sam samo okrenula glavom i pravila se da ju nisam vidjela. No nažalost, krenula je prema meni.
Stavila sam torbu na pod kraj stola i sagnula se izvaditi knjige iz torbe. Kad sam se ustala, dobro da nisam srčani dobila.
" Sara, Sara... o moj Bože! Ne vjerujem da ćemo ići u isti razred!" Uzbuđeno je rekla, a meni su se usta otvorila do poda.
Zajedno u isti razred?! Zar nije ona ono starija par godina od mene?
" Nećeš ništa reći? Nisi sretna zbog toga?"
Samo sam klimnula glavom i kiselo se nasmješila. I onda je naišla Filipa.
" Šva, ovaj Rosmarie! Pa odkud ti?" Iznenađeno je pitala Filipa. Imala je neobičan osmjeh na licu.
" Ja odsad idem sa tobom i Sarom u razred"
" A da? Pa to je...." tražila je riječi kojima bi opisala to što osjeća i što želi reći. Samo se nadam da će smisliti nešto lijepo." To je... odlično!" Odgovorila je uz kiseo osmjeh.
" I Rosmarie, jel' propričala ova naša Sara?"
"Propričala? Kako to misliš propričala?" Zbunjeno je pitala.
Filipa joj je krenula odgovoriti, no ja sam joj stavila ruku na usta. Ne trebaju svi znati za moje probleme.
U razred je ušla profesorica engleskog jezika. Bila je sva nasmiješena i nekako... sretna. Slučajno sam joj pogledala ruku i zapazila kako se dijamantni prsten presijava. Sigurno ju je dečko zaprosio, zato je tako sretna.
Očito svi imaju sreće, osim mene.
" Danas sam dobre volje... i zato radite što želite." Svi su se veselili, svi osim mene. Zamišljeno sam se naslonila na stolicu i gledala van. Pitam se, kako bi bilo da sam Neymarova cura... da li bi bila sretnija? Da li bi mi život bio bolji?
Neymar's p.o.v
" Papai, kuda sada idemo?"
" Vidjet ćeš malac. To je iznenađenje za tvoj rođendan." Nasmiješeno sam mu rekao gledajući ga u onaj retrovizor. Stali smo na semaforu i pojačao sam radio jer je došla Davijeva najdraža pjesma Eu quero tchu eu quero tcha. Počeo je pjevati. Baš ga je lijepo za čuti.
(...)
" To vam je 5€" rekao je čovjek koji prodaje sladoled.
Klimnuo sam glavom pa mu platio te pružio Daviju sladoled od jagode i vanilije. Otišli smo se setati parkićem. Dok je on slatko lizao sladoled, nasmiješeno sam ga promatrao. Sreća moja malena. Da nema njega, ne znam što bi napravio. Ne znam kako bi prebolio sve ovo što mi se događa.
" Papai, imaš li ti curu?" Odjednom me upitao.
" Nemam Davi, iako, znaš li čuvati tajnu?" Samo je klimnuo glavom, a ja sam nastavio" Znaš, ima jedna cura... koju sam upoznao prije dvije godine... zove se Sara i prelijepa je." Nasmiješio sam se na sami spomen njenog imena.
" Jel' te ona voli?" Radoznalo me upitao.
" Voljela me, valjda. No... jedna mala ali jako bitna prepreka se isprepriječila između nas dvoje."
" A koja je to prepreka?"
" Godine Davi moj, godine. Kada sam ju upoznao, imala je samo 15 godina. Moglo bi se reći da je bila još dijete... zaljubio sam se u malu, nevinu djevojčicu.
Ali... trebao si ju vidjeti. Izgleda tako zrelo, ne ponaša se neodgovorno poput ostalih vršnjaka. Ona je zrelija... da nisam znao da ima 15 godina, rekao bih da ima 20. A tek taj osmijeh poput anđela... oči koje imaju posebnu iskru... totalno sam se zaljubio u nju. Preko glave i to me izluđuje... pogotovo sada, kada sam odvojen od nje." Pognuo sam glavu u samo jednoj suzi dozvolio da se skotrlja niz moje lice.
" A papai, gdje živi ta Sara?"
" U Hrvatskoj, ali španjolski govori kao materinji... tako je slatka kada oponaša španjolski naglasak..." malo sam se zamislio. Stvarno je slatka.
" Idemo kući Davi." Rekao sam pa smo krenuli prema autu i kući.
(...)
Ušli smo u kuću a Davi se odmah otišao igrati u sobu sa novim lego kockicama. Jednostavno obožava kreirati nove stvari, a to mi se najviše sviđa kod njega.
Ušao sam u kuhinju i tamo zatekao Rafaellu i Brunu. Bruna je sjedila na stolici, a Rafaella... ona se pokušavala suzdržavati da ju ne napadne. Moram priznati da ni meni nije drago što ovdje, nakon mnogo vremena, opet vidim Brunu Marquezine.
" Neymar.... bok." Nasmiješeno je rekla a Raf ju je prostrijelila pogledom.
" Bok i tebi Bruna... što hoćeš od mene?"
" Čemu hladan ton Ney?" Zbunjeno je pitala.
" Ne zovi me tako. Što želiš?"
" Želim popričati sa tobom..." pogledala je u Rafaellu pa dovršila rečenicu " nasamo"
Pogledao sam u Rafaellu pa joj dao znak da ode. Iako nije to htjela, otišla je.
" Slušam što trebaš reći..."
" Pa, u novinama sam pročitala da navodno imaš novu curu... i to mnogo mlađu." Nevino je rekla.
" Da, i? Što ti imaš sa tim?" Hladno sam pitao.
" Pa... mogu li ju upoznati?"
" Ne možeš"
" Ostavila te?" Zlobno se nasmješila. Nisam ništa odgovorio. Pognuo sam glavu i gledao u svoje nike tenisice. Dotakla je moju slabu točku. A moja slaba točka je Sara .
" Pametna cura. Mislim, što će njoj dečko poput tebe? Što će njoj dečko koji samo iskorištava djevojke za spolne odnose.
A i, čini mi se da je netko povrijeđen, ha Juniore? Haha... tako ti i treba. Uostalom, znaš kako kažu... sve se vraća, sve se plaća" tada kao da je nešto eksplodiralo u meni. Zacrvenio sam se i izderao:
" Bruna o čemu pričaš?! Govoriš besmislice!! I ti i ja znamo da te ja nisam prevario, već je to sve laž.
A to što si ti obična, ljubomorna kuja to me ne zanima. I sljedeći put kada naiđem na Saru, sve... ama baš sve ću joj reći! A ti, ti nam nećeš stati na put!" Bio sam totalno crven od bijesa, a Bruna? Samo mi se nasmijala u lice.
" Dobro dobro Juniore... moliti ćeš ti mene još, vidjet ćeš. Doći ćeš ti meni na koljenima moliti za oprost." Namignula mi je, zagrlila pa šapnula u uho: " Vidimo se Neymar"
Elegantno je izašla iz kuhinje. U meni se bijes sve više i više zahuktavao. Ne mogu vjerovati da na ovom svijetu postoje ljudi hladni poput leda. Kakvo je njima srce? Ako ga uopće imaju...
___________
Ajme, zar je već 15. nastavak?! Wow :) kako vrijeme prolazi lol
Nadam se da vam se svidjelo i da nije prekratko. Za vikend nastavci prica Hey I like you, The lucky one i Dreams really do come true. Možda i dok budem bila u Biogradu napišem vam nešto jer sam vidjela da imaju besplatan wifi jeeej :D + imam 1048 megabajta :))
Pa do sljedećeg puta, viđamo se ;)
Hvala što ste čitali <3 lysssm<333
