17. dio

305 38 2
                                    

" Mario?!" Izustila sam njegovo ime. Blago se nasmješio pa sjeo preko puta mene.

" Sara, odakle ti ovdje?"

" Pa... ja idem ovdje u školu. I sada sam došla malo na odmor haha" rekla sam i nasmijala se.

Inače, Mario je moj bivši dečko. Bili bismo mi još zajedno, da nismo to shvaćali kao šalu. A sve je započelo...

- Flashback-

" Evo Sara, ako dobiješ kolca, napravit ćeš ono što ti naredim."

" U redu... iako, Iva, nema teoretske šanse da ja dobijem jedinicu kod nje. Ni u snovima ne bi dobila kolca." Samouvjereno sam joj rekla dok smo išle prema našem razredu i pritom smo naišle na Maria, dečka koji mi je najbolji prijatelj.

(...)

" Ja nikada neću dobiti jedan Iva. To se neće dogoditi ni u snovima" podrugljivo me oponašala Iva dok sam u wc-u ispucavala sav bijes.

Ne vjerujem! Nikada mi se dosada nije dogodilo da dobijem jedan i hrvatskog! Nikada! Kako?! Kako sam si ovo mogla dozvoliti?!

" Iva, hah ovo mi je prvi put! Prvi put da sam dobila jedan iz hrvatskog! Kako mi se ovo moglo dogoditi?!" Doslovno sam vrištala na nju.

" Ajde smiri se štreberice hrvatskog. Imaš jednu jedinicu, ne dvije haha"

Prostrijelila sam ju pogledom pa se samo spuznula niz one hladne zidne pločice.

" Čuj Sara, nije da sam bezosjećajna kuja, ali imamo okladu draga moja." Oprezno je govorila.

" Da, da u redu. Idemo... što ćeš mi zadati?" Upitala sam ustajući sa poda. Zagonetno se nasmješila pa me povukla za sobom.

Došli smo do Maria koji nas je zbunjeno pogledao, točnije nju, jer je crkavala od smijeha.

" Mario, biti ćeš sa Sarom u vezi." Naredila mu je Iva a dečko je onako uplašeno klimnuo glavom.

- back in present-

I tako, nakon nekog vremena... osjećaji su se povećali a ja sam se zaljubila u njega iako to nisam ozbiljno shvaćala. Mislila sam da je to prolazna faza, no nije bila. To sam shvatila tek kad sam ga izgubila, iako sam se i ja složila da prekinemo... i naravno, bila sam ljubomorna na sve djevojke koje je on ikada pogledao, poljubio, zagrlio... kojoj se ikada nasmješio..

I mislila sam da se više nikada neću zaljubiti... sve dok nisam srela Neymara... sve dok se nisam zaljubila u njega i ostala povrijeđena. Po ko zna koji put, ali eto... to sam ja. Iako znam da boli, ponovno ponavljam. I plačem i patim... i uglavnom od toga mi se najčešće sastoji moj život.

" Pa, što ćeš pojesti? Popiti?"

" Može ogroman cheesburger i flašicu coca cole" klimnuo je glavom pa se ustao i otišao unutra.

Nakon par minuta došao je sa ogromnim cheesburgerom i flašicom cocacole na tacni.

Neymar's p.o.v

" Brmm brmm. Ovaj autić je najbrži autić na svijetu!"

Blago sam se nasmješio dok sam ga promatrao. Kako se slatko igra sam sa autićima. Njemu samo trebaju autići i on će biti dobar i miran.

" Papai, ja bi sok." Prekinuo me iz misli.

" Sok? Od čega?"

" Jagode" veselo je kliknuo pa se nastavio igrati.

Ustao sam sa kauča pa otišao u kuhinju. Iz hladnjaka sam izvadio sok od jagode pa u čašu natočio soka. Mobitel mi je odjednom zazvonio i javio sam se.

' halo...'

' hej Ney' čuo sam vrlo iritantan i meni poznat glas.

' Bruna? Što sad želiš?!'

' tražim... oprost.'

_____________

Znam da je kratko ali jbg jedva stignem pa ono... da imate što za čitati. Nadam se da vam se sviđa.

U subotu neće biti nikakvog nastavka jer je krizma a u nedjelju ću vjerojatno postavljati nastavke od svih priči. I da, čitajte priče sa Marcelom i Jamesom... kad sam ih sad već počela ranije pisati.

Dreams really do come trueWhere stories live. Discover now