Sara's p.o.v
kuc-kuc
Nesigurno sam pokucala na vrata od učione. Usmjerila sam smrtonosni pogled prema Rosmari i Filipi. Mi kasnimo, a one se smiju i zabavljaju, stvarno?
"Cure smirite se! I barem malo izgledajte da vam je žao"ukorila sam ih.
"Ali nama nije žao."preokrenula sam očima pa ušla u učionu. Krasno, trideset pogleda na meni, Filipi i Rosmari. Samo što njima nije neugodno,a meni je.
"Dobro jutro profesorice Matešić. Ispričavam se na kašnjenu."rekla sam pognute glave.
"Odi na mjesto i nemoj da ti se ovo ponovi."krenula sam na mjesto. Filipa i Rosmari su krenule za mnom, ali ih je zaustavila."A vaša isprika mlade dame?"
"Pa žao nam je što smo kasnile gospođo Matešić."odgovorila je Filipa nimalo ne sretna zbog kašnjenja. Ljutim glasom ih je poslala na mjesta. Što ću ja sa njima? Ne znaju se ponašati nimalo pristojno. Uvijek moraju nekome odgovarati... i uvijek se nađu u nekakvoj vrsti nevolje.
(...)
Sat je prošao u dosadi. Pričala nam je o hrvatskoj gramatici i te gluposti. Da se mene pita, izbacila bi sve predmete osim engleskog jezika i tjelesnog sa nastavnog programa. Prišla sam Filipi i Rosmari koje su crkavale od smijeha.
"Nešto vam je smiješno?"
"Haha, pa jesi vidjela njen izraz lica?"
"Da, izgledala je kao da je govno pojela."nadodala je Rosmari. Kao što rekoh, što ću ja sa njih dvije? Sve preokrenu na šalu. Jesu li one ikada ozbiljne?! Preokrenula sam očima pa krenula u wc popiti vode kada mi je zazvonio mobitel. Na ekranu piše nepoznati broj. Slegnula sam ramenima pa se javila.
'Halo?'
'Sara, hvala Bogu dobro si!' Prepoznala sam taj glas.... moja stara, odnosno majka, odnosno... za mene bivša majka.
'Što želiš?' Hladno sam ju pitala.
'Ništa samo, zabrinula sam se. Nisi nam se već nekoliko godina javljala.'
'Zar si zaboravila što sam rekla tebi i starom?! Ja se k vama više ne vraćam! U redu? Ne vraćam!'
'Stvarno? Mislili smo da se šališ... ili da je to samo prolazna faza.'
'Haha, e pa nije. I ne znam odakle ti moj broj ali se nadam da me nećeš više zvati.' Rekla sam pa poklopila slušalicu.
Protresla sam glavom pa ušla u wc. Ruke sam stavila na lavabo i pogledala se u ogledalo koje je bilo nisko postavljeno. Hah, vidi me. Život mi postaje sve gori i gori... hoću li ikada moći uživati u njemu? Hoću li se ikada moći opustiti? Kraj... kraj Neymara. Hoću li moći ikada biti njegova?
Ti,njegova? Pa on voli Brunu. Javio mi se glas u glavi. Istina, on voli Brunu. A i ja glupača, ne znam što sam mislila...
Neymar's p.o.v
Parkirao sam auto kraj Brunine kuće. Prije nego što sam izašao, naslonio sam se na sic i duboko uzdahnuo. Hoću li ja ikada biti istinski sretan? Hoću li se moći probuditi ujutro kraj Sare, sa osmjehom na licu? Hoću li ikada moći poljubiti Saru bez straha da će se nešto loše dogoditi? Još sam jednom duboko uzdahnuo pa izašao iz auta. Zaključao sam ga i krenuo prema ulazu. Pozvonio sam, no nitko ne odgovara. Stisnuo sam kvaku i otvorio vrata. Otključana su? Čudno, Bruna nikada ne ostavlja kuću otključanu. Ušao sam u dnevni boravak.
"Bruna! Bruna!"povikao sam no nigdje glasa. Otišao sam u kuhinju i na kuhinjskom stoliću našao papirić sa... porukom? Uzeo sam papirić u ruke i stao čitati.
' Dragi Neymar;
Ako ovo čitaš bilo mi te izuzetno drago poznavati. Prije svega... Ti si bio jedini muškarac kojega sam istinski voljela, i kada sam oponašala neku frajericu...ostavila. Kajem se, stvarno se kajem. Ali u redu je, shvaćam zašto mi ne vjeruješ. Shvatila sam da sam bila odvratna, umišljena sebična kučka koja je mislila da je probisvijet. Žao mi je.
Znaš, dok sam pisala ovo oproštajno pismo... suze su mi klizile niz obraze. Da, plakala sam. Ljudsko sam biće, i ja plačem...' zastao sam sa čitanjem. Nije valjda ono što mislim da je? Ne... to ne može biti...
Prije nego što sam nastavio sa čitanjem, u čašu sam si natočio vode te sam sjeo na stolicu. Popio sam vode i nastavio sa čitanjem.
'Vrlo rado se prisjećam svih naših trenutaka. I kako si me branio od novinara kada su uporno govorili da sam kurva. Hah, ti si stvarno dobar čovjek, pošten muškarac. Sad se zapitam gdje mi je pamet bila kada sam te ostavljala i slagala da si me prevario? Bila sam stvarno glupa... nerazumna.
Hah, Sara mora da je sretnica ako te ima. Mislim, bila bi glupa da odbije takvog muškarca poput tebe. Znaš, kada sam vidjela kako si lud za njom... bila sam ljubomorna. Pucala sam od ljubomore... no, onda sam shvatila da meni i tebi jednostavno nije suđeno. Iako, to me neće nikada spriječiti u voljenju tebe! Razumiješ li? NIKADA! Volim te više od ičega i ikoga na ovom svijetu... a ti voliš nju. Ne,neću ju vrijeđati. Nemam koristi od toga. Samo ću reći da vam želim sve najbolje i da... da vam neću više nikada smetati. Znaš li zašto? Zato što... dok ti... dok ti to pismo čitaš, dok piješ vodu vodu i sjediš za stolom... u nevjerici... moje beživotno tijelo leži na podu, u lokvi krvi dok moja duša je negdje između pakla i raja. Hah, ne čudi me ako završim u paklu zbog one silne mržnje.
I ne! Neymar ne plači za mnom. Ja sam grozna osoba... ne zazslužujem tvoje suze. Samo te molim za oprost. Nemoj me zaboraviti, jer ja te pazim gdje god bila. Znaj da ću uvijek biti sa tobom. Volim te!
Tvoja Bruna Marquezine'
Bijesno sam nadlanicama obrisao oči i suze koje su sve jače i jače padale. Kao što sam i mislio... ubila se! A glavni krivac za to sam ja. Što... je lako moguće da sam ju ja ubio...
Ustao sam sa stolice i otišao u kupaonu. Kao što je napisala. Leži na podu u lokvi krvi. Sa poluotvorenim očima. U jednoj ruci joj je britvica. Prerezala si je žile... sagnuo sam se do nje i dlanom joj zatvorio oči.
"Počivala u miru Bruna Marquezine."uzeo sam mobitel i nazvao hitnu pomoć. Doći će za pet minuta.
Sara's p.o.v
-par sati kasnije-
Ušla sam u sobu i glasno zalupila vratima. Bacila sam se na krevet i zagledala u plafon. Nisam ni primjetila da je Filipa upalila televizor.
"U jebote!"povikala je Fi. Skrenula mi je pažnju sa mojih misli... pogledala sam na tv i vidjela šokantne vijesti.
'Dobro večer dragi naši gledatelji. Večerašnji dnevnik započinjemo sa jako šokantnim vijestima. Naime, danas ujutro, mlada brazilska glumica, Bruna Marquezine, u okružju svojeg doma i kupaonice si je oduzela život tako da si je prerezala žile. A evo kako je na to reagirao njen bivši dečko, Neymar Jr. Mlada zvijezda španjolskog kluba FC Barcelona..."
I tada sam ga vidjela. Uplakanog... tužnog... srce mi se stegnulo a knedla zapela u grlu. Ne, nemoj biti tužan... nemoj plakati.. i ja bi sada plakala... Neymar, još si me više rastužio!
"Sara, jesi dobro?"zagrlila me Rosmari a Filipa je sjela do mene.
"N-ne...nisam u redu. Uopće."zajecala sam.
__________
I evo ga. Nadam se da vam se svidjelo :) molim vas da čitate priču sa Lucy Hale koju piše moja prijateljica, ali ju postavlja na mom profilu. Priča se zove Mystery i Petri bi jako značilo da ju čitate. Usput možete ju i pratiti na profilu petralovecristiano
Uživajte!
