*Za početak hvala vam na tri tisuće čitatelja :)♥ ne znam kako sam mogla zaboraviti na to haha
*uživajte u čitanju. A na kraju ću vam još nešto reći. Ne želim sada zamarati vaše pametne glavice time ;) ali ono na kraju obavezno pročitajte!♡
*na slici je Mrvica. Pas gospođe Cosiago
¤Mine ¤
Svi osim Mike-a sjedimo u dnevnom boravku na kauču. Mike se negdje izgubio, a iskreno i ne zanima me gdje je. Taj lik me plaši. Oduvijek me plašio i uvijek će me plašiti. Christian šalta programe. Užasno je nervozan. Ne znam zbog čega. Samo se nadam da se šalio u vezi Vanessinih roditelja. Ti ljudi su stvarno dragi, ali i naporni. Ah ti Talijani. Kitty, nisu svi Talijani takvi. A ti to znaš? Da, Vanessa i Blanco su Talijani i nisu dosadni niti naporni. Možda oni nisu Talijani. Aha, kako god. Pogledala sam prema Jorgeu i Blancu. Stalno se nešto došaptavaju. A i taj Jorge stalno je počeo visiti kod nas. Ponekad me izluđuje. Iako, dečko je dobar i zgodan... i iako je gey, ima super guzu. Priznajem. A Vanessa? Ona visi pak na mobitelu. Cereka se kao neka luđakinja. Dosadno mi je. Hm, koji je ono danas dan? Ponedjeljak? O da, ponedjeljak. Zar ne bi ti trebala šetati psa gospođe Cosiago? Da. Čekaj, što? Sranje! Totalno sam zaboravila na to. Eh što bi ja da nema moje Kitty? Umrla bi. Hej, nećemo sada tako. Nije da ovisim o tebi ili tako nešto. I još jedna stvar, ne preokreći očima! To najviše mrzim kod ljudi. I ti to radiš. Nisam rekla da sam svetica. Dobro hoćeš li više podići to lijeno dupe i otići do gospođe Cosiago?! U redu, u redu. Idem. Ustala sam se i krenula po mobitel. Uspela sam se uz stepenice i ušla u svoju sobu. Mobitel mi je zasvijetlio. Skinula sam ga sa punjača i pogledala poruku.
'Hej ljepotice.' Pozivni broj je iz Hrvatske. Da nije Filipa? Ne, ona ne zna moj broj. Rosmari? Ma što trabunjam... nitko ne zna moj broj! Nazovi, nazovi! Vikala je Kitty. Da nazovem? Nisam sigurna. Ali... ta moja glupa, odvratna radoznalost... ma jebeš sve, nazvat ću.
Zvoni... zvoni... zvoni... ovo je bilo glupo! Baš kad sam mislila prekinuti, dubok muški glas se javio sa druge strane. To sigurno nije Filipa. Niti Rosmari. Slažem se s tobom Kitty.
'Ljepotice. Znao sam da ćeš nazvati.'
'Tko si ti? Što želiš od mene?'potiho sam rekla da me netko ne bi čuo.
'Ajmo reći da sam netko koga ćeš možda kroz par sati vidjeti i jednog dana... moliti ćeš me za milost.'i poziv prekinut. Hm, on, tko god da bio, tako je tajnovit. I jeziv. Tko bi mogao biti? Mario.. onaj jezivi lik. Ne moguće. Imao je prije moj broj, ali više ga nema. Mike? Ne, ne može biti on. Jest da je Mike jeziv i tajnovit ali on nema pozivni broj iz Hrvatske. Možda je nabavio karticu... Je, baš. Stvarno ne znam zašto bi on išao mene zajebavati. I... prijetiti mi na neki način. Taj kreten mi je oduvijek bio sumnjiv. Uostalom.. otkud znaš da nije on? Pa gdje je cijelo ovo vrijeme? Ha? Da, da... hajde ušuti Kitty! Ne plaši me. Sada idem prošetati Mrvicu po parkiću. U redu. Iako, ta bernardinka i nije neka mrvica haha. Haha, da. Tu se slažem.
Izašla sam iz sobe i spustila se niz stepenice. Ušla sam u boravak obavijestiti ih da idem.
"Ljudi idem ja."
"A kuda sada?"upitala je Vanessa ne mičući pogled sa mobitela.
"Moram prošetati Mrvicu. Ona je pas gospođe Cosiago."klimnuli su glavama a ja sam otišla do ulaznog hodničića. Još jednom sam provjerila da li sam uzela mobitel. U redu je, u džepu je. Otvorila sam vrata i... na moje ogromno iznenađenje, gospodin Roberto i gospođa Cornelia Matta izašli su iz taxija. Sa ogromnim stvarima i sa osmjehom na licu krenuli su prema meni, odnosno prema ulazu u kuću. Gospođa Cornelia mi se srdačno nasmješila i počela je mahati. A da ne tjera muhe? Kitty! Budi pristojna. A ja.. ja moram biti mirna i opuštena.
