¤Who are you?¤
"Nisam mislila na takvu promjenu Vanessa!"uskliknula sam kad me uvela u- ne znam ni ja koju po redu- trgovinu. Kada sam rekla da mi treba promjena, mislila sam da si ofarbam kosu.
"Da da, čuj naći ćemo već nešto."rekla je ignorirajući moju izjavu. Povukla me na odjel sa haljinama i suknjama. Dok ja tako mrko stojim, ova zadovoljno pregledava haljine, izvlači ih i pokazuje mi.
"Što kažeš na ovu?"odmahnula sam glavom.
"Pre šarena je."istina, haljina je stvarno šarena! Razočarano je vratila haljinu pa izvukla drugu.
"Ova bi ti mogla odlično stajati!"
"Previše roza je."zakolutala sam očima."Vanessa ja mrzim rozo."vratila je haljinu na vješalicu i nastavila sa pregledom. Zazvonio mi je mobitel. Izvadila sam ga iz džepa i pogledala na ekran. Nepoznat broj, ali pozivni je iz Hrvatske. Javila sam se.
'Molim?'
'Sara, što ima?'čula sam dubok muški glas. Kunem se da mi je poznat... samo se ne mogu sjetiti odakle.
'A ti si?'
'Oh, kako si tako nevino mogla postaviti to pitanje? Pa znamo se!'
'Stvarno? Možeš li mi se predstaviti?'
'Reći ću ti da... sam ja zadnja osoba koju ćeš moliti za milost.'i veza je prekinuta. Zadnja osoba? Tko je to uopće bio? Protresla sam glavom, mobitel spremila u džep i okrenula se Vanessi koja je kipjela od bjesa.
"Um... ta haljina je baš lijepa Van."nervozno sam se nasmješila.
"Znači, uzimaš ju?"zbunjeno sam kimnula glavom. Pa, jedna haljina neće škoditi. Uzela je tu haljinu i otišle smo na blagajnu. Blagajnica ju je otkucala. Platila je haljinu petsto eura! Petsto eura za komad platna? Ili što god da to je. Izašle smo iz dućana.
"A kakvu si ti promjenu htjela?"upitala je okrečući se meni.
"Pa znaš... promjena boje kose, novi broj mobitela..."kimnula je glavom.
"Idemo u frizerski salon 'Matta'. Imamo besplatne tretmane tamo. Ipak je to salon mojega oca. A i taj salon je ujedno najbolji salon u cijeloj Španjolskoj."sa ponosom je rekla. Nije nam trebalo dugo do salona. Ušle smo unutra. Frizerke su nas uljudno pozdravile. Sjela sam u stolac i rekla frizerki Myi kakvu frizuru želim. Vanessa je sjedila na stolici iza mene. Odjednom joj je mobitel zazvonio. Ustala se i izašla van razgovarati. Moja frizura je bila gotova za sat vremena. Šiške mi je ošišala i spustila ih na čelo te ih prefarbala u dinamo plavo dok su pramenovi ostatka kose bili zeleni. Vanessa se vratila tužnog pogleda, no razvedrila se kad me ugledala.
"Ajme Sara! Odlično je."nasmiješila se. Uzvratila sam joj osmjehom. Za ovo je platila tristo eura. Izašle smo van i otišle na kiosk kupiti novu karticu za mobitel. Kad smo i to obavile sjele smo u auto. Vanessa vozi.
"I tko te zvao?"
"Menadžer. Moram ići na posao. Ti ostani doma i ne idi nikuda, okej? Sigurnija si u kući."sumnjičavo sam ju pogledala pa joj se nasmješila. Čudno, dok sam bila sa njom, nisam razmišljala o gospodinu srcolomcu. Da li je to znak da ću ga preboljeti? Ja se nadam da je. Iako, ne znam više niti želim li ga preboljeti.
"Evo nas."prenuo me njen glas iz razmišljanja. Pozdravile smo se, uzela sam vrećicu u kojoj je haljina pa ušla u kuću. Krenula sam prema boravku. Kad sam ušla unutra zatekla sam Blanca sa još dva muškarca. Jedan je imao plave oči a drugi smeđe. I onaj sa smeđim očima je izgledao pederkasto, dok onaj pa plavim očima... izgledao je.. sasvim normalno... sexy? Sasvim je u redu da flertaš sa drugima. Sjeti se, Neymar je taj koji te odbacio! Podsjetila me moja savjest. U pravu je. Neymar je onaj koji me ostavio. Zato, dozvolila sam samoj sebi da onom plavookom uputim smješak. Nije odvratio smješkom. Samo me promatrao. Zato sam se usredotočila na smeđookog.
"Ti mora da si Jorge."rekla sam rukujući se sa njim.
"Da, a ti si.... Sara, zar ne?"potvrdno sam klimnula glavom.
"I da, Sara..."upleo se Blanco."Ovo je Mike, Christianov brat. Nekim čudom je došao sa njim.."rekao je a taj Mike mu se nacerio. Um, dečko me plaši. Ima možda oko tridesetak godina i... izgleda jako ozbiljno.
"Ispričajte me, moram ostaviti stvari gore, i moram se presvući."rekla sam sa nelagodom pa se uspela uz stepenice. Dok sam išla u sobu, začula sam vikanje sa druge strane hodnika. Dopire baš iz Christianove sobe. Iako ovo nije u redu, iz znatiželje sam se došuljala do vrata i pažljivo osluškivala.
".... kako molim?! Gle Megan, ne zanima me, u redu?! Taj mangup te uništio! Povrijedio! I moja bratska dužnost je da te zaštitim!.... ma i tu Limu i tog Santosa ću isprašiti! Vidjeti će oni da se ne treba kačiti sa Johnsonima!"Santos? Lima? Kvragu! Priča o Neymaru! Nervozno sam se okrenula i prošla rukom kroz kosu. Neymaru će uništiti karijeru... vjerojatno će ga izbaciti iz kluba. Pa, to može biti i tvoja osveta, zloban glasić u mojoj glavi se pojavio. Pa, i mogla bi... ali ja to ne mogu. To je Neymarov san, a ja mu ga ne želim narušavati.
"Ti voliš prisluškivati tuđe razgovore?"podigla sam pogled i ispred sebe ugledala... zgodnog, sexy muškarca razbarušene kose. Isto ima plave oči i možda oko dvadeset četiri godine. Mrzovoljno me promatrao. Znam taj pogled. Tako bi me obično Blanco gledao kada bi nešto krivo napravila. Glasno sam progutala tu knedlu u grlu i pognula glavu. Znam, moja greška.
"Tko si ti?"blaže me upitao. Mogla sam mu osjetiti američki naglasak. Zapravo, pomiješan je sa talijanskim i... to jako čudno zvuči.
"Sara, Blancova prijateljica."
"Oh, a moj bratić ima i prijateljice ha? Ja sam Christian. Blancov bratić."imam osjećaj kao da mi se podrugivao. Maleni osmjeh mu je zatitrao na licu. Uzvratila sam mu osmjehom.
(...)
Sjedimo u dnevnom boravku. Ja umirem od njihovih šala. Jedino je Mike ozbiljan. Ja sjedim do Christiana. Ugodno mi je u njegovom društvu. Inače mi treba da se priviknem na nekoga... ali ovo je bilo brzo privikavanje. Mike me podosta plaši. On sjedi prekoputa mene i mračno me promatra. Koliko sam shvatila, ni Vanessi se baš i ne sviđa Mike, a on joj je vlastiti bratić. Vanesse još nema, još je uvijek na snimanju. Blanco i Jorge sjede jedan do drugoga. Samo da se ne počnu ljubiti još ovdje. Iako, pa slatki su zajedno. Postaje mi vruće i zagušljivo u ovoj prostoriji.
"Idem van"šapnula sam Christianu na uho. Dok sam se ustajala, Mikeov leden pogled me pratio. Jeza me prošla tijelom. Christian se ustao i krenuo za mnom. Izašli smo van a hladan svjež zrak me odjednom lupio u lice.
"Da li ti je sada bolje?"pitao je. Zabrinutost mu se mogla osjetiti u glasu.
"Je, hvala. Inače, nisi morao doći sa mnom..."
"U redu je. Ipak, da nisam ja izašao, mislim da bi sada ovdje ležala, molila za milost i... plakala bi."zbunjeno sam ga pogledala."Moj brat, Mike... Sara, on nije sav svoj, poremećen je."oh, sada me još više strah.
"Poremećen? Kako to misliš?"
"Lijepo. On radi užasne stvari, zato bi htio da ga se kloniš koliko god možeš."
"A ti kao ne radiš?"inatno sam ga upitala. Zbunjeno se namrštio."Čula sam da ćeš Neymara izbaciti iz kluba."bijesno sam rekla.
"Neću ja već će predsjednik FC Barcelone."slegnuo je ramenima."Uostalom... stalo ti je do Neymara?"kimnula sam glavom.
"Prije.... smo bili u vezi."ako se to može nazvati vezom..."No odbacio me..."tužno sam rekla.
"Znači imaš isti problem kao moja sestra... i nju je povrijedio."naslonila sam se na ogradu mostića na kojem smo stajali.
"Stvarno si dobar brat Christian. Ali, moraš li Neymaru uništiti njegov san? Vjerujem da će ti se sestra oporaviti od slomljenog srca..."namrštio se.
"Jesi li se ti oporavila?"
"Ne."
"A prije koliko te godina odbio?"
"Šest."
"I što ti to govori?"
"Da je on muškarac kojega ne možeš preboljeti."
___________
