¤New beginning 2.¤
¤FLASHBACK¤
Jutro je. Sunce se lagano probija kroz rolete koje su spuštene. Te lijepe zrake lagano dotiču moje lice. Imam osjećaj kao da me škakljaju. Sva kiša od jučer, kao i sva tuga, nestale su. U redu, tuga je samo potisnuta duboko u meni. Neću joj dozvoliti da mi upropasti ovaj dan. Novi dan, novi početak, zar ne? Protegnula sam se pa izvalila na leđa. Ovaj krevet je tako velik i udoban! Pretpostavljam da mu je takav sav namještaj. Mislim, cijela kuća je prekrasna i... stvarno imaju ukusa. Sjetila sam se da imam kupaonu u sobi. Vlastitu kupaonu... ne vjerujem! Imam privatnosti koliko želim. To je dobro, pretpostavljam. Ustala sam iz kreveta. Odšetala sam do kofera i uzela čistu odjeću. Crne gaćice i grudnjak, ljubičastu majcu kratkih rukava, donji dio tamno plave trenirke i žute stopalice. Možda mi šarenilo popravi raspoloženje. Otišla sam u kupaonu. Na vješalici vise čisti ručnici. Objesila sam odjeću na slobodnu vješalicu, pa skinula ovu za pranje. Ušla sam u tuš kadu i pustila da mlaka voda teče niz moje tijelo. Kosu sam oprala nekakvim šamponom. Miriši po šumskom voću. A onda sam krenula prati tijelo sa niveinim gelom za tuširanjem koji miriši po vaniliji i jagodi. Oni stvarno vole mirišljavo. A to mi se sviđa. Nekako me opušta...
Izašla sam iz tuš kabine te tijelo obrisala ručnikom. Navukla sam gaćice na sebe, pa onda grudnjak. Kad sam se skroz obukla izašla sam iz kupaone svježa i mirišljava. Kosu sam osušila fenom pa se počešljala. Nanijela sam malo maskare. Nisam tip djevojke koji se voli pretjerano šminkati, ali danas sam morala. Moram izgledati lijepo i uredno. Iako, i ne osjećam se tako. Osjećam se užasno... bolno i... tužno, depresno. Definitivno moram prestati razmišljati o Neymaru, ali mogu li? Može li Neymar prestati biti centar mojega svijeta? Barem na minutu? No, opet, bolje je pitanje... želim li da prestane biti centar mojeg svijeta? Kako god, protresla sam glavom pa izašla van. Pažljivo sam zatvorila vrata. Isuse, ponašam se kao da su od stakla. Zapravo, ponašam se kao da je cijela ova kuća od stakla. Zašto? Osjećam strahopoštovanje prema ovoj kući. Hah, to je samo kuća ali svejedno....
"Jutro"vedro me pozdravila smeđokosa cura sa ogromnim zelenim očima. To je sigurno Vanessa... Blancova sestra.
"Jutro. Ti si sigurno Vanessa, jel' tako?"
"Da, jesam. A ti si zasigurno Sara."kimnula sam glavom."Blanco mi je rekao za tebe. Pa, stvarno... što si radila sinoć sama na ulici? I to još po kiši?"sledila sam se. Dovraga, djevojka je stvarno izravna i ne oklijeva sa pitanjima. Zapravo, već sada vidim kako ne oklijeva ni sa čim. Uplašila sam se. Oči su mi se raširile i... pretpostavljam da je shvatila jer je odlučila popustiti sa pitanjima."U redu je Sara. Ako je nešto privatno.... neću zabadati nos gdje mu nije mjesto. Idemo u kuhinju."povukla me za ruku. Nisam stigla ništa reći... stvarno je promjenjiva i nekako prilagodljiva situacijama. Barem koliko ja vidim. Posjela me za stol. U redu je, nisam malo dijete! Vičem u sebi. Mrzim kada se ponašaju kao da sam malo dijete...
"Što želiš za doručak?"
"Nešto lagano?"
"U redu... od laganog imamo žitarice, voćnu salatu sa šlagom, pileću salatu, pureću salatu, svakakve vrste salata..."u redu! Shvatila sam da imaš salatu... preokrenula sam očima."Onda neko voće, povrće, one pločice.."
"Ja ću pileću salatu."grubo sam ju prekinula. Pretpostavljam da bi mi nastavila nabrajati u nedogled. Nasmiješila se nimalo bijesna što sam ju prekinula u pola govora. Iz hladnjaka je izvukla pileću salatu koja je bila u zdjelici. Stavila je dva tanjura na stol pa meni i sebi stavila te pileće salate. Zahvalno sam ju pogledala. Spremila je salatu u hladnjak pa sjela kraj mene.
"Onda...."započela sam"Blanco mi je rekao da si manekenka, zar ne?"
"Da, dobro ti je rekao."rekla je stavljajući u žlicu pileću salatu.
"I, kako ti ide?"nisam pogledala u nju već proučavam salatu. Ima piletine unutra, kukuruza, krastavca, paprike, rajčice, i ne znam čega već svega ne.
"Super, za sada. Iako, savjetujem ti da nikada ne ulaziš u svijet slavnih."
"Oh, zašto?"
"Ovdje ti je sve samo ne dobro. Svi se pretvaraju da im je stalo. U svijetu slavnih nemaš pravih prijatelja. Jest da si bogata... ali bogatstvo ne može kupiti ljubav; povjerenje; prijateljstvo... a svijet bez pravih prijatelja je ništa! N-I-Š-T-A"naglasila je tu riječ. U pravu je, svijet bez prijatelja je ništa."I da, u ovom svijetu... svi traže nešto u vlastitu korist. Iskoristiti će te dok si rekao keks. Zato, ako ikada postaneš slavna, ne vjeruj nikome."to je dobar savjet. Kimnula sam glavom u znak slaganja. Zatim sam po prvi put u usta stavila tu pileću raznoliku salatu. Mmmm, božanska je!
"Salata je odlična! Pohvale onome tko ih je pravio."rekla sam.
"Reci to Roberti. Ona ti je Blancova kuharica. Čudi me što nije nekog muškarca zaposlio..."što... a da, Blanco je gej. Možda jer ne želi imati nešto sa osobljem?
Pojela sam do kraja i spremila tanjur u sudoper. Uzela sam spužvicu i krenula prati suđe.
"Mamma mia! Sara ne peri suđe!"lagano sam poskočila od iznenađenja. Blanco voli plašiti ljude?!"To je Robertin posao."rekao je pa mi oduzeo spužvicu i tanjur iz ruke. Morala sam... preokrenula sam očima. Nije da volim to raditi, ali kad mi zabrane uobičajene stvari...dignu mi živac.
"Dođi da ti pokažem ostatak kuće."povukao me za ruku, mahnuo Vanessi koja je zurila u ekran mobitela, pa me poveo u obilazak kuće.
"... ovo je naša terasa. Ovdje se sunčamo, odmaramo, opuštamo..."pogledala sam u daljinu. Bože, pogled je predivan! Imaju čak i bazen na terasi!
"Kako vas nije sram kupati se dok vas drugi gledaju?"
"Stvar je u tome da nas ne vide."uzeo je nekakav daljinski i odjednom, oko bazena se počeo stvarati zid. Odlično!
Vratili smo se unutra. Sada mi pokazuje prostorije. Pokazao mi je kupaonu. Nije da brojim, ali imaju najmanje pet kupaona. Došli smo do soba. Njegova soba je ljubičaste boje... baš lijepo. Vanessina soba je sva u pinki boji. Stvarno? Pinki? Oči me bole od tolike pinki boje.
"Čija je ovo soba?"pitala sam kad smo stali ispred sobe koja je odvojena od ostalih. Nalazi se skroz na drugom hodniku.
"Ta soba pripada Christianu."
"Christianu?"namrštila sam se. Tko je sad taj?
"Da, mom sexy zgodnom bratiću. Jednom kada dođe upoznati ću vas."ponosno je rekao.
¤END OF FLASHBACK¤
Kad smo već kod tog Christiana... kod Blanca živim od sedamnaeste godine i nikada još do sada nisam upoznala Christiana. Iz nekog meni nepoznatog razloga, osjećam strahopoštovanje prema njemu.
"Sara, nemoj plakati. Nemoj se nervirati zbog tog kretena."tješio me Blanco. Oh Blanco, kada bi barem mogla.
"Tebi treba promjena!"uskliknula je Vanessa. Oboje smo ju pogledali, samo što ju je Blanco zamalo ubio pogledom. Odjednom sam se nasmiješila. Da, promjena. Ah, kako će mi promjena pasati.
"Znaš što Van? U pravu si! Trebam promijeniti imidž i zaboraviti tko sam bila prije."ustala sam sa kauča pa ju zagrlila."Hvala na prosvijetljenju"šapnula sam joj u uho pa otrčala gore presvući se. Odabrala sam najsexy kratke hlačice koje sam našla. Bile su to kratke traper hlačice. Obukla sam plavu do pupčanu majcu sa slikom smajlića na njoj. Sexy, zar ne? Nanijela sam maskare, pudera, sjajila i sjenila. Nasmiješila sam se samoj sebi u zrcalu. Sišla sam dolje a Vanessa i Blanco su bili... oduševljeni? Da, oduševljeni.
"Izgledaš prekrasno."izustili su.
"Hvala. Van, idemo."
_______________
