¤ problem¤
Mirno su sjeli na stolice. Kao da nas ne poznaju, zapravo Vanessu ne poznaju, ali zato mene poznaju. Htjela si da te pozdrave? Pa, zapravo i jesam. Htjela sam. Mislim to bi bilo pristojno.
"U redu. Sada možemo početi."
Rafaella se cijelo vrijeme meškoljila pored mene. Opali ju po glavi, možda se smiri. Vikao je unutarnji glasić. Ne, ne smijem. Raf je dobra cura. A i ti si kukavica... otpuhnula je. Mislim da joj trebam dati ime, tom svom unutarnjem glasu. Hm, možda... Mimy? Da. Super ime. Za mačke da. U redu. Onda ćeš se zvati Kitty. Ne ja-----
"Pa djevojke. Znate li zašto ste tu?"
"Da."rekla je Rafaella.
"Sara?"upitno me pogledao.
"Ne."Vanessa me opalila po glavi. To boli!"Ovaj.... da. Znam.."
Imam osjećaj da se Neymar smije. I osjećaj me ne vara. Nadam se da se zabavljaš, Santos.
"U redu. Sada će doći Adriana Lima i pokazat će vam sve što modeli rade."Adriana Lima? To me podsjetilo na Christianov razgovor. Čini mi se da je Neymar u problemima ako se on i Christian sretnu. Moje misli je prekinula visoka, mršava, zgodna Adriana Lima. Graciozno je ušla u ured i poljubila Neymara. Ima li netko sobu? Treba ovima dvoje... imaju potrebu za nečim. Mogla sam zamisliti kako moj glasić, odnosno Kitty stoji nasred nekog hodnika, zaustavlja tamo neke prolaznike i pita ih za sobu. To me navelo na smijanje.
"Adriana, odvedi ih."kimnula je glavom. Rafaella i ja smo ustale i krenule za njom. Adriana i Neymar se nešto došaptavaju i smiju. Iritantno je. Ti bi mogla biti na Adrijaninom mjestu. Samo joj stani na štiklu, kada padne samo se prebaci kod Neymara i pravi se da se ništa nije dogodilo. Hm, pametna je ta Kitty. Ali, neću. Neka uživaju. A jesi kukavica. Frknula je Kitty.
Došli smo u nekakvu prostoriju sa plavim zidovima. Moram priznati da je lijepo.
"Ja bih vam samo htjela reći dobrodošle i ne mogu vam opisati koliko mi je drago što ćemo dobiti nove super zgodne modele. Za početak ćete nositi knjige na glavi. Znate li zašto?"Rafaella je digla ruku i ushićeno počela skakati.
"Rafa, reci nam."Rafa? Okej. Neću komentirati.
"Zbog uspravnosti. A ne da budemo pogrbljene."
"Odlično. Koja će prva nositi knjigu i šetati?"opet se javila ushićena Rafaella. Uzela je crvenu knjigu, stavila ju na glavu i lijepo, graciozno hodala dolje-gore. Vanessa je stajala kraj mene i šutjela. Neobično za Vanessu.
"Van, što je bilo?"zabrinuto sam ju pitala.
"Reći ću ti. Sad odi nositi knjigu na glavi."kimnula sam i otišla do te Adriane. Stavila mi je knjigu na glavu. U redu... mirnoća, koncentracija, mirnoća, koncentracija. Hej, pazi prag! Ha? Gdje? I da... pala sam na pod. A nije bilo nikakvog praga niti ičega... Oh, zaboravila sam reći... imaginaran prag. Hahah. Samo se ti smij. Kitty. Samo naprijed.
"Sara! Jesi dobro?"čula sam muški glas iza sebe. Dotrčao je i čučnuo kraj mene.
"Odlično sam. Christian."podignula sam glavu. Neymar umire od smijeha. Baš kao i Adriana. Usmjerila sam pogled prema Vanessi. Šiklja od bijesa.
"Zabavljaš se Santos?"ozbiljno sam upitala.
"Oh, netko nam opasan... jao kakva li ćeš ti biti manekenka?"doslovno je umirao od smijeha. Ja ne vjerujem da je to čovjek u kojeg sam se zaljubila. Kad sam se digla pažnju sam usmjerila na Christiana. Bijesan je. Napokon je pronašao Neymara i Adrianu. Neymar je povrijedio njegovu sestru, a Adriana mu je pomogla. Krenuo je prema njima. Pusti ga. Neka prebije Neymara na mrtvo ime. Ne, ne mogu ga samo tako pustiti...
