"Jel spava?"
"Da, napokon je zaspala. Nakon tri neumorna sata plakanja." Čula sam šapate. Već znam kome pripadaju ti glasovi. Filipa i Rosmari. Zadrhtala sam na samu pomisao o tome što sam danas doživjela. Bruna se ubila. Hah, ubila se. Zašto? Nadam se da nije zbog mene. Uostalom... pa ona ne zna za mene. Nikada se nismo upoznale.
Ne muči me Bruna toliko koliko Neymar. Vidjela sam ga. Plakao je. Oči su mu bile crvene. Usne su mu drhtale. Sva ona sreća koju sam vidjela u njegovim očima, sva ona poletnost... sve je to otišlo sa suzama. Zaboljelo me kada sam ga vidjela kako plače. Kako je tužan. On to ne zaslužuje! On zaslužuje sreću i ljubav. Tek sad shvaćam koliko ga volim. Tek sad shvaćam da ovaj osjećaj nije prolazan, već je stalan. Ja ga stvarno volim. Ne želim ga pustiti nikada. Ne želim više biti bez njega... želim ga kraj sebe do kraja naših života.
Zatvorila sam oči i pokušala zaspati. U čemu sam i uspjela, nakon pola sata.
(...)
"Ajde uspavana ljepotice, budi se. Danas je naš dan d a ti bi spavala cijeli dan."osjetila sam slatke poljupce po cijelom licu. Dan d? Aha da, naše vjenčanje! Promeškoljila sam se pa okrenula prema njemu, zabila glavu u njegov vrat i zagrlila ga.
"Neymar volim te."prošaptala sam. Osjetila sam kako me poljubio u kosu i nešto nerazumno promrmljao. Zatim se sjeo i opalio me po stražnjici!
"Au! To boli kretenu!"pogodila sam ga jastukom u leđa.
"Ma volim i ja tebe ljepoto moja, ali moraš se ustat. Filipa će te ubiti ne pojaviš li se. Znaš da si joj obećala da će te ići birati vjenčanicu."zastenjala sam prisjetivši se glupog obećanja. Zakolutala sam očima pa ustala. Protegnula sam se pa obukla nekakvu poletnu haljinu koja je malo iznad koljena. Nanijela sam malo rumenila i maskare. Totalno sam zadovoljna svojim izgledom!
"Ti to mene izazivaš?"pitao me dubokim sexy glasom. Okrenula sam se prema njemu i zavodljivo ga pogledala.
"Tko? Ja? Ma neee"rekla sam a on me podigao i zavrtio u zraku. Nisam mogla a da se ne nasmijem na glas. Kad me spustio još mi se vrtilo u glavi pa sam se pridržala za njega. Nasmijao se pa me slatko poljubio. Nasmijala sam se tokom poljupca.
"Ja ću te odvesti to centra."prošptao je na moje usne. Pogledala sam ga i nasmiješila mu se.
"U redu, ali ne smiješ vidjeti vjenčanicu, u redu? To će nam donesti nesreću u braku."
"Stvarno si praznovjerna."rekao je i nažalost me pustio. Izbeljila sam mu se pa stavila ručni sat na svoju tanku ruku.
"Spremna?"kimnula sam glavom, pružila mu ruku pa smo krenuli u auto.
(...)
"Gospođice..."đentlmenski mi je otvorio vrata i naklonio se. Nasmijala sam se pa kimnula glavom.
"O hvala gospodine Santos."poljubila sam ga pa otišla do Filipe koja je nestrpljivo čekala ispred dućana H&M. Okrenula sam se još jednom prema njemu, nasmiješila se i mahnula.
(...)
"Što kažeš na ovu?"pitala sam izlazeći iz one garderobe. Stala sam ispred Filipe a ona je razjapila usta. Mahala sam joj rukama ispred očiju dok nije došla k sebi.
"Ajme, Sara... ovo... ovo je sašiveno za tebe!"uskliknula je."Kupuješ tu i nijednu drugu!"nasmiješeno sam klimnula glavom. Vratila sam se unutra da ju skinem. Ponovno sam navukla haljinu na sebe. Tu vjenčanicu sam uzela pa otišla sa njom na blagajnu. Cipele su bile štikle na petu, krem boje. Platila sam pa smo izašle iz dućana.
"Idemo kod mene da te uredimo."kimnula sam glavom. Ušle smo u njen auto i odvezle do nje. Našminkala me i...
Slika je izblijedila a ja sam čula kako me netko doziva. Bio je to nepoznat muški glas. Htjela sam otvoriti oči, ali nisam mogla... imala sam osjećaj da gorim... da mi netko sjedi na kapcima. Tresla sam se, podrhtavala bez ikakvog razloga. I čula sam sljedeće riječi:
"Gospođica ima groznicu... ako stanje bude strašno, morati će u bolnicu."
__________
Nadam se da vam se svidjelo :)
