Sara's p.o.v
" Sara ideš kod mene za vikend?" Upitala me Fi a ja sam samo klimnula glavom.
" Ma daj više progovori. Dosadno je kada stalno šutiš." Pobunila se a ona Švabica se počela smijati.
" Da vas ne znam, dala bi vam šest godina haha" prostrijelila sam ju pogledom.
" A što si ti?! Dijete od 19 godina?" Ljuto sam ju upitala.
Već u sljedećem trenutku sam se našla u Filipinom zagrljaju.
" Napokon da si propričala Sara. Ne možeš vjerovati kako je bilo pusto bez tebe u svijetu govora"
" Svijet govora? Ozbiljno Filipa?!" Začuđeno sam ju pitala maknuvši se iz njenog medvjeđeg zagraljaja. Ona je samo klimnula glavom i nasmješila se.
Pogledom sam potražila Rosmarie. O, eno je u slastičarni. Baš lijepo. Ta mala je luda za sladoledima.
" Kako je bilo dvije godine ne pričati?" Upitala me.
" Super, tako da se nemoj naviknuti na moj glas" namignula sam joj pa krenula prema Rosmari
Kupila je sladoled, i to ogroman sladoled. Zapravo, kupila je Banana Split te sjela za mali stolić. Počela je jesti. Filipa i ja smo sjele za stolić preko puta nje i promatrali smo ju.
" što? Obožavam Banana Split, zar je to grijeh?"
" Mi nismo ništa rekle" nevino smo digle ruke u zrak pa se pukle smijat. Filipa i ja smo stvarno ponekad smiješne.
" No dobro... kuda sad?" Upitala je Filipa.
Sve tri smo šutjele i promatrale ljude koji su prolazili kraj nas. Uglavnom nisu bili zgodni, na žalost. Svi su bili neki stari dedeki ili stare bakice.
" Ide mi se na more" rekla sam.
" I meni... a ići ćemo kada završimo sa školom." Odgovorila je Fi.
Kada je Rosmarie pojela, ustale smo se pa otišle u parkić na ljuljačke. Baš kad sam sjela, zazvonio mi je mobitel.
' halo'
' hej Sara, Filip je. Što radiš?'
' O bok Filip. Ništa, ljuljam se na ljuljačci, ti?'
' Dosađujem se, ideš van sa mnom? Večeras?'
' može. Pola 8?'
' more. Onda se vidimo tada'
' ok, ajde bok'
Super, čemu mi je ovo trebalo? Sad još moram ići van sa njim...
" Tko je to bio?" Upitale su.
" Filip. Večeras idem van sa njim." Kratko sam odgovorila pa se nastavila ljuljati.
Mogla sam čuti kako nešto pričaju o meni, no nije me briga. Samo znam da mi se ne ide sa Filipom, a moram ići... eto kad mi jezik radi brže od pameti.
Sjetila sam se da nemam što obući. Ustala sam sa ljuljačke pa provjerila džepove. Novčanik mi je tu. Sad samo moram obaviti šoping.
" Cure vidimo se poslije" rekla sam pa ih zaobišla te izašla iz parkića.
(...)
Ušla sam u dućan H&M te sam ih uljudno pozdravila. Ovo je najnoviji dućan koji se ovdje otvorio. I mnogo je veći od onog u arena centru ili gdje ih već ima. A i raspored odjeće im je drugačiji.
Okrenula sam se za 360 stupnjeva i vidjela gdje se nalazi ženska odjeća. Otišla sam tamo i pogledala kakve sve haljine imaju. Iako nisam tip djevojke koji će rado obući haljinu, ne mogu u restoran ili gdje već, ići u hlačama.
Našla sam haljinu boje breskve i na to neku bijelu vestu (slika) uzela sam ih i otišla u garderobu isprobati. Savršeno. A i prvi put ću reći da mi se sviđa haljina.
Uzela sam to pa otišla na blagajnu to platiti. Platila sam 500 kn. Kad sam izašla, krenula sam prema nekom fast food-u jer umirem od gladi. Sjela sam za stol i čekala konobara/konobaricu. I da, bio je to konobar... ali netko koga poznajem...
Bio je to...
________
I više neam inspiracije. Inače tu haljinu nosim za krizmu. Duboko se ispričavam što nije bilo nastavaka no kad sam uplatila u Boleru wifi na 24h sjebalo mi je internet i nisam mogla :(
Inače od svega najviše mi se svidio vozač hhh a ja se nadam da vam se ovaj nastavak svidio :*
