Filipa's p.o.v
"Daj uspori! Kako možeš tako brzo hodati?!"vikala sam za Rosmari. Kako ta djevojka može brzo hodati... to je nevjerojatno!
Naglo se zaustavila i okrenula se. Bijesno me ošinula pogledom.
"Prestani jednom u životu biti sebična. Iskoristi tu snagu u sebi i pokreni se!"viknula je. Hm, vrlo inspirativno.
Okrenula se i povukla me za ruku. Skoro sam pala na nos. Potrčale smo do stanice za taxi i pozvale ga. Taxi se zaustavio i vozač je izašao van. Naše kofere je stavio u prtljažnik a nas dvije smo sjele na zadnja sjedala. Ubrzo smo došle do zračne luke. Sa onim koferima smo otišle do recepcije. Kupile smo dvije karte za Barcelonu, i ostavile smo 1000€, naravno svaka je dala svojih 500€.
"Avion polijeće za 5 minuta, tako da se požurite."ljubazno je rekla ova na recepciji. Zahvalile smo joj se i požurile do aviona.
(...)
Smjestile smo se u avionu. Na žalost, sjedile smo na sredini. A ne do prozora. U avionu nismo rekle niti riječi. Još uvijek smo posvađane. Ide samo zbog Sare. Nisam ni htjela da ide zbog mene.
(...)
Napokon! Nakon 3 sata putovanja, stigle smo u Barcelonu. Priznajem da mi se guzica već ukočila od sjedenja, a uši su me zaboljele od slušalica.
Sa koferima smo izašle iz zračne luke.
"I kuda sad pametna?"ljuto me pitala. Stvarno... kuda sada?
Sara's p.o.v
Probudila sam se na krevetu. U nekakvoj sobi. Iz ležećeg sam prešla u sjedeći položaj i zbunjeno sam prešla pogledom po sobi. Gdje sam? Kako sam dospjela ovdje? Što se sinoć dogodilo? U kutu sobe sam vidjela muškarca. Mojih godina. Sa plavim očima. Mike..
Uplašila sam se kada se počeo približavati meni.
"Ne boj se."blago je rekao."Neću te ozljediti."još je nabacio šarmerski osmijeh.
"Što se dogodilo?"
"Ne znam, samo znam da sam te pronašao na Marievom balkonu."tiho je rekao."spavala si, sklupčana i promrzla."
Sledila sam se. Jučerašnje slike su mi se počele prikazivati pred očima. Noć. Soba. Mario. Plač. Balkon. Oh bože... život mi se pretvorio u pravi pakao!
"Znaš li čuvati tajnu?"zbunjeno sam ga pogledala i kimnula glavom."Ja nisam negativac, ja sam tajni agent. Radim za CIU."pokazao mi je značku. Razjapila sam usta od čuđenja. Htjela sam nešto reći, ali glas nije htio izaći. Samo sam treptala. Od čuđenja.
"Jesi dobro?"
"A-h-a..."rekla sam slovo po slovo. Za sad nisam sposobna išta normalno reći. Malo se nasmijao. Ali taj osmijeh je ubrzo se maknuo sa lica.
"To ne smiješ reći Mariu, u redu?"
"U redu. Samo... zašto si se onako ponašao prema meni jučer? I kako to da si ovdje?"
"Gluma Sara. Nije mi lako to glumiti, ali jebiga, uspijevam. I da, ovo je tajni zadatak. Vjeruj mi, uskoro ćeš biti oslobođena."osmijeh olakšanja mi se pojavio na licu. Biti ću slobodna, opet sa Neymarom. I sve će biti u redu.
"Uskoro? Kada uskoro Mike?"
"Molim te, samo mi vjeruj. Sada moram ići. Inače bi mogao nešto posumnjat."namignuo mi je te se ustao i izašao van. Na mojim usnama titra osmijeh olakšanja, osmijeh sreće, osmijeh uzbuđenja. Jedva čekam dan kad ću biti opet slobodna i u naručju Neymara.
Neymar's p.o.v
"Molim?"javio se Jotace.
"Jo, Neymar je. Mogu li poslati avion po tebe u Brazil?"
"Naravno. Nešto te muči kada si me se sjetio?"upitao je kroz šalu.
"Ne."slagao sam."Samo želim vidjeti starog prijatelja."
"U redu. Može avion doći oko 18:00?"
"Naravno,onda se vidimo."poklopio sam.
Nervozno sam prošao rukom kroz kosu. Danas idem sa Jotaceom u noćni klub. Napit ću se i to sve Sari u inat.
_______
Znam da je kratko ali jbg. Ovaj nastavak je trebao ići jučer što znači da nisam zaboravila već mi glupi wattpad nije dao. Zato, u znak isprike večeras ću vam napisati mnogo duži nastavak. Hvala što ste čitali♥♡
